Home » AbrašMEDIA » 95th Division: Zatvaranje uma i stvaranje granica nikad nije bilo dobro

95th Division: Zatvaranje uma i stvaranje granica nikad nije bilo dobro

95th Division je bihaćki experimental hardcore bend, a nastao je u 2012. godini. O muzici, stavu u istoj, svirkama, bihaćkoj undergraund sceni, publici… razgovarali smo sa vokalom benda Mehmedom Osmanovićem.

Razgovarao: Robert Jandrić

Ukratko o bendu: ko su članovi, otkad svirate i šta svirate, šta ste objavili, gdje ste svirali…

Mehmed Osmanović: 95th Division je experimental hardcore bend iz Bihaća. Sastavljen je od članova bivših bihaćkih bendova Unrise, Panzer Crew, Crveni Šlic sa dodatkom iskustva italijanske hardcore scene tipa Lonebay ili Someone, Quick!. Bend je počeo sa radom negdje na ljeto 2012. kao duo (gitara i bubanj). Već prvi demo „Through the Dark of Happiness“  dopire do indonezijske i brazilske scene, što će kasnije rezultovati time da izdajemo Split demo „Rompiendo Fronteras“ sa Soul Are iz Jakarte(Indonezija). Drugi, kao ni prvi demo, nisu nešto značajno doprli do domaće publike (osim Vojvodine), tako da bend djeluje na istim valovima po Aziji i Južnoj Americi. Prva svirka se desila u Zemunu (Klub Fest, w/ Černobilska deca, Nothing Else To Do) na kojoj smo pokazali publici onaj dio experimentale i energije u našem zvuku koji nije dolazio do izražaja zbog naših snimaka loše kvalitete. Sljedeća svirka, isti vikend Subotica (Klub Clash, w/ Dethvox). Treća svirka na koju smo preponosni dovela nas je na IV Antifa Fest u Mostaru, ukratko – ponosni smo, jer smo bili dio najjače fešte u državi i podržavamo sve što taj fest poručuje. Poslije toga smo izdali Split live album „Spreading Antifa Words“ sa prijateljima Kill The Scum (Bečej, Novi Sad) baš sa tog mostarskog festivala. Svirali smo još pred svojom publikom tu negdje u novembru (w/ Downstream) i evo neki dan u splitu Klub Kocka (w/ True, Cult of Reborn). Još je možda značajno spomenuti da smo izašli na worldwide kompilaciji I love Mosh 2 na kojoj smo okruženi sa sjajnim bendovima iz svakog ćoška naše planete.

Možeš li nam napisati nešto o prošlosti hc punk scene u Bihaću, bendovima i ljudima koji su je činili. Gomila dobrih bh. bendova je ostala nedovoljno poznata široj publici, i dobro je povremeno se podsjetiti na korijene.

Mehmed Osmanović: Imena kojih se mogu sjetit su Fuj o kojima sam samo čuo priče, na žalost nisam nikad uspio nešto čuti. Bend koji me je u dobrom dijelu usmjerio u današnje vode je nezaobilazni Rikverc. Poslije Rikverca hc/punk prelazi na moju generaciju, pa dolazi red na par bendova kratkog daha tipa Panzer Crew, Salvation, pojavljuje se i Crveni Šlic koji je svirao godinu dvije (čiji sam član bio). Tad sam nekad i počeo gurati Nerve Damage Booking, pod čijim se imenom zadnjih 4-5 godina 99% stvari tog tipa desilo u Bihaću. I danas smo tu mi i Zijan koji svira punk rock. Mislim da nisam ništa zaboravio i da tu nikad nije bilo ništa posebno bendova na sceni, ako se uporedimo sa drugim gradovima u ex Yu. Koliko ja vidim, problem bi bio u kreativnosti i lijenosti ljudi, malo kome pada na pamet da nešto radi, pokrene, svi su čisti konzumenti, ali ok, valjda to tako treba.

Kakva je situacija u Bihaću danas? Koji su aktivni bednovi, ima li dostupnih mjesta za organizaciju koncerata, ima li publike? Gdje održavate probe?

Mehmed Osmanović: Bihać danas bar što se tiče undergrounda ne postoji. Dakle, niko ne pokušava raditi niti bendove, niti fanzine, niti išta slično. Od aktivnih bendova postoji Duat i Misery Crown, koji su u metal điru i 90 % ih živi izvan Bihaća. Do mjesta za organizaciju koncerata je jako teško doći, otprilike svake godine se pojavi neki novi prostor i tu je uvijek bila borba i zajebancija oko toga svega, uvijek moraš biti jako kreativan i domišljat da skontaš kako ćeš i šta ćeš, što je smiješno, jer publike ima.
Publike stvarno ima i na svaki koncert metal, punk, hardcore i te neke šeme uvijek dođe dosta rulje, nema dijeljenja i tih stvari, svi sve podržavaju i to je veliki plus bihaćke „scene“. Uvijek ćete se dobro provesti i biti dočekani sa dobrom energijom, ali je problem što su takve stvari jako rijetke.
Divizija održava probe u starom Kultivatoru, današnjem ArtLabu ili Urban Undergroundu, koji je i jedini prostor tog tipa u Bihaću. Dostupna nam je oprema koja nam je potrebna, vrijeme i cijena koje možemo dogovoriti i to je velika stvar, da nam nema tog prostora sve ovo iza nas bi bilo puno puno teže za uraditi.

Kad si zadnji put pročitao štampani fanzin i koji? Misliš li da u vremenu portala, blogova, društvnih mreža… još ima potrebe i prostora za fanzine, koji su nekada bili jedan od najvažnijih stubova scene?

Mehmed Osmanović: Kof Kof i In Medias Res se mogu sjetit što je bilo dosta davno i sad me stvarno sramota, jer sam uvijek bio ljubitelj tog štiva. A gle, vjerovatno fanzin u starom obliku ne može preživjeti, potrebna je neka transformacija i da se smanji (na žalost) sadržaj, jer ljudima se ne da čitati ništa što je veće od ekrana mobitela, i slabo se šta uzima na svirkama i druženjima, jer im je skoro sve dostupno na internetu, ali ajde, dosta fanzina je prebačeno u web formu, što je super, jer se opet oko toga okuplja ista ekipa i sve funkcioniše dosta dobro. Mada ću uvijek radije pročitati nešto što nije na monitoru.

Prošle godine ste nastupali na Antifa festu u Mostaru. Koliko vam je važan antifašizam i zašto? Kako gledaš na, čini se, uvijek rastući nacionalizam u BiH?

Mehmed Osmanović: Da da, najbolji dernek na ovim prostorima sigurno, rekao sam to već negdje u tekstu. Antifašizam je nešto što debelo deklarira nas kao bend, dakle nismo sivozonaši, zna se jasno na kojoj strani crte stojimo. Fašizam i svaki oblik mržnje, diskriminacije ne toleriramo, važno nam je to zbog ljubavi i prijateljstava, evo uzeću za primjer hardcore, ako mi budemo ograničeni na našu državu, regiju ili nešto, da forsiramo svoje, mrzimo tuđe i jedemo vnago, gdje ćemo doći – nigdje. Zatvaranje uma i stvaranje granica nikad nije bilo dobro, ni trivijalno, ni u stvarnosti. Granice su najgluplja moguća stvar koja postoji, zato je važno poštovati različitosti i imati respect i ljubav prema svakom čovjeku na bilo kojem kraju svijeta. Dakle, antifašizam nam je važan, jer promovišemo ljubav i respect kroz svoje pjesme, možda na neki čudan način, ali to je to.
Na žalost, na nacionalizam moram da gledam svakodnevno, osjetim ga i jako je iritantan, ali to je staro oružje koje je vladarima uvijek dobro služilo, zavadi budale da ja budem rahat, žalosno je što nakon ovoliko godina, koliko je čovjek na planeti, te ideje prolaze u nečijim glavama.

Šta od 95. divizije možemo očekivati u 2014. godini?

Mehmed Osmanović: Divizija će nastojati da svira u što je više moguće mjesta, pokušaćemo ako izmognemo finansijski da snimimo album, neko izdanje sa kvalitetnijim zvukom da nam više fanovima ne krvare uši. I naravno, družićemo se sa dobrim ljudima, gdje god stignemo, širiti ljubav i pržiti pojačala. S ljubavlju, Divizija.

Sva izdanja 95th Division možete pronaći na sljedećim linkovima:

download sekcija-
-“Through the dark of happiness” http://www.mediafire.com/download/8kj5cbbywea75u0/95th_division.rar
-“Rompiendo Fronteras” w/ Soul Are (Jakarta, Indonesia)
http://www.mediafire.com/download/uyc6e06xxm4978b/ROMPIENDO+FRONTERAS.rar
-“Spreading Antifa Words live in Mostar” w/ Kill the Scum (Novi Sad, Srbija )
http://www.mediafire.com/download/dgl76p43djjq7oa/LIVE+IN+MOSTAR-95th+Di…

(AbrašMEDIA)

Ovaj intervju je dio serijala NOVA SCENA

Oni su bendovi, umjetnici, ljudi koje nećete vidjeti na TV-u, o njima nećete čitati u žutoj štampi, a čitava “scena” opstaje upravo zahvaljujući njihovom predanom i nesebičnom radu. Na ovoj sceni nema novca, samo prijateljstvo, ideje i muzika.