Home » AbrašMEDIA » Ah, ti mirisi

Ah, ti mirisi

Ima jedna divna majka, u poodmaklim 30-im godinama, lijepih i pravilnih crta lica, vječito nasmijana; iako joj vrlo često do smijeha nije. Nedavno mi je u neformalnom razgovoru, onako slučajno na ulici, rekla kako je njen Nikola opet krenuo ići u školu.

Nikola je dječak autističnog spektra, koji je do nedavno vodio tešku bitku sa samim sobom i svojom učiteljicom.

Piše: Amela Stovrag, AbrašMEDIA

Počela je da govori, onako sjetna i tužna.

Nikola je svoju učiteljicu prihvatio „na prvu“. Bila mu je najbolja drugarica. Svaki radni dan su započinjali rukovanjem, zatim grljenjem pa tek onda prelaskom na nastavni plan.

Sve do jednog jutra, kada je Nikola pri primanju zagrljaja, odjedanput, počeo da viče, plače, histeriše, baca se po podu, odguruje učiteljicu od sebe… Svi su bili iznenađeni; od učiteljice, učiteljicinih kolega, roditelja, jer nikome nije bilo jasno šta se dešava. Niko nije uspijevao da pretpostavi šta je kod Nikole moglo da izazove takvu neprijatnu reakciju.

Onda je krenula majčina borba za istinom, kroz višestruka istraživanja. Situaciju je otežavalo odsustvo verbalne komunikacije kod Nikole. Vodila je Nikolu kod logopeda, ljekara, zubara, dječijeg psihijatra. Međutim, niti jedan od nalaza nije pokazivao bilo kakve zabrinjavajuće rezultate, niti bilo kakva odstupanja.

Majka je svaki dan bila u kontaktu sa učiteljicom; u koju je počela da sumnja u jednom trenutku. A učiteljica je znala da je ona dežurni krivac u očima svih. Ni ona nije odustajala od svakodnevnih istraživanja, iščitavanja, izučavanja. Redovno je otvarala putem interneta raznorazne portale, blogove, forume, udruge roditelja, facebook stranice o autizmu, udrugama edukatora – rehabilitatora, vraćala se stručnim knjigama i slijedila taj tempo duži vremenski period.

Jednog dana, kad se vratila sva beznadežna i umorna kući nakon radnog dana, otvorila je, još jedanput, neki od foruma u susjednoj zemlji.

Na forumu je naišla na na vrlo zanimljiv odgovor jedne od edukatora na upit nekog roditelja. Ticao se specifičnosti rada sa djecom iz autističnog spektra. Odgovor je bio da učenik nije podnosio jake parfeme, gdje se Nikolina učiteljica odmah sjetila da je ona od svog zaručnika dobila parfem koji je prvi puta nanijela baš to jutro kad je Nikola imao strašno neprijatnu reakciju na nju.

Učiteljica je nanijela neki od starih parfema koje je Nikola prihvatao i otišla kod njega u kućnu posjetu.

Ponovo su odlični prijatelji, ponovo se grle i prihvataju.

Koliko nam se puta desilo da smo u prisustvu nekoga ko vrlo neprijatno miriše, vibrira, ne odgovara nam nečije prisustvo i vrlo se dobro snalazimo i izbjegavamo takve osobe. Međutim, djeca su suviše iskrena bića, reaguju tačno po emocijama. Djeca koja ne umiju da kažu ono što osjećaju, reaguju na sebi svojstven način. I mi bismo slično reagovali da se izgubimo u nekoj zemlji čiji službeni jezik ne poznajemo niti govorimo, a sami smo izgubljeni i niko nam ne može pomoći jer nas ne razumije.

Malo više razumijevanja, za mnogo ljepši život.