Home » AbrašMEDIA » Bumerang

Bumerang

Odeš da se osoliš i odmoriš, ali i spontano upoznaš pregršt ljudi. Nemaš plana, događaji i ljudi se sami od sebe dešavaju. A kako ja volim s ljudima, a i oni sa mnom, kad se znaš pozdravit’ i bacit’ ljudsku, ljudska duša ti se otvori kao kutija, kupujući orahovo ulje…

Piše: Amela Stovrag, AbrašMEDIA

Ljiljana, 55 godina, zgodna, ljubazna, vedra, kaže meni nemoj ulje uzimat’, izgorit’ ćeš bona, a mi žene k’o žene, preko noći bi da pocrnimo…

Kako reče „bona“, skontah da je Bosanka. I jest! Iz Zvornika. Kuka da je vruće, a kako i neće biti na zidiću, hlada ni blizu, pozovem je na kafu i krenu njena priča. Oči su joj bile pune nekih neispričanih priča i riječi.

Iz ugledne porodice, otac trgovac, znan u čaršiji, kad bi naišao, ljudi bi ustajali i skidali kapu. Onda mo’š mislit kakva persona bijaše od čovjeka. Majka učiteljica, bake i djedovi bili isto neke čivije pri opštini. I kako to uvijek biva u serijama i sapunicama, a ima toga i u zbilji; zagleda se u nju siromah.

A i njoj bi srce zaigralo brže i užasno dlanovi znojili. Ni kreme ni melemi nisu pomagali da se ne znoje. Nije ljubav paradajz…

No, neće otac ni da čuje. Šta će ti on, kud baš on, ti ode Ljiljo s konja na magare, ne ide to tako.

Udadoše je za finog, studira u Beogradu veterinu, momak koji obećava. A roditelji fini, njihovog kroja. Siromah ode u Švicu, neki rođak će mu tamo pomoć. Naći će mu posao, neće mati i otac vazda moći oko stoke i zemlje. Fino ona sa veterinarom živjela, dođe i kći Violeta, odvojili se sami živjeti, kakva zajednica, bolje će se ‘vako pazit’…

Međutim, u životu se začas okrene sve, kao bumerang. Danas si gore, sutra si dole…

Ko ono to pjeva?!

Veterinar se nije znao nositi sa ugledom, a po prirodi voli žene, pa hajde… Nađe nakvu mladu, sa 2 djece, razvedenu, al’ je lijepa Bože dragi, dva oka da se nagledaju.

Ljilju snašle tuge i tragedije, i to dvije u godini dana. Roditelji umrli, a on počeo da živi noću, a i čaršija priča da se i kocki odao. Prođi čaršijom sve ćeš saznat’…

Ostala je u braku s njim, zbog kćerke i kućnog vaspitanja. Ali to je jedna velika imitacija braka. Preselila se u Montenegro, nije mogla podnijet’ čaršijska podsmijavanja, bogatstvo su rasule devedesete i bijeda, danas Ljilja raducka u kafani za dnevnicu od 10 eura i prodaje divna ulja u toku ljetne sezone…

Navratio joj neki dan On, bivša ljubav. Gledali su se očarani kao oni parovi u indijskim serijama, ali bukvalno, kaže nisam znala uzeti tacnu, a on je nepomično stajao.

Nakon što si je našao mjesto, pozdravili su se, ispričali, kao stari drugovi. On je danas čuveni vlasnik lanca apoteka u Luzernu, u sretnom je braku, ima sina i kćerku… Ona se nije imala čime pohvaliti, stalno je namještala kosu iza uha, da sakrije sijede vlasi koje se naziru, kaže ni za farbu više nemam, šake na kojima dominiraju zadebljale vene od hladne vode… umorne oči je nazvao lijepima, ostao je kavalir i džentlimen. Gledao me istim pogledom, kaže. Ali džaba – ne daj mi Bože rasturiti nečiji brak, priča Ljilja.

Počastio cijelu kafanu i ostavio joj pristojan bakšiš. Mogla je platiti vodu i struju za taj mjesec.

Vjerujete li u bumerang?!?