INTERVIEW: Julian Assange i Sayyid Nasrallah
Februar, 2012. (Julian Assange): – „Ja sam Julian Assange. Urednik Vikiliksa (Wikileaks). Mi smo razotkrili svjetske tajne, napadnuti od moćnika. Već 500 dana sam u pritvoru bez optužnice, ali to nas nije zaustavilo. Danas smo u potrazi za revolucionarnim idejama koje bi sutra mogle promijeniti svijet.
Ove sedmice ugostio sam nekoga čija se tajna lokacija nalazi negdje u Libanonu. On je jedan od posebnih ličnosti sa Bliskog Istoka. Izborio je mnoge oružane bitke sa Izraelom, a sada se našao u internacionalnoj borbi za Siriju. Ono što ja želim znati jeste: zašto ga milioni ljudi smatraju borcem za slobodu, dok ga milioni drugih nazivaju teroristom?! Ovo je njegov prvi intervju na zapadu, još od 2006. godine i rata između Libanona i Izraela. Njegova stranka Hezbolah, članica je Libanonske vlade. Njen lider je upravo on – Sayyid Hassan Nasrallah.“
J.A.: „Jeste li spremni? Kako vi vidite budućnost Palestine i Izraela? Šta bi za Hezbolah predstavljalo pobjedu? Da li bi se Hezbolah razoružao nakon te pobjede?“
S.H.N.: „Izrael nije, to je nelegalna država, ona je uspostavljena na temeljima okupacije tuđih zemalja, ili uzurpaciji tuđih zemalja, kontroliše sile drugih zemalja, čini masakre nad palestinskim narodom koji je protjeran, uključujući i muslimane i kršćane također, zbog svega toga pravda je... pravda ostaje na onoj strani na kojoj i nakon deset godina vremena pravdu ne pretvara u... ne negira pravdu. Ako je to moja kuća,... ako je to tvoja kuća,... i ja dođem i otmem ti ju na silu, ona neće postati mojom ni nakon 50 ili 100 godina, samo zato što sam ja snažniji od tebe i što sam bio u mogućnosti da ju okupiram... to meni ne daje... to ne legalizuje moje vlasništvo nad tvojom kućom. Barem je to naš ideološki stav prema svemu tome, i naš legalni stav da vjerujemo da Palestina pripada palestinskom narodu. Ali ako udružimo ideologiju i zakon, i političko stanje, i usporedimo ih na terenu, rekli bismo da je jedino riješenje da mi nikoga ne želimo ubiti, ne želimo nikoga nepravedno tretirati, mi želimo da se pravda vrati... i jedino rješenje je osnivanje jedne države – jedne države na palestinskoj zemlji u kojoj bi muslimani, Jevreji i kršćani živjeli u miru i demokratskoj državi. Bilo koje drugo rješenje ne bi bilo prihvatljivo.“
J.A.: „Izrael je izjavio da je Palestina ispalila granate na izraelska civilna područja – da li je to istina?“
S.H.N.: „Proteklih nekoliko godina, čak od 1948. godine, kada se na palestinskoj zemlji formirala izraelska država, izraelske sile granatiraju civile, libanonske civile, libanonske gradove i sela. U godinama otpora, to je između 1982. do '92., nakon deset godina otpora mi smo počeli uzvraćati, – ali jedino i isključivo zbog toga da zaustavimo Izrael u granatiranju naših civila. Dakle, 1993. godine uspostavljen je sporazum, i to indirektno između otpora i Izraela, i taj je sporazum reafirmiran 1996. godine i jasno daje do znanja da obje strane trebaju izbjegavati granatiranje civilnog stanovništva. I mi imamo običaj reći: „Ako vi ne granatirate naša sela i gradove, onda ni mi nemamo ništa s vašim selima i gradovima“. Dakle, Hezbolah je posezao za ovom metodom nakon mnogo godina agresije protiv civilnog stanovništva Libanona, njegov cilj je isključivo neka vrsta zastrašujuće ravnoteže da se Izrael spriječi u ubijanju libanonskih civila.“
J.A.: „Prema izvorima Vikiliksa (Wikileaks), koji dolaze iz američke ambasade u Libanonu, rekli ste da ste šokirani saznanjem korupcije među članovima Hezbolaha. Kažu da ste rekli: „U šta smo se to pretvorili“, jer se neki od članova vozikaju uokolo u SUV-ovima, velikim automobilima, nose svilene odore, naručuju dostavu hrane. Je li to prirodna posljedica logične činjenice da je Hezbolah postao dijelom izborne politike u Libanonu?“
S.H.N.: „Najprije bih da kažem da to što govore o tome uopšte nije istina. To su sve glasine uz pomoć kojih koriste priliku da diskredituju Hezbolah i iskrive sliku o njemu. To je svakako dio medijskog rata protiv nas. Znate, oni pričaju o nama, kažu da mi operiramo, navodno, mafijaškim organizacijama, narko kartelima diljem svijeta, iako je u našoj religiji i našem moralu to jedna od apsolutno najvećih zabrana – to je upravo nešto protiv čega se mi borimo. Kažu oni mnogo neutemeljenih stvari, i prvo, potvrdio bih ti da je to netačno. Drugo, ono što govore u posljednje vrijeme, ja kažem da je to veoma... to je posljedica toga što postoje, znate... neke bogate familije koje nisu, koje u prošlosti nisu podržavale Hezbolah, niti njegove redove ili ideologiju ili program.
Poslije 2000. godine, poslije libanonsko-hezbolaškog otpora, a Hezbolah je glavna komponenta tog otpora, uspjeli su osloboditi južni Libanon, i to je bilo pravo čudo, libanonsko društvo se šokiralo tada, jer nisu mogli vjerovati da je jedna tako mala grupa za samo 33 dana uspjela da se suprotstavi najvećoj, najmoćnijoj armiji u regionu, bez da bude poražena. Otada su se počele stvarati neke grupe koje podržavaju Hezbolah i koje sebe smatraju njegovim dijelom, oni dolaze iz veoma imućnih porodica, koji žive život u skladu sa svojim financijskim mogućnostima, pa.. .znate, to je... to je... smatraju da se taj fenomen odnosi i na Hezbolah, ali to nije istina, to kažem sa punim pravom zbog informacija kojima raspolažem, dakle, to nije nešto maligno, nešto što bi se trebalo ispraviti.“
J.A.: „Podržali ste „Arapsko proljeće“ u Tunisu, Jemenu, Egiptu i drugim zemljama, ali ne i u Siriji?“
S.H.N.: „Iz jasnih razloga. U početku... mi u principu ne želimo da se miješamo u unutrašnje poslove arapskih zemalja, – to je oduvijek bio naš politički stav. Zatim su se desile neke značajne promjene u arapskom svijetu koje niko, niti jedan pokret, ni jedna stranka, ne može a da ne pohvali. U Siriji svi znaju da je Bašar Al-Asadov režim podržao otpor u Libanonu, otpor u Palestini, nije pokleknuo pred Izarelom i Amerikom, stoga je to režim koji jako dobro služi palestinskoj stvari. Ono za šta se mi u Siriji zalažemo je pregovor,... dijalog, reforme, i da se te reforme uspostave, zbog alternative, zbog različistosti u Siriji, zbog delikatnosti situacije u Siriji, alternativa je da se Sirija gurne u građanski rat, a to je upravo ono što Amerika i Izrael žele.“
J.A.: „Sayyed, u Homsu je preko vikenda ubijeno preko 100 ljudi, uključujući i novinarku Mary Colvin, s kojom sam večerao prije godinu dana. Ja tebe razumijem kada kažeš da ne trebamo rušiti državu bez svrhe, nego bi bilo mnogo bolje, ako je ikako moguće, sprovesti neke reforme u državi. Ali, ima li Hezbolah granicu? Ako je već ubijeno 100.000 ljudi, milion ubijenih ljudi, kada će Hezbolah reći da je dosta s tim?“
S.H.N.: „Od samog početka zbivanja u Siriji, mi konstantno kontaktiramo sirijsko rukovodstvo, razgovarali smo prijateljski, i jedni drugima davali savjete o važnosti uspostave reformi. Ja lično mislim da je predsjednik Assad bio voljan sprovesti važne i radikalne reforme i time nas je razuvjerio u naše stavove, koje smo bili zauzeli. U više navrata ja sam javno držao govore i često znao govoriti tačno ovo – i u mojim... u mojim susretanjima sa raznim libanonskim i arapskim, i drugim političkim vođama često sam im govorio istu stvar. Da sam uvjeren da će predsjednik Assad sprovesti reforme, – stvarne, prave reforme, – ali da opozicija mora pristati na dijalog. Reći ću više od ovoga, – ovo je prvi put da ovo govorim, kontaktirali smo čak i elemente opozicije da bi ih ohrabrili i olakšali proces dijalogiziranja unutar režima. Ali te stranke, one odbijaju dijalog, dok smo mi oduvijek imali režim koji je spreman na dijalog i reforme. S druge strane imate režim koji nije spreman na dijalog, i nije... nije spreman na bilo kakave reforme, sve što hoće je to da obore režim i to je problem. Druga stvar, ono što se dešava u Siriji mora... moramo sve to posmatrati široko otvorenih očiju. Naoružane grupe u Siriji ubile su mnogo civila.“
J.A.: „Šta mislite gdje vodi sve ovo u Siriji? Šta bi trebali uraditi da zaustavimo ubijanje u Siriji? Pominjali ste dijalog, važnost tog dijaloga, ali postoje li praktičnije mjere da se zaustavi... da se spriječe krvoprolića u Siriji?“
S.H.N.: „Nisam pomenuo nešto u prethodnom pitanju,... ali dodaću to u ovom odgovoru. Postoje države koje nude novac, koje snadbijevaju novcem, oružjem, one koje ohrabruju borbe u Siriji, neke od njih jesu arap... arapske zemlje, i druge zemlje također. To s jedne strane. Ali ima i jedna ozbiljna sit... problem također, koji je potvrđen, čuli smo da dr.Ayman Al-Zawahiri, vođa Al-kaide, kada je,... kada je pozvao na sukobe u Siriji, za, za... za oružje u Siriji, tako da su tamo došli borci iz Al-kaide, i drugi koji... koji ih prate, iz raznoraznih zemalja, i svi oni pokušavaju Siriju pretvoriti u bojno polje, tako da su države koje ih snadbijevaju oružjem i novcem u mogućnosti da sjednu sa opozicijom i riješe neke političke stvari. Prije nekoliko dana sam rekao da neke arapske zemlje, da su deset godina unaprijed spremne da uđu u politički dijalog sa Izraelom, nekoliko desetaka godina neprestano, – uprkos svemu što je Izrael učinio u regiji, – ali oni ne žele dati jednu ili dvije godine za političko, – ili samo nekoliko mjeseci, – za političko riješenje sa Sirijom, i to uopšte nema nikakvog smisla i nepravedno je.“
J.A.: „Da li biste Vi bili spremni posredovati između opozicionih grupa i Assadovog režima? Ljudi su uvjereni da Vi niste američki, saudijski ili izraelski agent, ali hoće li vjerovati da niste agent Asadovog režima? Ukoliko bi bili ubijeđeni u to, biste li Vi prihvatili ulogu mirovnjaka?“
S.H.N.: „Tridesetogodišnje iskustvo Hezbolaha dokazuje da je on sirijski prijatelj, nikako njegov agent. Znate, postojali su neki politički periodi u Libanonu tokom koje naši odnosi sa Sirijom nisu bili dobri. Postojali su neki međusobni problemi, a sada nas oni koji se inače okorišćavaju od političkog i od uticaja na Siriju i Hezbolah, oni su ti koji nas sada osporavaju pošto smo bili pod pritiskom Sirije. Gledajte, mi smo prijatelji, mi nismo agenti. Svi u sirijskoj opziciji to znaju, i sve političke snage regiona također to znaju. Mi smo prijatelji. To je prvo. Drugo, kada kažem da ćemo podržati političko riješenje, onda ćemo zasigurno izvršiti bilo koji napor ili neki doprinos da postignemo to političko rješenje. Prije sam ti govorio da smo kontaktirali neke stranke, ali su one odbile ući u dijalog sa režimom. Tako da svaka grupa, koja je spremna na dijalog i želi nas... da budemo posrednici, – bili bismo više nego sretni da posredujemo, ali pozivamo sve druge da se i oni potrude da... hm,... da stvore političko rješenje.“
J.A.: „Vjerujem da bi ove opozicione grupe smatrale Hezbolah mnogo vjerodostojnijim... ako biste sirijskom, Asadovom režimu, dali do zanja da i za vas postoje granice. Da li sirijski režim može činiti šta hoće što se vas tiče? Ili ipak postoje stvari koje Hezbolah neće prihvatiti?“
S.H.N.: „Da, sigurno je da predsjednik Bašar Al-Asad ima krajnje granice, naša braća u Siriji ih imaju također, i toga bi se svi trebali pridržavati,... ali problem je u tome što borbe već traju, i u skladu s tim – kada se jedna strana povlači druga napreduje. Dok god vrata ostaju zalupljena pred političkim rješenjem nastaviće se,...ovo će se nastaviti, jer iako se jedna strana povlači, druga će napredovati.“
J.A.: „Tunis je izjavio da više ne priznaje sirijski režim. Zašto je Tunis potegao tako jak potez i udaljio se od Sirije?“
S.H.N.: „Vjerujem da je stav, koji je stvoren u Tunisu ili bilo gdje drugo, baziran na nepotpunom – neću reći netačnom,... kažem stvoren je na nepotpunom dokazu. Naravno, postoje i netačne informacije koje su predstavljene arapskoj i zapadnim vladama i tada je rečeno,... kada im je rečeno da će se režim raspasti u roku od nekoliko sedmica, tako da je mnogo njih naumilo biti partnerom te očekivane pobjede. Ja ne skrivam svoje uvjerenje da su ovi stavovi zauzeti možda iz,... zato što mlade, nove vlade imaju,... suočavaju se sa teškim zadacima i vjeruju da sada nije vrijeme za ulazak u nesuglasice sa SAD-om i Zapadom i takve stvari,...i bolje je umirit' ih i surađivati s njima po tom pitanju.“
J.A.: „Stvorili ste međunarodnu medijsku mrežu. SAD blokira emitovanje Al-Manara u Americi. A u isto vrijeme proglašavaju sebe bastionima slobode govora. Šta Vi mislite, zašto se SAD toliko boji Al-Manara? Žele biti u mogućnosti reći ljudima da je Hezbolah teroristička organizacija, da ubija, ali ljudima ne dozvoljavaju da čuju nas. Na primjer, imamo suđenje, i onda je najmanje što jedan optuženik treba imati - jeste prilika da se odbrani, ali SAD,... njihova adminstracija... Mi smo optuženi, ali nemamo to osnovno pravo, da se branimo i da argumentiramo svoje postupke pred javnošću. Oni sprječavaju da sve ovo odjekne.“
J.A.: „Sayyed, ti kao jedan vođa u ratu, kako si uspio zadržati ljude udruženima pod neprijateljskom vatrom?“
S.H.N.: „Osnovna stvar je što smo mi imali određen cilj, i njega smo se držali. Taj cilj je human, zasnovan na moralu i vjeri,... i patriotizmu. U tome nema sumnje. Cilja nam je osloboditi našu zemlju od okupacije. To je pravi razlog...jedini i pravi razlog zašto se zapravo i formirao Hezbolah, i oko toga se niko ne spori u Libanonu. Mi nismo željeli... mi nismo htjeli biti dio vlade, mi se ne takmičimo za političku moć. Prvi put kada smo ušli u vladu bilo je to 2005. godine, a naš cilj nije bio da okusimo vlast, nego da zaštitimo, da pokret otpora ima neko zaleđe, tako da ova vlada, vlada koja je formirana 2000. godine, ne bi napravila nikakve pogrešne korake povodom pokreta otpora, a mi smo se toga bojali, tako da ako imaš ispravan cilj, i učiniš ga prioritetnim te izbjegneš rivalstvo zarad tog cilja, i sve do sada mi smo,... mi izbjegavamo da se petljamo u interne svađe koliko možemo. Vidite, postoje mnogi problemi u Libanonu oko kojih postoje velike razlike i sporovi. Mi,... mi nekada izbjegavamo odati naš stav ili stati na nečiju stranu samo da bi izbjegli svađe s ljudima. Naš prioritet je još uvijek oslobođenje naše zemlje i zaštita Libanona od izraelske prijetnje, jer vjerujemo da je Libanon još uvijek izložen toj prijetnji.“
J.A.: „Želio bih se osvrnuti na Vaše djetinjstvo. Bili ste sin trgovca? Čega se najviše sjećate iz tog perioda u Libanonu i jesu li ta sjećanja utjecala na Vaše današnje političke stavove?“
S.H.N.: „Kada sam bio mali,... mislim,... sve do svoje petnaeste godine ja sam živio u istočnom Bejrutu. Taj kvart imao je neke posebne odlike i naravno da okruženje u kojem boravite ostavlja dojam na vašu osobnost. Jedna od karakteristika tog okružja je da je bilo jako siromašno. Tamo su živjeli Muslimani - Šiiti i Suniti, Kršćani, Jermeni, Kurdi, Libanci i Palestinci također, tako da sam ja rođen u jednom raznovrsnom i izmiješanom okruženju. Tako da me je to prirodno potaklo da se zabrinem za Palestinu i nepravdu kojoj je bila podvrgnuta, ja sam rano bio svjestan svega toga, jer Palestinci koji su živjeli u mom susjedstvu bili su protjerani iz svojih gradova, iz Haife, Akre, Jeruzalema, Ramalaha. Takvo je bilo okružje u kojem sam se rodio i odrastao...“
J.A.: „Pročitao sam veoma smiješnu šalu na račun izraelskog šifrovanja i dešifrovanja. To mi je zanimljivo, jer sam ja stručnjak za šifrovanje i Vikiliks je pod strogim nadzorom, –sjećate li se te šale?“
S.H.N.: „Da,... pričao sam o tome kako jednostavnost može da pobijedi kompliciranost. Na primjer, Izrael koristi veoma sofisticiranu tehnologiju, kako oružje tako i sredstva za komunikaciju. U snagama otpora su, međutim, najčešće dječaci koji dolaze sa sela i iz malih gradova, dolaze iz ruralnih područja. Oni koriste obične toki-vokije, i tu nema ničega komplikovang, to su veoma jednostavni uređaji, ali kada upotrijebe neke od šifri, obično se koriste slengom, koji je tipičan jedino za njihovo podneblje, koji je u upotrebi u njihovim selima ili porodicama. Svako ko pokušava preko kompjutera prisluškivati njihove razgovore neće tako lako moći dokučiti o čemu oni pričaju osim ako godinama nisu živjeli s njima. Tako, na primjer, koriste određene izraze – soeske riječi – znate, kao što su lonac, magarac, čak i prave seoske izreke kao što je „pileći otac“ ili nešto slično tome, znate, niti jedan izraelski agent ili kompjuterski analitičar neće moći razumjeti ko je otac pileta, i zašto ga zovu otac pileta... Ali vama u Vikiliksu to ne bi bilo od velike pomoći (smijeh), da koristite taj dijalekat.“
J.A.: „Postaviću Vam jedno provokativno pitanje koje nije političke prirode. Borili ste se protiv američke hegemonije. Zar Allah nije najmoćniji, odnosno sam pojam Boga, – zar on nije ultimativna supersila? I ne biste li Vi, kao borac za slobodu, trebali tražiti oslobođenje ljudi od totalitarnog koncepta,... monoteističkog Boga?“
S.H.N.: „Mi vjerujemo da je svemogući Bog stvoritelj svega, ljudskih i svih drugih bića. Kada nas je stvorio dao nam je mogućnosti, dao nam je ova tijela, dao nam je fizičku i psihičku moć, – mi to zovemo instinkt. Ljudi u izolaciji od religijkih zakona imaju samo instinkt, - instinkt da govore istinu, njihov instinkt im kaže da je istina dobra, a nepravda loša, da pomažući siromašnim i nepravedno tretiranim jeste dobra stvar, ali napadanje drugih i prolijevanje njihove krvi jeste nešto užasno. Problem oko odupiranja američkoj hegemoniji, ili odupiranje okupaciji, ili odupiranje svakom obliku napada na nas ili naš narod, naš otpor je moralne prirode i instiktivne, ljudske naravi.“
S.H.N.: „I sami Bog je tako želio, u tom smislu božji i ljudski zakoni su konzistentni, jer Abrahamova vjera nije donijela ništa što se protivi umu ili ljudskom instinktu, jer je stvoritelj vjere isti onaj koji je stvorio i ljude, te dvije stvari su jedno. U bilo kojoj državi ili nekoj kući ili državi, ako imate dvojicu vladara to vam je pravi recept za propast, kako bi cijeli univerzum opstao da postoji više od jednog Boga? Da postoji više bogova, sve bi se ovo raspalo u komade, stoga mi imamo dokaz. Mi se ne borimo da nekome nametnemo religijska ubjeđenja. Abraham, poslanik Abraham, uvijek je bio pristalica dijaloga i dokaza, tako da smo svi mi sljedbenici tog poslanika.“
J.A.: „Hvala Sayyed.“
Prevod: Delila Repuh, AbrašMEDIA.info
______________________________________________________________________
Transkript ovog intervjua na engleskom jeziku možete pronaći na: http://worldtomorrow.wikileaks.org/; worldtomorrow.wikileaks.org/static/pdf/Assange%20Nasrallah%20Broadcast%20Interview.pdf
