Osvit Seferović: Šta se desi kad uzmete stvari u svoje ruke: Slučaj građanina B.
Zaokupljeni svojim sopstvenim obavezama i problemima u ambijentnoj letargiji hercegovačkog središta, jedva smo primjetili odsustvo B.T. pristojnog i drugarski raspoloženog mladića, čestog gosta u našem sastajalištu, malom klubu na granici između dva lokalna plemena. Kada se napokon pojavio, rekao nam je da dolazi pravo iz zeničkog zatvora, gdje je proveo puna dva mjeseca!
Piše: Osvit Seferović (AbrašMEDIA)
Krajem prošle godine, vraćajući se automobilom sa motorijade u okolini Livna, B.T. i njegov prijatelj bili su svjedoci i žrtve automobilske trke između dvije lokalne „posade“, koje su ih uklještile tako što su ih na punoj liniji preticali, istovremeno, jednim automobilom sa lijeve, a drugim sa desne strane. Zbog suženja puta došlo je do lakše prometne nesreće i materijalne štete nastale na B.-ovom automobilu, pozvana je policija koja je ubrzo izašla na uviđaj. Od samog početka, policajci iz kantona broj 10, tvrdili su da je šteta na B.-ovom vozilu nastala njegovom krivicom, B. ih je pokušavao razuvjeriti pokazujući na desnim vratima ogrebotine nastale kada ih je jedan od dva vozača iz trke, preticao sa desne strane. Policija je zatim počela svoj uobičajeni ritual provjeravajući da li B. ima u prtljažniku prsluk, trokut, sajlu... Siguran u sebe, besprijekoran u vezi obavezne opreme i dokumenata, B. je uredno predao vozačku i ličnu kartu policajcima kada su to zatražili. Nakon što je pročitao B.-ovo ime, policajac je lakonski dobacio svom kolegi: „Vidi Šiptara, majku im jebem, odakle njih ovdje?“ Šokiran i revoltiran ovakvim pristupom policajca, B. u ljutnji iz otvorenog prtljažnika uzima krstasti ključ i policajcu zadaje udarac u predjelu lica. Na ovaj gest reaguju ostali policajci koji se obrušavaju na B.-a udaraju ga, bacaju na tlo, vezuju mu ruke i noge lisicama, a nedugo zatim transportuju u policijsku stanicu u Livnu.
U policijskoj stanici, brkati dežurni inspektor, umjesto da pročita prava privedenom, prijeti i zastrašuje B.-a: „Ne može ti bog sada pomoći, nisi svjestan šta si uradio, udario si na vlast itd.“ Poslije jednog šamara i ubjeđivanja da potpiše zapisnik, koji B. nikada nije potpisao, smještaju ga u ćeliju. Iz stanice izlazi sutra ujutro, ali to je tek početak njegovih nevolja, jer kreću istražni i sudski postupak... i da skratim, B. je osuđen za napad na službeno lice kao i za saobraćajnu nesreću koju nije skrivio, sve skupa: 2 mjeseca zatvora, 18 mjeseci uslovne kazne zatvora i novčana kazna od 600 KM.
Boravak u zeničkom zatvoru za ovog mladića koji nikada prije nije dolazio u sukobe sa zakonom imao je traumatičan učinak. Pričao nam je o teškom životu u KPD Zenica, različitim profilima ljudi i grupa unutar zatvora, pravilima koje moraš poštovati i stvari kojih se trebaš paziti. Danas je B. na uslovnoj slobodi i jedino što želi je izbrisati ovu epizodu iz svog sjećanja, jer mu je od tada kako kaže „život postao pakao.“ Osim zatvorske i novčane kazne koje je platio, izgubio je i posao, dok su mu vozačku dozvolu, nepristrasni livanjski policajci, nekoliko mjeseci protuzakonito „zadržali“ u stanici.
B. rođen osamdesetih, sin oca Albanca, visokog vojnog kadra u JNA i majke Hercegovke, spada u onu pristojnu jugoslovensku djecu koja su odgajana u vrijednostima poštenja, skromnosti i u idealima bratstva i jedinstva.
U današnjoj BiH u kojoj se gaje sasvim suprotne vrijednosti, ovaj bosanskohercegovački državljanin nije devijantan samo zbog vrijednosti u kojima je odrastao, već, puno konkretnije, i zbog mjesta koje ljudi kao on zauzimaju u bh. društvu.
To što korumpirana i neprofesionalna policija skupljena „s koca i konopca“ kao i nesposobna administracija šikaniraju i diskriminiraju sve redom, uvijek ostavlja dovoljno prostora za nepresušne debate između tri konstitutiva čudovišta. Da se kojim slučajem na mjestu B.-a našao Srbin, Bošnjak ili Hrvat, bila bi to odlična scenografija za „konstitutivce“ da malo plaču i kukaju, pa onda prijete, pričaju o toleranciji, „drugom i drugačijem“, mole se bogu, traže mišljenje veterana, trabunjaju o kulturi, pozivaju se na nacionalne interese itd., itd.
Diskriminacije između pripadnika tri konstitutivna naroda doprinose uobičajenoj dinamici bh. svakodnevnice.
Ali ako niste iz te priče, ako ne igrate tu perverznu igru, ko će onda stati iza vas kao pripadnika nacionalne manjine, to jest bh. građanina iz reda Ostalih? Ko će vas zaštititi i podići glas protiv sistema koji se iživljava nad vama? Treba li uzeti stvar (ključ) u svoje ruke, kao B. i zauzvrat dobiti drakonsku kaznu i dodatna šikaniranja?
Treba uzeti stvar u svoje ruke. Svi mi koji se ne osjećamo dijelom trolista trebamo se politički osvijestiti i ujediniti u četvrtom konstitutivnom subjektu, jer to je jedini način da se barem djelimično zaštitimo od diskriminacije, tog najboljeg nacionalnog proizvoda Bosne i Hercegovine.
(AbrašMEDIA)
