Fatima Kazazić: „Ja sam na daskama u potpunosti svoja“

Ona je mlada mostarska glumica, koja je već dvije godine članica Mostarskog teatra mladih (MTM-a). Fatima Mima Kazazić iza sebe ima nekoliko javnih nasupa, između ostalih glumila je u Shakespeareovoj predstavi „Kako vam drago“, koju je režirao prof. Andrew Garrod, predstavi „Ne vjeruj nikome“, u režiji Jasmina Murtića… Još od vrtića počela je da javno nastupa, a za glumu kaže da je neka vrsta njene terapije, gdje se oslobađa prave stvarnosti i započinje sa nekom novom, gdje je, kaže, u potpunosti svoja i bez briga.

Razgovarala: Aldina Lipovac, AbrašMEDIA

Kada si otkrila svoj talenat za glumu i kada si prvi put nastupala?

Fatima Kazazić: Kao mala, voljela sam da plešem, glumim i da pjevam. U osnovnoj školi sam bila član hora i dramske sekcije, tako da sam učestvovala na mnogim priredbama i manifestacijama. Svoje prve javne nastupe imala sam u još i u vrtiću.

Glumiš u Mosarskom teatru mladih (MTM)? Ko su vam profesori, instruktori i slično? Kakav je odnos sa kolegama?

Fatima Kazazić: Više od dvije godine sam članica MTM-a. Uživam na „daskama“. To je neka vrsta moje terapije i tu sam u potpunosti svoja, bez briga, problema, bez vanjskog svijeta. Moj prvi profesor je bio Stanko Utrobičić. Radili smo predstave „Vrijeme promjena“, „Knjiga o džungli“, „Romeo i Julija“. Od Stanka sam naučila mnogo, ne samo o glumi, nego i o životu. Mislim da nikada neću pronaći prave riječi da mu zahvalim. Od septembra, prošle godine, u MTM-u smo radili dvije radionice „Osnove glume“ i „Dokumentarni teatar“ sa Brunom Lovrićem. Imali smo zanimljive probe, druženja i izvođenja monolga i scena. Mislim da su moje kolege, kao i ja, zadovljni radom u Teatru. Mnogo smo bliski i povezani.

Glumila si u Shakespeareovoj predstavi “Ne vjeruj nikome”, a u režiji profesora Andrewa Garroda…?

Fatima Kazazić: Prošlo ljeto sam glumila u Shakespeareovoj predstavi „Kako vam drago“, koju je režirao prof. Andrew Garrod, zajedno sa svojim asistentima i profesorima za pokret, glas… sa Dartmouth koledža.

Glumila si i u ulozi Lane u predstavi “Ne vjeruj nikome”, u režiji Jasmina Murtića, a u sklopu Street arts festivala. U predstavi je veoma bitna atmosfera napetosti, nesigurnosti i sumnje u teškim okolnostima. Koliko ste radili na predstavi?

Fatima Kazazić: Zadnja predstava, u kojoj sam glumila, “Ne vjeruj nikome”, je bila u sklopu radionica Street Arts Festivala. Moj prijatelj i kolega Jasmin Mutić je sam napisao i režirao predstavu. Nismo imali prostor da radimo probe, tako da smo tri sedmice održavali probe u Zrinjevcu. Predstavu smo izvodili u MTM-u. Ponosni smo što smo mi, srednjoškolci i studenti sa osnovnim znanjem o glumi, uspjeli za tako kratko vrijeme uraditi predstavu koja je bila „na nivou“. Publika je bila zadovljna, a to nam je bilo najvažnije.

Gluma je jedna od umjetnosti za koju kažu da predstavlja život na daskama, odnosno oređenu njegovu stranu… Postoje mnogi problemi društva koji se mogu staviti na pozonicu. Koliko je po tvom mišljenju bitno da se pozorište bavi savremenim čovjekom i drštvom?

Fatima Kazazić: Najviše volim komedije, jer one probleme društva prikazuju na jedan svjetliji način. Koliko sam mogla da primijetim, kada se radi o predstavi koja prikazuje sadašnje vrijeme, savremenog čovjeka i njegove probleme, pozorište je uvijek puno. Samim tim, bitno se baviti savremenim temama, publici su, po mom mišljenju, privlačnije i radije ih gledaju.

Kod nas se veoma malo ulaže u umjetnost i kulturu. To je problem sa kojim se susreće današnji kulturni radnik. Mnogi govore da teška vremena rađaju umjetnike. Kakva je po tvom mišljenju kulturna scena u Mostaru?

Fatima Kazazić: Svi smo mi umjetnici, svako za sebe i na svoj način, ali rijetki su oni koji znaju da se izbore za svoj cilj i za svoj san. Mostar je težak grad. Podjeljenost je na svakom koraku i to me boli. Čak je i kulturna scena podjeljena. Jako je malo ljudi koji odlaze na predstave, a još manje onih koji će otići i u Narodno pozorište i u Hrvatsko narodno kazalište. Tužno, ali eto, stižu nova vremena, valjda će biti bolje.

Da li možeš izdvojiti neku ličnost, glumca, glumicu, dramskog pisca, reditelja… koji ti je posebno blizak/ska?

Fatima Kazazić: Moja najdraža glumica je Julia Stiles, uživam da gledam filmove u kojima glumi, posebno film “Save the last dance“.

Koju bi ulogu najradije da glumiš?

Fatima Kazazić: Na jednoj školskoj priredbi izvodili smo scenu iz predstave „Biće, biće“, u kojoj sam igrala Merimu. Voljela bih da jednog dana njen lik odigram do kraja. Ona je savršen lik žene prošlog stoljeća iz prosječne bosanske kuće. Žene kojoj je muško u kući „bog i batina“, ali koja se ne pokorava tako lako, koja se bori za bolji položaj.

Cijela BiH protestuje za donošenje zakona o JMBG-u. Da li podržavaš proteste i misliš li da li se može građanskim pritiskom nešto promijeniti?

Fatima Kazazić: Kada sam čula da se čitava BiH diže, da ljudi zajedno izlaze na ulice, bez obzira na vjeru i naciju, nisam mogla da vjerujem. Bilo je i vrijeme. Podržavam proteste i nadam se da će se pritisko građana nešto promjeniti. Ako sada ne dođe do promjena, teško da će ikad.

Kakva je pozicija žene u bh. društvu, da li je ona diskriminisana u odnosu na muškarca?

Fatima Kazazić: Pozicija žene u današnjem društvu je mnogo bolja u odnosu na ranije, žene se školuju jednako kao i muškarci i slično. Ali moramo naglasiti da još uvijek postoje manje društvene skupine u kojima je žena i dalje diskiminisana.

(AbrašMEDIA)