Home » Foto » FOTO: Petnaest savremenih skulptura koje prkose gravitaciji i oduzimaju dah

FOTO: Petnaest savremenih skulptura koje prkose gravitaciji i oduzimaju dah

Još od predantičkih vremena, skulpture su bile umjetnička djela koja su zbog svoje monumentalnosti izazivala posebno divljenje. Iako se čini da su ih danas savremeniji oblici umjetnosti potisnuli, to je zaista samo privid.

Štaviše, moderne tehnologije omogućile su izradu još detaljnijih djela, koja je lakše postaviti na odgovarajuće lokacije i tako postići maksimalni efekat. O nekima od takvih, poput Veiveijevog (Ai Weiwei) opusa, Kvinove (Lorenzo Quinn) “Podrške“ i poduhvata najuticajnijih umjetnika u 2107. godini, već smo pisali.

Njih ćemo stoga ovaj put preskočiti, pa vam ovdje predstaviti druge savremene instalacije koje zaslužuju pažnju, ne samo svojim impresivnim gabaritima i snažnom porukom koju komuniciraju, već i izvedbom koja prkosi gravitaciji.

Kao što ćete se već uvjeriti na narednim stranicama, to je spoj koji zaista oduzima dah, piše Bosonoga.

Sila prirode – Lorenco Kvin

Kad smo već pomenuli ovog genijalnog Italijana, da počnemo od njega. I prije “Podrške“, Kvin je znao da zavrti planetu oko svojih radova.

I to doslovno, jer je jedno od najupečatljivih djela iz njegovog opusa estetski i simbolički perfektna alegorija, izlivena od bronze, aluminijuma i nerđajućeg čelika, te postavljena na londonski Berkli Skver u 2011. godini.

Žica fantazije – Robin Rajt (Robin Wright)

Iako Rajt za sebe kaže da se više smatra dizajnerom, nego umjetnikom, njegove ideje dokazuju suprotno. A ideja vila napravljenih od žice došla mu je dok je vario ogradu!

Iskoristivši svoja znanja iz oblasti inženjerstva i industrijskog dizajna, ovaj Britanac stvara zadivljujuće skulpture od jeftinog materijala, a one prikazuju mitska bića u svjetlu drugačijem od onog na koji su nas navikle dječje bajke i naučnofantastični filmovi.

Vursa – Daniel Firman

Daniel Firman je francuski savremeni umjetnik, koji je upravo u Parizu predstavio svog slonića Vursu. Mada, koliko god Vursa bio simpatičan, termin “slonić“ je vjerovatno pogrešno upotrijebiti za skulpturu koja se proteže od plafona do poda velike galerije kakva je Tokijska palata.

Poigravajući se sa engleskom frazom o “slonu u sobi“, metaforom o javnim tajnama, Vursa je nakon pojavljivanja u Parizu nastavio da putuje svijetom i oduševljava gdje god da se pojavi.

Trans ī re – Fredrik Radum (Fredrik Raddum)

Norvežanin je bio jedna od najvećih umjetničkih priča 2017. godine, zahvaljujući izložbi bronzanih skulptura, koje je postavio u Oslu. Baveći se misterioznim nestankom evropskih doseljenika na ostrvu Galapagos tridesetih godina prošlog vijeka, Radum je dao jasan komentar na temu aktuelnih migracija afričkog i azijskog stanovništva ka Evropi.

Takođe, Radum nam je dao i jednu od najboljih skulptura novijeg datuma, koju ste već imali priliku da vidite na Facebook stranici Bosonoge.

Leteći kamen – Smaban Abas (Smaban Abbas)

Niko nije vjerovao braći Rajt (Orville, Wilbur Wright) da golema konstrukcija od teških materijala može da poleti. U to vrijeme, njihova ideja je javnosti sigurno djelovala podjednako nemoguća koliko i lebdeća stijena.

Danas imamo avione, pa što ne bismo imali i lebdeće stijene? Upravo za njih se pobrinuo Abas, prikladno postavivši svoju skulpturu na aerodrom egipatskog Kaira.

Poljubac kafe – Džonson Cang (Johnson Tsang)

Osim što je vizuelno atraktivna, Cangova instalacija je bogata na nivou simbolike. Iako se zove “Poljubac kafe“, skulptura, u stvari, prikazuje prolivanje dvije šoljice kineskog pića juanjang. A ovo piće nastaje kao mješavina kafe i mliječnog čaja – dakle, kao mješavina uticaja Zapada i Istoka.

Upravo zato je Cangov poljubac vanredno dobra ideja, koja je vanredno dobro realizovana.

Putnici – Bruno Katalano (Bruno Catalano)

Otkad su se Katalanovi putnici pojavili 2013. godine, o njima se priča i piše. Bronzane skulpture prikazuju radnike različitih profila, ali sa nekim zajedničkim crtama. Najupečatljivije od njih su, svakako, njihovi izrazi lica, iz kojih progovaraju tuga, zabrinutost i izmučenost, te činjenica da svakome od njih nedostaje dobar komad tijela.

Dio koji su ostavili za sobom, dio koji ne uspijevaju da pronađu u novoj sredini ili oboje navedeno? O tome se upravo i diskutuje još otkad su se “Putnici“ iskrcali u Marseju, lučkom gradu poznatom po velikom broju useljenika.

Vurf VI – Ana Bergman (Anna Bergman) i Kendi Lenk (Candy Lenk)

Skulptura koju su izradili Bergman i Lenk je znatno jednostavnija od prethodnih, ali bi vam sigurno privukla pažnju da naiđete na nju, jer je u pitanju stijena prečnika 2,5 m koja visi iznad glave prolaznika.

Poigravajući se sa biblijskom metaforom o bacanju kamena, ovaj duo je smjestio zastrašujući prizor usred obične stambene četvrti, tako navodeći na razmišljanje o posljedicama neizbježnih nesreća i slučajne prolaznike, iznad kojih stijena stoji, i stanare zgrade u koju, čini se, samo što nije udarila.

Skulpture od knjiga – Alisija Martin (Alicia Martin)

Vizuelna umjetnica najpoznatija je po svojim skulpturama sačinjenim od nesvakidašnjeg materijala – polovnih knjiga. Iako nije rijetkost da se knjige koriste kao pogodan materijal za dobru instalacionu alegoriju, ova Španjolka sa diplomom iz engleske književnosti to čini na posebno efektan način.

Njene knjige doslovno izviru iz najneočekivanijih mjesta i na najneobičnije načine, bilo da se kao vodopad slivaju sa balkona ili su urolane u ogromnu krofnu.

Prozor i merdevine – prekasno je za pomoć – Leandro Erlih (Leandro Erlich)

Suštinski jednostavan, ali statički zadivljujuć i simbolički snažan rad Argentinca Leandra Erliha prvi put je viđen 2008. godine. Osvanuo je tri godine nakon uragana “Katrina“, koji je razorio američki Nju Orleans, upravo u ovom gradu.

Pomenuti uragan je izazvao brojne diskusije unutar američke, ali i šire svjetske javnosti, jer su njegove žrtve pretežno bili afroamerikanci nižeg ekonomskog statusa, a Erlihova instalacija dovoljno govori o njegovom stavu po tom pitanju. Isti umjetnik je nastavio da razvija ovu ideju i dovodi je do sve većih razmjera.

Nedovršeni ljudi – Lene Kilde

Ako uzmete žičane vile Robina Rajta i Katalanove nedovršene putnike, skoro da ćete dobiti skulpture Lene Kilde. Skoro, jer ova norveška umjetnica ipak unosi mnogo ličnog i sebi svojstvenog u svoje instalacije, koje podjednako impresioniraju idejom i izvedbom.

Bilo da je u pitanju patka na povocu ili vremešna pjevačica, njeni radovi su negdje između dječijih crteža i monumentalnih skulptura, čije su strukturalne i alegorijske praznine ostavljene mašti posmatrača na popunjavanje.

Balansirajuće skulpture – Jerži Kedžjora (Jerzy Kędziora)

Ako ste svjetski putnik, velike su šanse da ste se susreli negdje sa Kedžjorinim akrobatama. Ovaj iskusni Poljak je svoje instalacije postavljao širom svijeta – od matične zemlje, preko Arapskog poluostrva, sve do SAD.

Bilo da su u pitanju izvajana atletska tijela u pokretu ili mislioci koji balansiraju na žici, svaka Kedžjorina skulptura je atrakcija za sebe, posebno kada se postavi tamo gdje ovaj umjetnik najviše i voli – u otvorene prostore.

Pentateuque – Fabijan Merel (Fabien Merelle)

I Fabijan Merel je jednu poznatu jezičku metaforu pretvorio u efektnu vizuelnu sliku. Njegov izbor je bio izraz o nošenju tuđeg tereta na leđima, a za taj teret je odabrao, ni manje ni više, već slona.

Ogromni slon na leđima mladića, povijenog i crvenog u licu, istovremeno je i vrlo duhovit i vrlo slikovit prizor, koji o životnom problemu govori kroz humor, što je posebno efikasan jezik komunikacije. Za ukupan utisak je posebno važna pedantnost u realizmu koji je Merel odabrao, koja je vidljiva u odabiru materijala i njihovoj perfektnoj implementaciji.

Djevice Apeldorna / Uzdizanje – Elizabet Stienstra (Elisabet Stienstra) / Ferdinand Kaknio (Ferdinand Cacnio)

Izbjeći ćemo ovdje tu bezgraničnu i najčešće besmislenu diskusiju o inspirisanju, krađi i (ne)postojanju razlika između to dvoje, te prosto pod jednu stavku navesti vrlo slične radove dvoje umjetnika.

“Djevice“ su svoju levitaciju započele još početkom ovog vijeka, dok je “Uzdizanje“ došlo prošle godine. Iako su sličnosti mnogobrojne i vrlo očite, poruke dva rada su bitno drugačije, jer je prvi inspirisan antikom i temom nevinosti (dakle, kontekst je, uslovno rečeno, silazak sa neba na Zemlju), dok je drugi usmjeren ka uzdizanju žena iz postojeće situacije ka višem nivou (suprotan smjer kretanja).