Home » Društvo » Franco Bifo Berardi: Nikada više Auschwitz?

Franco Bifo Berardi: Nikada više Auschwitz?

Talijanski filozof i aktivist Franco Bifo Berardi planirao je ovo ljeto održati performans Auschwitz na plaži na izložbi suvremene umjetnosti Documenta 14 u Kasselu, ali je zbog burne reakcije njemačkih medija i lavina kritike, performans u konačnici otkazan. Umjesto performansa, Berardi je odlučio upriličiti javnu raspravu pod nazivom Shame on us, o izbjegličkoj krizi i europskoj politici prema izbjeglicama, holokaustu i nacizmu, slobodi umjetnosti te medijskoj cenzuri.

Izvor: H-Alter

Berardi je bio gost Filozofskog teatra u Zagrebu u siječnju ove godine, te Subversive Film Festivala 2013. godine. Autor je brojnih knjiga, među kojima Futurability – The Age of Impotence and the Horizon of Possibility (Verso, 2017), Heroes: Mass Murder and Suicide (Verso, 2015) te The Uprising: On Poetry and Finance. Semiotext(e) (čije je hrvatsko izdanje u pripremi). Njegovo otvoreno pismo njemačkim medijima prenosimo u cijelosti.

“Pročitao sam negdje da je oko 1940. godine, za vrijeme njemačke okupacije Pariza, nacistički oficir posjetio Picassov atelje. ‘Jesi li ti to napravio’, upitao je Picassa dok je promatrao fotografiju Guernice. ‘Ne’, odgovorio mu je Picasso, ‘vi ste’. Poanta nije povući paralelu između Picassa i autora (nevidljivog) performansa Auschwitz na plaži. Daleko od toga.

Dio njemačkih novinara pokreno je hajku protiv mojih kolega i mene jer smo se usudili podsjetiti ih na rečenicu – Nikada više Auschwitz. Čitajući komentare pojedinih novinara čovjek bi pomislio da smo počinili zločin protiv čovječnosti. Ne, dragi njemački novinari, zločin protiv čovječnosti ste počinili vi, i ponovno ga činite zajedno sa svojim talijanskim, francuskim i španjolskim kolegama.

Na summitu čelnika članica EU, održanog u Parizu 28. kolovoza, ponovno su predložene ‘mjere’ masovnog istrebljenja, temeljene na etničkoj pripadnosti. Ponavljam, istrebljenja. Prema službenim brojkama 30 tisuća ljudi se utopilo na Mediteranu jer ih je EU odbila, a sada talijanske vlasti progone nevladine organizacije koje su spasile desetine tisuća ljudi od ‘morskog groba’. Doktori bez granica su napustili more zbog nemogućih uvjeta rada, ponajviše zaslugom europskih čelnika.

Ali, ono što se trenutno događa na moru samo je dio priče – proces istrebljenja se širi od južne libijske granice, diljem pustinja zapadne Afrike. Milijun izbjeglica je pritvoreno u koncentracijskim kampovima u Libiji (smijem li koristiti taj termin ili je previše osjetljiv za njemačke novinare?). A u skoroj budućnosti će sve veći broj izbjeglica dočekati vojske Čada, Malija i druge vojske zemalja neokaljanog humanitarizma, sve pod sponzorstvom Europe.

Zločin protiv čovječnosti čini se na temelju etničke diskriminacije jer je riječ o nebijelcima, građanima koji nemaju pravo migrirati, dok mi bez problema možemo otići u Afriku kao turisti i poslovnjaci, a ako ‘nebijelci’ ne pristanu, pošaljemo im vojsku. Istrebljenje bazirano na etničkoj pripadnosti je ono što Europa propagira, a i realizira.

Podsjećam vas da ste jednom, ne tako davno rekli – Nikada više Auschwitz, a sada ste ogorčeni na osobu koja vas je podsjetila na te riječi. Prije dvadeset godina, kada su velike migracije tek započinjale, europske vlade su trebale uložiti novac u prihvat, obrazovanje i integraciju. Naprotiv, oni su uložili u učvršćivanje Tvrđave, odbacivanje ljudi koje bježe od posljedica kolonijalizma i naših ratova. Umjesto prihvata, uloženo je u ekspanziju financijske moći i spašavanje nemoralnog, korumpiranog bankarskog sustava.

Zbog toga smo danas u ratu zbog kojeg će stradati brojni ljudi, a konačno brojanje mrtvih ostat će na onima koji prežive. No, izgubit ćemo ovaj rat, zapravo, već jesmo. Prvo jer smo se odrekli demokracije, humanosti i samopoštovanja. Drugo, jer se vojske osvetnika samoubojica naziru na horizontu, od Pyongyanga preko Bliskog istoka pa sve do predgrađa europskih metropola.

Hitlerov nacizam je poražen, ali ne prije nego je uništena Europa. Današnji miks rasizma, nacionalizma i globalizma će biti poražen, ali u međuvremenu će uništiti ljudsko dostojanstvo, maknuti ga s lica zemlje.

Posljednjih dana primio sam mnogo poruka od prijatelja, drugova, umjetnika, intelektualaca (mnogi od njih su Židovi) te me neki od njih kritiziraju jer sam pristao na otkazivanje performansa i, kako kažu, pristao na cenzuru. Nimalo. Stefano, Dim i ja samo odlučili otkazati performans u dogovoru s voditeljima Documente14 jer smo time stavili naglasak na poruku performansa. Ovdje nije u pitanju moja sloboda izražavanja, već životi milijuna žena i muškaraca koje europski cinizam istrebljuje. Stoga ću se voljno odreći svoje slobode izražavanja ako će to konačno skrenuti pozornost na istrebljenje koje je već započelo.”