Home » AbrašMEDIA » Planeta Mostar » Građanska ravnopravnost usklađena sa etničkim i teritorijalnim principima predstavljanja
prof. Suad Arnautović

Građanska ravnopravnost usklađena sa etničkim i teritorijalnim principima predstavljanja

Profesor Suad Arnautović, doktor političkih nauka, član Centralne izborne komisije BiH, tvorac modela mogućeg rješenja za izbore vijećnika u Mostaru

AbrašMEDIA: Profesore Arnautović, koje su to specifičnosti grada Mostara kao jedinice lokalne samouprave i izborne jedinice u odnosu na druge opštine i gradove u BiH?

Prof.dr. Suad Arnautović: Prije svega želio bih da se zahvalim Vama i Vašem portalu što je našao za shodno da obavi jedan razgovor sa mnom. Imao sam priliku da sa Mostarcima razgovaram na jednoj od tribina Mostarske inicijative i vežu me pozitivna sjećanja za taj prijem i taj susret gdje sam predstavio, uprkos kontraverznim komentarima, model mogućeg rješenja mostarske krize.

U principu, Mostar ne bi trebao da bude ono što kolokvijalno zovemo „grad slučaj“, jer poznajem onaj predratni Mostar, a svima je želja da on, u svojim određenim duhovnim vertikalama, bude nekadašnji Mostar. Ne pripadam onom krugu intelektualaca koji misle da Mostar treba da bude u svemu specifičan, ali nesumnjivo je da Mostar ima određenih specifičnosti. Ne treba biti puno pametan da se odgovori zbog čega je to tako. Mostar je doživio jednu nevjerovatnu tragediju, ogromna razaranja, i to se može empirijski dokazati.

Dakle, ta situacija, koja je kasnije multiplicirana političkim odnosom, dovodi nas do ove današnje situacije i konstrukcije da je Mostar „grad slučaj“, koji zahtijeva specijalni status I posebno rješenje. Međutim, s druge strane, tragedija koja se dogodila i politički odnosi koji su uslijedili nakon rata, zahtijevaju da Mostar bude posebno tretiran. U ostalom, ne samo  Mostar, već i čitava BiH ima poseban status po nekim pitanjima. Ponekad, na naučnim skupovima, kolege iz inostranstva me pitaju: “Zašto bosanskohercegovački državljani sa adresom u Norveškoj npr. imaju pravo glasa na lokalnim izborima, budući da to nije uobičajeno?“. Ja im odgovorim da nije uobičajeno ni da vam se desi genocid, nije uobičajeno da ste izloženi agresiji i da vas četri godine bombarduju sa svih strana, nije uobičajeno da imate takve populacijske tektonske poremećaje da tako veliki broj ljudi izbjegne van BiH i da živite u okolnostima koje nisu primjerene ni životinjama. Ne možete zato neke klasične parametre upotrebljavati kada govorimo o BiH. Unutar BiH postoje mjesta kao što je Mostar, koja zahtijevaju specijalan pristup. Želim ukazati na to da, kada gledamo lokalne zajednice, općine u BiH, ne bi trebalo da postoji ikakva razlika u smislu njihovog ustavno-pravnog pozicioniranja, ali kada sagledavamo genezu problema u Mostaru, ne možemo jednostavno zabiti glavu u pijesak i reći: „Mostar nije ništa posebno“. Moramo postaviti pitanje kako smo došli do ove situacije? Mostar je specifičan zbog četiri teške ratne godine, zbog ogromnog razaranja, zbog rušenja Starog mosta, zbog hiljada ubijenih, prognanih, osakaćenih, zbog… Iako je to period na koji se ne trebamo stalno vraćati, on se mora uzeti u obzir u traganju za genezom problema u Mostaru. Mostar zahtijeva da se na jedan minuciozan način utvrdi statutarna, pravna i zakonodavna situacija koja će sada i u budućnosti odagnati sve moguće sumnje i zadrške u postojanje bilo čije dominacije ili hegemonije. Svi treba da budu ravnopravni kao građani i kao Mostarci i da žive u sistemu koji im dugoročno omogućava garancije ravnopravnosti. U tom pogledu, neophodno je osmisliti mehanizme koji će pomiriti građansko i etničko, postići simbiozu, jedan fini kauzalni odnos, balans građanskog i etničkog koji će moći funkcionirati na duže staze i na dobrobit svih građana Mostara. Pri tome ja Mostar, zaista, gledam kao ogledalo države Bosne i Hercegovine. Kakva se rješenja trajno utvrde u Mostaru, takva moraju biti i u BiH: na prvom mjestu ravnopravnost građana, a onda ne zanemariti ni ravnopravnost konstitutivnih naroda, iako mi ta dejtonska konstrukcija „konstitutivnih naroda“ apsolutno ne odgovara. Taj fini balans je, po meni, ključ rješenja.

AbrašMEDIA: Vratimo se na trenutak na lokalnu samoupravu, odnosno upravljanje samim gradom Mostarom. Kakva je, po Vašem mišljenju, bila evolucija gradske vlasti od socijalizma do danas?

Prof.dr. Suad Arnautović: Suština transformacije Mostara i njegove evolucije su vezani za ratni period. U vrijeme socijalizma, Mostar je bio paradigma tolerancije, brojao je, kao i Maribor npr. jako veliki broj ljudi koji su se nacionalno izjašnjavali kao Jugosloveni ili Ostali. Bio je to jedan veoma emancipovan grad sa razvijenom demokratskom kulturom i na viskom stepenu ekonomskog razvoja. Ljudi iz Mostara su u prošlom sistemu bili veoma poštovani i ugledni. I šta se sad desilo da se iz jedne takve sredine, koju sam opisao, Mostar nađe u poziciji u kojoj se danas nalazi? Početak i kraj priče su rat i agresija na BiH, na tragu dogovora Tuđman-Milošević, kao i nastojanja da se institucionalno realizira velikohrvatska koncepcija u Mostaru i tom dijelu Hercegovine oličena u paroli „Mostar – stolni hrvatski grad“. Ja to što govorim, naravno ne izmišljam. Svim Vašim čitaocima portala bih preporučio osnovnu literaturu: dokumentaciju sa suđenja u Hagu, i očekujuću presudu Jadranku Prliću i ostalima, ali i određena izdanja kao što je knjiga „Sve moje bitke“, generala Hrvatske vojske Janka Bobetka u kojoj ćete naći karte (mape), zapovijedi, upute, angažiranje regularnih hrvatskih trupa itd. Svi mi, pogotovo mladi ljudi, trebamo da se upitamo: „Otkud Hrvatska vojska, hrvatski generali i hrvatske mape na kojima su ucrtani ratni ciljevi, pokreti i sl. hrvatske vojske na teritoriji druge države?“. I ptice na grani znaju da je Hrvatska bila involvirana u agresijiu na BiH i to sa svojim oficijelnim brigadama. Mostar je bio samo završna tačka te agresije, jer je već kompletna Zapadna Hercegovina bila u sastavu hrvatskih struktura. S druge strane, našli su se ljudi, bosanskohercegovačke patriote, koji to nisu dozvolili, koji su pružili žilavi otpor i suprotstavili se toj agresiji i ostvarenju ratnih ciljeva Franje Tuđmana. Tako se uspostavila linija podjele u samom gradu Mostaru. Ta linija, koja je tada nastala, i dalje – dvadeset godina od početka agresije na BiH – je aktualna, bez obzira na sve kasnije dogovore, sporazume, organizacije i reorganizacije. To je temelj današnjeg stanja u Mostaru. To je geneza svih problema u Mostaru. Jedna strana je, dakle, ovladala većim, nerazrušenim dijelom grada, sa bogatijom infrastrukturom, dok se drugi dio grada nije „uklopio“ u tu sliku. Sva dalja priča koja je kulminirala Rimskim sporazumom iz 1996. zasniva se na tome. Suština Rimskog sporazuma je legaliziranje šest dosta autonomnih teritorija (gradske općine koje su se od 2004. transformisale u gradska područja-izborne jedinice, op.a.) unutar jedinstvene gradske cjeline. Tada je Grad Mostar ustanovljen kao gradska zajednica šest općina i Centralne gradske zone – svojevrsnog distrikta. Bilo bi interesantno vratiti se u taj period i prisjetiti se kakva je atmosfera tada vladala. Prvobitna intencija međunarodne zajednice bila je da ta Centralna zona bude dosta široka zona koja bi obuhvatala čitavu gradsku jezgru i sve ključne gradske institucije. Međutim, kod određenih struktura koncepcija je bila totalno različita i ta koncepcija nikada nije dozvolila da se grad ujedini, posebno preko te Centralne zone, kao zamišljenog nukleusa jedinstvenog, ujedinjenog grada. Imali ste, dakle, tada jednu koncepciju koju je predstavljao HDZ, i drugu koju je predstavljala SDA sa jednom grupom drugih stranaka. Treba naglasiti da je, uvjetno rečeno, bošnjačka pozicija, barem nominalno gledano, uvijek bila za jedinstven i cjelovit Mostar.

AbrašMEDIA: …do nedavne odluke Ustavnog suda BiH?

Prof.dr. Suad Arnautović: Da. Do presude Ustavnog suda BiH i bošnjačkog prijedloga o ponovnom vraćanju sistemu više općina u Mostaru. Međutim, koliko ja razumijem situaciju bošnjačka strana je za jedinstveni Mostar. Dozvolite mi jednu napomenu. Svako rješenje za Mostar će biti stvar kompromisa i konsenzusa. Tu ne može biti nametanja rješenja. Vidjeli smo koliki je vijek nametnutih rješenja. Novo rješenje za Mostar budućnosti mora biti trajnije i u svemu odgovarati imenu svoga grada: ono mora biti MOST u povezivanju kultura, religija i etniciteta, MOST u povezivanju Mostaraca, ma gdje oni živjeli i ma kako se zvali.

AbrašMEDIA: Kako je došlo do „nametanja“ Statuta Grada Mostara od Visokog predstavnika 2004. godine?

Prof.dr. Suad Arnautović: Nametnuti Statut je morao uzeti u obzir Rimski sporazum, to je ključni momenat kako u razumijevanju aktualne presude Ustavnog suda BiH u predmetu U-9/09 za Izborni zakon za Mostar, tako i u mišljenjima koja su iznesena. Drugim riječima, koja su načela prilikom nametanja tog Statuta uzimana u obzir? Statut iz 2004. je preuzeo načelo teritorijalnog političkog predstavljanja, teritorijalne reprezentacije koja vuče svoju genezu iz Rimskog sporazuma iz 1996., a Rimski sporazum je, u stvari, priznavanje u ratu uspostavljenih teritorija, i to treba priznati bez ikakvog uljepšavanja. Nije preuzeto načelo narodnog, to jest građanskog predstavljanja. To je suština.

Dakle, postavlja se pitanje, koji princip odabiremo u izboru predstavničkog tijela koje se može zvati gradsko vijeće, skupština, sabor, sasvim svejedno. Na kojem načelu se ono formira? Ko su predstavnici, reprezenti u tom tijelu? Da li su to građani grada Mostara, da li su to etničke zajednice, da li su to neke druge subkulture, nacionalne manjine, jezičke zajednice… ili su to teritorije?

Za Mostar je tada uzet princip teritorijalnog predstavljanja. U Dejtonu je primjenjen princip etničko-teritorijalnog predstavljanja. Uzmimo za primjer Predsjedništvo BiH, u kojem imamo po jednog Srbina, Bošnjaka i Hrvata, ali se tome pridodaje i teritorijalna dimenzija, pa tako srpski član Predsjedništva BiH dolazi isključivo iz RS-a, a bošnjački i hrvatski članovi dolaze isključivo iz Federacije BiH. U Mostaru, na temelju Dejtonskog i Rimskog sporazuma imamo načelo teritorijalnog predstavljanja i to je Ustavni sud BiH zanemario u svojoj presudi. Kada je Ustavni sud BiH razmatrao apelaciju Kluba izaslanika hrvatskog naroda u Domu naroda Parlamentarne skupštine BiH, usvojio je zahtjev podnosioca koji traži da broj gradskih vijećnika iz gradskih područja bude srazmjeran broju birača u tim područjima (Gradsko područje Jugoistok u Gradsko Vijeće bira tri vijećnika, kao i Gradsko područje Zapad koje broji četiri puta više birača, op.a.). Po načelu jednakosti biračkog prava, koje polazi od stare maksime: jedan čovjek – jedan glas, što omogućava jednaku vrijednost svakog biračkog glasa, mi nemamo šta prigovoriti Ustavnom sudu BiH, ali tu se zanemaruje teritorijalno predstavljanje i čitava geneza mostarske situacije, jer je sve do te presude u svim dotadašnjim dogovorima, potpisanim sporazumima uvažavano jedno od načela političkog predstavljanja – načelo teritorijalnog predstavljanja.

Paddy Ashdown (Visoki predstavnik međunarodne zajednice u BiH 2004. godine, op.a.) je u nametnutom Statutu iz 2004. korigovao princip teritorijalne zastupljenosti, pa je uveo neke etničke odredbe u novi Statut Grada Mostara, ali je zadržao i teritorijalnu zastupljenost. Nakon presude Ustavnog suda BiH, kao što vidite, imate apsolutnu šutnju Visokog predstavnika, međunarodne zajednice, jer nemaju odgovor na pitanje kako presudu sprovesti u djelo. Presuda Ustavnog suda BiH briše sva dosadašnja načela kojima se zakonodavac koristio. To nije moja tvrdnja, već je to poruka Ustavnog suda BiH, a ona, prevedeno na jezik običnog puka, kaže: „samo građanin, jedan građanin, jednako jedan birač, jednako jedan glas, samo to vrijedi“. To je kraj primjene načela teritorijalnog predstavljanja. I šta se sada dešava? Zakonodavac, to jest, Parlamentarna Skupština BiH se našla u problemima; jedno načelo koje proizilazi iz ratnog stanja, Dejtonskog i Rimskog sporazuma, potvrđeno kroz više dogovora i sporazuma, odlukom Ustavnog suda BiH je pobrisano. Problem implementacije konačne i obvezujuće presude Ustavnog suda BiH je naročito složen, jer ta presuda, u stvari, ruši etničko-teritorijalne temelje Dejtonskog mirovnog sporazuma, što ja, naravno, podržavam. Dejtonski mirovni sporazum je utemeljen na ataviziranom etno-teritorijalnom principu, narod(i) i teritorija su kombinirani, uz diskriminaciju nacionalnih manjina i Ostalih. Čitav korpus ljudskih prava u Evropi se brusio stoljećima, dok nije zaokružen i on danas u smislu političke reprezentacije podrazumijeva isključivo građanina. Presudu Ustavnog suda BiH treba tako protumačiti. Međutim, kada želite ispoštovati taj princip u jednoj lokalnoj zajednici kao što je Mostar, suočavate se sa stotinu podpitanja. Tu se vraćamo na specifičnosti Mostara i genezu problema. Uostalom, zašto bi to bio princip samo za Mostar, a ne i za Federaciju BiH? Ako je princip političkog predstavljanja građanski, sa željom da se uspostavi jedna izborna jedinica u Mostaru, zašto taj isti princip ne bismo usvojili i imali jednu izbornu jedinicu na nivou Federacije BiH, ili zašto ne bismo imali jednu izbornu jedinicu na nivou cijele države za izbor članova Predsjedništva BiH i članova Parlamentarne skupštine BiH? Ovdje govorimo o principima, o načelima. Zašto bismo ih primjenjivali selektivno, a ne generalno i na svim nivoima?

Također, postoji jako puno pitanja koja zanemaruju genezu problema u Mostaru, o kojoj smo maločas razgovarali. Ja ne želim otvarati stare rane, ali mladi ljudi treba da znaju i da im se daju odgovori na pitanje kako je od jednog grada u aprilu 1992., kasnije nastalo 6 općina. Šta je tome kumovalo?
U potrazi za novim rješenjem za Mostar treba odgovoriti na pitanje koje će se načelo ili kombinacija načela političke reprezentacije primjeniti u Mostaru. Na kojim premisama će se formirati Gradsko Vijeće Grada Mostara? Ako se odlučite isključivo za teritorijalno predstavljanje, znajte da idete ka podjeli grada na više općina. Ako se odlučite za isključivo etničko predstavljanje, onda je brojnost birača nebitna, kao u slučaju izbora u Predsjedništvu BiH ili u Domu Naroda Parlamentarne Skupštine BiH (5 Hrvata, 5 Srba, 5 Bošnjaka – bez obzira na brojnost, svaki narod je predstavljen jednakim brojem zastupnika, op.a.) uz opasnost da nastavite s diskriminacijom pripadnika nacionalnih manjina i Ostalih. Presuda Ustavnog suda BiH ide u pravcu građanskog predstavljanja, jedan čovjek – jedan glas. Ali, postoji mogućnost kombinacije principa političkog predstavljanja. Zato političkim odlučiteljima sugeriram da novo rješenje za grad Mostar traže u suptilnoj simbiozi građanske ravnopravnosti, usklađene sa etničkim i teritorijalnim načelom političkog predstavljanja.

AbrašMEDIA: Profesore Arnautović, tvorac ste jednog od prijedloga rješenja provedbe odluke Ustavnog suda BiH za Mostar. Model koji predlažete kombinuje građansku, teritorijalnu i etničku zastupljenost u Gradskom Vijeću Grada Mostara. Možete li nam reći malo više o modelu kojeg zastupate?

Prof.dr. Suad Arnautović: Dugo sam izučavao mostarsku problematiku i konačno sam 19. aprila ove godine javno na tribini Mostarske inicijative predstavio model koji mi se čini, u ovim našim uvjetima, skoro pa idealno rješenje. Po mom mišljenu, ovaj model, koji je realno samo jedan od mogućih rješenja, bi zadovoljio izvršavanje presude Ustavnog sud BiH, ispunjavanje načela građanske predstavljenosti „jedan čovjek – jedan glas“, i, kao korektiv, garanciju prava etničkih skupina koji žive u svim dijelovima Mostara i ostvarenja zahtjeva pojedinih područja grada Mostara.

Taj prijedlog predviđa izračunavanje količnika koji se dobija određenom matematičkom operacijom i na osnovu tog količnika se bira utvrđeni broj predstavnika u Gradsko Vijeće. Kao korekcija takvog predstavljanja, jer se ne možemo voditi samo kvantitetom, model predviđa formiranje drugog tijela, Vijeća gradskih područja, jedne vrste drugog doma (kao u bikameralnim predstavničkim demokracijama, op.a.), koje bi se sastajalo ad hoc, dakle ne bi bilo stalno, da se ne bi vratio primat isključivo etničkom predstavljanju, već bi se sastajalo po potrebi, i samo po pitanjima koja su od vitalnog interesa za sve Mostarce, dakle o onim pitanjima, o čemu god da se radi, koja se precizno utvrde u Statutu grada Mostara kao pitanja koja zadiru u vitalne nacionalne interese na području grada Mostara. Dakle, ovo vijeće, koje sam nazvao Vijeće gradskih područja (koje bi sačinjavalo 7 vijećnika – 2 Srbina, 2 Hrvata, 2 Bošnjaka i 1 iz reda Ostalih, koji su na izborima za Gradsko vijeće Mostara dobili najviše glasova na otvorenim listama) bi raspravljalo i odlučivalo, naprimjer, o takvim osjetljivim pitanjima kao što je rješenje spomeničke krize u Mostaru i sl. Vijeće bi odlučilo šta da se radi sa spornim spomenicima poginulim pripadnicima Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane ispred nove zgrade Gradskog Vijeća Grada Mostara, itd. Čini mi se da bi ovo rješenje bilo put ka većoj autonomiji i osamostaljivanju Gradskog Vijeća Grada Mostara, koje se vrlo često, kao po politološkom modelu „zatvoreničke dileme“, okreće ka vanjskom autoritetu u nemogućnosti da samostalno riješi iskrsle probleme. Ova ideja nije zvanično predmet rasprave, ali kada bi se građanima Mostara pojasnio ovaj model, kada bi se otvorile debate i diskusije, vidjeli biste da je to sigurno jedno od mogućih rješenja. Ispunili bismo građanski uvjet jedan „čovjek – jedan glas“, ali i načelo teritorijalne zastupljenosti, uz jednu neophodnu etničku korekciju.

Prijedlog.Prof-dr-Arnautovica-novi-nacin-odabira-vijecnika-u-Gradsko-vijece-MostaraAbrašMEDIA: Vi ste član Centrale Izborne komisije BiH (CIK BiH). Kakva je uloga i koje su nadležnosti CIK-a BiH u sprovođenju odluke Ustavnog suda BiH o neustavnosti odredbi Statuta Grada Mostara koje propisuju izbor vijećnika Gradskog Vijeća?

Prof.dr. Suad Arnautović: Poglavljem 19 Izbornog zakona BiH regulisano je pitanje izbora u Mostaru. Centralna izborna komisija BiH je dužna da implementira sve ono što je propisano u Izbornom zakonu BiH. Kao što smo već spomenuli, Visoki predstavnik za BiH, Paddy Ashdown, 2004. je nametnuo Statut Grada Mostara (koji Gradsko Vijeće nije nikada prihvatilo, ali je Statut važeći, zato ga i zovemo „nametnutim Statutom“, op.a.). Istovremeno kada je nametnuo Statut Grada Mostara, Visoki predstavnik za BiH nametnuo je i poglavlje 19 Izbornog zakona BiH.

Međutim, Ustavni sud BiH je odlukom iz 2010. u predmetu U-9/09 određene odredbe Statuta Grada Mostara proglasio neustavnim.
Ured Visokog predstavnika BiH nije se oglasio ovim povodom, a Ustavni sud BiH sada traži od Parlamentarne skupštine BiH i Gradskog vijeća Mostara da oni uklone diskriminatorne, neustavne odredbe Statuta. Visoki predstavnik je, prilikom nametanja Statuta i poglavlja 19. Izbornog zakona BiH, trebao da vodi računa o ljudskim pravima svakog Mostarca i o načelima reprezentacije – da omogući svim građanima grada Mostara jednako predstavljanje, a ne da oduzme biračko pravo za dvije hiljade građana iz Centralne gradske zone Mostara, koji se ne mogu ni kandidirati i za izbore na nekoj od listi gradskih područja niti sa svog područja, niti odlučivati o raspodjeli sredstava koja se uberu sa gradskih područja, itd.

Najnovije neslužbene informacije govore da postoji saglasnost unutar međunarodne zajednice da se ona ipak uključi u rješavanje pitanja Mostara. Međutim, pitanje je sljedeće: „Ko će u ovako užarenoj političkoj situaciji preuzeti odgovornost za izmjene Izbornog zakona BiH u Gradu Mostaru i time implementirati presudu Ustavnog suda BiH u predmetu U9/09?“. To može uraditi samo Parlamentarna Skupština BiH ili Visoki predstavnik za BiH. Ako se odluka ne sprovede u dogledno vrijeme, u kojoj situaciji se možemo naći? Vrlo brzo ćemo doći u situaciju u kojoj će CIK BiH morati da se očituje po pitanju legalnosti mandata gradskih Vijećnika Grada Mostara i gradonačelnika. Da li oni uopće mogu nastaviti svoj rad u tehničkom mandatu i ako mogu koliko dugo taj period može trajati? Izborni zakon BiH je jasan po tom pitanju, ali postoji i jedna potreba da se uvaže specifičnosti Mostara.

U svakom slučaju, vrijeme koje je preostalo do lokalnih izbora treba iskoristiti za traženje rješenja da se ispuni odluka Ustavnog suda BiH, koja je, podsjetimo, obavezna i konačna, pa prema tome, o njoj više nema rasprave. Ostaje pitanje koliko dugo možemo čekati da se sprovede Odluka. Po mom sudu, mislim da smo zakasnili, ali jedno optimalno rješenje koje bi bilo pronađeno za Mostar u roku od idućih tri do pet mjeseci bi bilo zadovoljavajuće. CIK BiH dakle radi po Izbornom zakonu BiH. U mostarskom slučaju Ustavni sud BiH nalaže izmjenu zakona. Dakle, čekamo da vidimo ko će to uraditi i kada: Parlamentarna Skupština BiH ili Visoki predstavnik. Vremenski gledano, ne bi bila nova situacija da se poseban propis donese za Mostar i da se lokalni izbori u Mostaru održe u nekom posebnom roku, npr. tri do pet mjeseci nakon ovih izbora. Volio bih da to bude najkasnije u januaru 2013. godine. CIK BiH je spremna i izvršiće svoju dužnost onako kako joj zakonodavac to naloži.

AbrašMEDIA: Kakav rasplet situacije i konačni ishod u Mostaru je po Vašem mišljenju najrealniji?

Prof.dr. Suad Arnautović: Produžavanje statusa quo u Mostaru doveo bi do kompletne anarhije. Postaviće se pitanje legitimiteta i legaliteta izabranih vijećnika i gradonačelnika. Rješenje vidim u dopunama i izmjenama Izbornog zakona BiH, koje će biti na tragu dosljedne implementacije odluke Ustavnog suda BiH. Odluka Ustavnog suda BiH treba da izjednači sve građane Mostara u svom izbornom pravu, a da pri tome ne zanemari etničke i teritorijalne parametre, kako sam već obrazlagao. Ono što, također, treba ispoštovati jeste da novi gradonačelnik, odnosno gradonačelnica treba biti iz reda bošnjačkog naroda.
Rješenje se može tražiti i na drugi način. Postoje neka razmišljanja o povratku na system gradskih općina, na četri ili na dvije općine, a što može u konačnici da ide ka etničkoj podjeli.
Ja ne znam kakav će biti konačni ishod, jer će o tome odlučiti ili domaća politika ili OHR, ali ono za što bih se ja zalagao je: na prvom mjestu ostvariti građanski princip političkog predstavljanja, a onda ne zanemariti, nego uzeti u obzir etnički i teritorijalni princip i u toj kombinaciji tražiti rješenje za ujedinjeni, cjeloviti, bosanskohercegovački i evropski Mostar.

Cjelokupnu prezentaciju prijedloga Prof. dr. Arnautovića za način odabira  vijećnika u Gradsko vijeće Mostara možete pogledati ovdje.

Pronađite schemu prijedloga Prof. dr. Arnautovića za novi način odabira vijećnika u Gradsko vijeće Mostara klikom na sliku u gornjem desnom uglu stranice.

Ovaj intervju je dio serijala PLANETA MOSTAR

Već više od dvije dekade, uz brojne oscilacije intenziteta, hercegovačko središte piše  najdramatičnije stranice svoje istorije. Kako je Mostar od privredno razvijene, kulturno bogate,  ljudski autentične sredine postao politički grad slučaj utrnulog duha u kojem vlada pasivnost, urbanističko nasilje i ordinarna vulgarnost? Na koji način se otrgnuti demonima bliske prošlosti, postoji li politički model koji vodi ka pacifikaciji grada na Neretvi? U susret lokalnim izborima u BiH,  koji samo u Mostaru neće biti održani na vrijeme,  i u sjeni odluke Ustavnog suda BiH o izbornim promjenama koje moraju biti sprovedene u Mostaru, redakcija  ABRAŠmedia pripremila je, uz izuzetne sagovornike,  seriju  članaka, intervjua, anketa,  audio i video zapisa o današnjem Mostaru. Neka to bude naša kontribucija skrivenom plamenu ljubavi i harmonije za kojeg vjerujemo da tinja negdje duboko u mostarskoj kotlini.