Jasmina Musabegović: „Žena u vihoru historije“

Jasmina Alić – Musabegović, bosanskohercegovačka romansijerka i esjistkinja, prevoditeljica sa francuskog jezika, u svom cjelokupnom opusu u centar pažnje stavila je poziciju žene u bh. društvu. U romanu “Skretnice” realističnost je data unutar jednog književnog lika, žene na “skretnicama” historije. Pripovjedačko tkivo čini život žene u ilegali, gdje se sve snage njenog bića bore za djecu, njihov i svoj goli život, gdje ona iskazuje začudne sposobnosti za procjenu odnosa među ljudima, ona u svojim shvatanjima odbacuje sve vjekovne predrasude i svodi životne račune na čvrste podloge ljudske solidarnosti. To je historija ženske emancipacije, njenog ženskog osamostaljenja.

Priredila: Aldina Lipovac, AbrašMEDIA

Njena porodica krije i štiti partizane, njen muž i stariji sin odlaze u borbu, a kroz roman se iskazuje ženska osuda rata. Historija se posmatra kroz svijest žene, a ona se ukazuje kao prototip svih drugih žena, ona je predstavljena kao obična, dakle, tipična žena jednoga podneblja. Njen psihički život nadrasta ograničenja, a njena promišljanja narastaju do svijesti o samom življenju. Žena ovdje postaje i hrabra ratnica samoga života.

Tu je u pitanju pozicija žene pred rat, i u toku istog, gdje junakinja spoznaje istinu o ljudima, istinu nadindividualnu i nadklasnu, podjele među ljudima prevazilazi kroz životne okolnosti u ratu, ženskim osjećajem, i nadasve principom materinstva, koje je u suštini najveća kontradiktornost nasilne smrti u ratu.

Ženski lirski senzualizam u kasnijem romanu “Most” nameće se kao njegov literarni modalitet, ali i kao model stvaralačkog poimanja u trenutku kada se strepi za vlastiti život, a žensko se ovdje pojavljuje kao senzualno, emotivno i produhovljeno. Tema ženskosti i emancipacija žene proširena je likom slikarke, kreativne intelektualke iz čije je svijesti sve ispripovijedano i upotpunjena vrlo uspjelim likom Hibe u iscrtvanju mentaliteta žene iz mostarske mahale.

Kao “Skretnice”, i “Most” je roman porodičnih veza i uzajamne ljubavi, te velike ljubavi prema životu. Smisao života je uživanje u malim stvarima, punoću življenja gdje se okrivaju pravi kriteriji ljudske vrijednosti.Zašto ovo posvećujem Starom mostu? Odgovor je svima poznat. Ali, ja ću ga pokušati objasniti. Aksiom da je rušenje Staroga mosta, ubistvo svega ljudskog u nama i svega nastalog iz nas – aksiom je ljudi ovog podneblja. Jer, Stari most jeste naše postojanje na ovom tlu, i ljubav za njega i poštovanje, divljenje, nije samo svojstvo Mostaraca. Zato jednostavno kažemo – rušenje mosta je ubistvo živog bića…”

Najveći književni uspjeh autorice, koja i jeste i nije naratorica, je ona osnova ženske ličnosti, ono “žensko ja” iz većine tekstova, a treba istaći i originalnost specifičnog pretakanja čulnog u tekstovno i stilsko, koje je po načinu doživljaja, po bojama, mirisima, šumovima i dodirima, vezano za svijet žene i njenim je emocijama iskazano:

Za mene je put do mosta uvijek vodio niz rijeku. Iz kuće pravo u vreli tunel sokaka, pa do hladne i uznemirene vode. Neretvom, sa čoporom djece, uz ciku, velike šlaufe i raskalašenost juga ka njemu. Takvog ga samo vidim. Pojavljuje se čim dođemo na sredinu toka, odmah, cio. Rijeka se između njega koprca kao zmija između rašlji…Moj put do mosta je iznutra, odozdo. Od rijeke i vode do luka. Moj put do mosta nije ovaj kojim hodim. To je put na most. Izvanjski, tuđinski. To je majkin put na most. Ona ga drugačije nije ni upoznala. Nikada njene ruke nisu mahnule po ovoj rijeci što samu sebe pretiče. Nisu razumjele moje ruke koje su je hladne poslije kupanja milovale. Njene ruke nisu razumjele moje ruke, tada. Dvije rijeke i dva mosta se sudaraju u našim tijelima, iskustvu, i pričama. Majkine i moje rijeke. Mamin i moj most. (iz romana “Most”)Kontinuitet stvaralačke svijesti esejistkinje Musabegović jeste u njenom osjećanju za riječ, posve originalno, vlastitom pristupu riječi i rečenici omogućava i nosi onaj izazov čitaocu, kao okosnicu misaono-osjećajnog stava autorice, koja se u egzistencijalnom grču ispovijeda.

Musabegović Jasmina, romansijerka, književna kritičarka i prevoditeljica sa francuskog jezika, rođena je 3. aprila 1941. godine na željezničkoj stanici u Vogošći kod Sarajeva, što je važno za njen kasniji romansijerski opus (željeznička stanica u romanu “Skretnice”). Djetinjstvo je provela u Mostaru. U Sarajevu je završila klasičnu gimnaziju i studij na Filozofskom fakultetu. Dvije godine je provela u Parizu kao stipendista Francuske vlade, gdje je napisala studiju o Rastku Petroviću i njegovim stremljenjima u modernoj književnosti. U romansijerskom opusu u centru pažnje je žena u Bosni.Djela: Snopis, roman,1980; Skretnice, roman, 1986; Most, roman, 1994; Žene i glasovi, knjiga eseja i ispovijesti, 2005; Rastko Petrović i njegovo djelo, eseji, 1976; Tajna i smisao književnog djela, eseji, 1977… Musabegović je glavna i odgovorna urednica knjige sjećanja učesnica u NOB-u (“Žene Bosne i Hercegovine u narodnooslobodilačkoj borbi 1941-1945. godine”).

(AbrašMEDIA)