Home » AbrašMEDIA » Moca i biznismeni: Socijalni protesti u BiH su najprogresivnije društveno dešavanje u zadnjih 20 godina

Moca i biznismeni: Socijalni protesti u BiH su najprogresivnije društveno dešavanje u zadnjih 20 godina

Moca i biznismeni je mladi sarajevski pank bend, koji u sadašnjem sastavu svira od početka 2012. godine. Članovi benda su: Mima na bubnjevima, Ćiza – bas gitara, Ćata – ritam/solo gitara i Moca – vokal. Do sada su svirali u Sarajevu, Bihaću i Mostaru. O punk sceni u Sarajevu i BiH, bendovima, svirkama, organizovanju istih, socijalnim protestima, itd. razgovarali smo sa Ćatom, Minelom i Mocom.

Razgovarao: Robert Jandrić, AbrašMEDIA

Jedan ste od najaktivnijih punk bendova u Sarajevu. Ko, osim vas, čini tu scenu?

Moca i biznismeni: Inače bih odmah spomenuo Nema teorije i Totalnu rasprodaju, ali oni već neko vrijeme nisu aktivni. Sada bismo izdvojili jedino S.P.U.K. kao pank bend koji ozbiljnije radi i redovno nastupa.

Kakvi su odnosi među vama? Druže li se i podržavaju bendovi međusobno?

Moca i biznismeni: Naravno. Svirke i nastupi između ostalog i jesu za to – druženje, cugu i zezanciju. Podrška je takođe tu, moramo se držati zajedno.

Sarajevu već duže vrijeme nedostaje adekvatan prostor za svirke. Znam da vi često dovodite bendove „sa strane“. Kakve vam uslove postavljaju vlasnici prostora i koji su to prostori gdje organizujete svirke?

Moca i biznismeni: Prvenstveno bih izdvojio AG club gdje se većina svirki i održava, a u zadnje vrijeme i Underground. Kad dolaze malo veći bendovi onda su to ili Sloga (možda je bolje reći Cinemas, jer to odavno nije ona stara Sloga) ili amfiteatar Doma mladih. Nažalost, uslovi koje postavljaju vlasnici klubova su često i previsoki, što je, iskreno, i razumljivo kada se u obzir uzme posjećenost pank svirki. Ipak, neki pravi alternativni, pank prostor za svirke u Sarajevu nažalost ne postoji, tako da se uvijek mora praviti kompromis sa vlasnicima kafića i klubova čiji je primarni cilj, razumljivo, profit. Treba pomenuti i Fis Club Bock koji je nekad bio poprilično aktivan, a u posljednje vrijeme se sporadično aktivira pa i tu uleti pokoja svirka. Nažalost, ponekad se omaknu problemi sa toncem i ozvučenjem, što na koncu degradira i samu atmosferu za tu noć.

Kakva je posjećenost koncerata, uspijevate li pokriti troškove?

Moca i biznismeni: Čudno je Sarajevo po tom pitanju, „čas ‘vako, čas ‘nako“. Nažalost, većina koncerata je dosta rizična za organizatore, znalo se desiti i da iz svojih džepova pokrivaju troškove. Teško je, pa i nemoguće ugoditi raji, da svako bude zadovoljan bendom, koncertom, cijenom karte itd. Srećom bude tu i nezaboravnih noći, punih gore spomenutih prostora i fantastične atmosfere.

I punk scena se, kao i sve ostalo u BiH, iz godine u godinu sve više osipa. Nastaje manje novih bendova nego prije, manje je koncerata, manje festivala… Istovremeno, životna situacija je sve teža, a tu je plodno tlo, da ne može biti plodnije, za punk i pobune svih vrsta.

Moca i biznismeni: Odmah mi tu padne na pamet jedan fenomenalni Ofsajd koji je našoj generaciji postavio temelje na kojima i dan-danas radimo i sviramo. Evo ne sviraju već 2-3 godine, ali će zauvijek ostati inspiracija i, po meni, najbolji pank bend koji će Sarajevo ikad imati. Tu su sad neki novi klinci koji pretežno furaju dosta drugačiju furku nego mi u njihovim godinama pa im pank baš i nije „na meniju“. Manja je zainteresovanost za takvu vrstu muzike pa samim tim i manje, skoro nikako, istrajnih i kvalitetnih bendova tog žanra nastaje. Stariji pankeri su još uvijek tu, samo nisu prisutni kao ranije.

Početkom februara imali smo eksploziju socijalnog bunta na ulicama bh. gradova. Kako danas gledate na događaje od 6. i 7. februara?

Moca i biznismeni: Kao što sam već istakao na par mjesta, socio-ekonomski protesti u BiH početkom februara su opravdani i razumljivi protesti, prvenstveno radnika, a zatim i svih drugih obespravljenih i potlačenih ovim nacionalističkim sistemom, koji je u službi pljačke naroda, a bogaćenja elita. On je krenuo kao i svi drugi protesti radnika poslije rata, koji su tražili zdravstveno i socijalno osiguranje, isplatu plata, a od vlasti su dobili samo represiju i pendrek. To je stvorilo iskru, koja je poslije pokrenula proteste i u drugim gradovima pored Tuzle. Neki su pomislili da se radi o revoluciji. Ovi događaji to nisu, ali su svakako najprogresivnija društvena dešavanja u BiH u zadnjih 20 (možda i više) godina, te ih svakako treba podržati, i aktivno učestvovati u njima, jer su iskra i nada za prevladavanje nametnutih etno-nacionalnih okvira i kapitalističkog izrabljivanja, a za gradnju novog, alternativnijeg društva, izgrađenog na solidarnosti i samo-organizaciji.

Ima li primjesa nacionalizma na bh. hc/punk sceni ili je doživljavate kao skup ljudi koji su iznad toga?

Moca i biznismeni: Raja je ujedinjena na tom polju pa takvih bendova i da ima, naišli bi na kolektivno osuđivanje i ne bi se dugo zadržali na sceni. Definitivno smo svi, i stariji i mlađi, apsolutno iznad toga.

Kako gledate na pojavu neonacizma u BiH?

Moca i biznismeni: Upravo se naša najnovija pjesma bavi tom tematikom. Ima simbolični naziv „Menažerija“ i mislim da će prve dvije strofe najadekvatnije opisati šta osjećamo prema tim ljudima: „Čopor intelektualnih invalida u zidinama laži i iluzija, u pitanju je loša genetika, a ponekad samo trend maloumnika. Vi ste još jedna crna mrlja na već sivim stazama, zalutalo ste parče mraka, vi ste tumor ovog grada.“ Dakle isprani mozgovi i ulaganje energije u pogrešne, otrovne stvari. Ipak, mislim da je kod nas još uvijek najveći problem naš stari, tzv. etnonacionalizam, koji može biti i gori od nekog „klasičnog“ neonacizma. Konačno, svjedoci smo toga.

Šta Moca i binismeni planiraju u bliskoj budućnosti?

Moca i biznismeni: Već neko vrijeme planiramo taj neki EP i ganjamo lovu. Čuli smo se sa „Harom iz Ofsajda“, kako ga svi zovemo, i kod njega planiramo i snimiti taj materijal. Naći će se tu nekih 5-6 autorskih pjesama, pa smo na slatkim mukama koje odabrati, s obzirom da ih zasad imamo desetak.

(AbrašMEDIA)