Home » AbrašMEDIA » Nekada smo se smijali – razgovor sa Adijem Fejzićem

Nekada smo se smijali – razgovor sa Adijem Fejzićem

Čudna jada od Mostara grada
sve od lani, pa evo do sada
kako Ljubo od ljubavi strada

Kada sevdalinka počinje rječima o čudnom jadu od Mostara, daje se naslutiti da grad mostova nije samo grad slučaj, kako se kiti u političkim krugovima, nego je on ujedno i slučajan grad. Nitko ne zna kako grad funkcionira s obzirom na to da su zadnji izbori bili 2008. godine. Troškovi života su visoki, a mnogi ljudi jedva krpaju kraj s krajem. Neki su beskućnici. Da, beskućnici. Možda će nekom to biti iznenađenje, jer ono što vidimo dok pijemo kavu i bavimo se trivijalnostima su gradnje glamuroznih objekata. To nas odvlači od stvarnih problema i ukotvljuje nas u paradigmu koja glasi ”samo da se ne puca”. Ne puca se već 22 godine. Unatoč društvenoj bijedi i općem nezadovoljstvu lokalnog stanovništva nađe se vrijeme i za poznatu mostarsku duhovitost. Možda južnjački mentalitet u kombinaciji sa egzistencijalnim problemima proizvodi cinizam? Jednom mi je neki Omer iz Čapljine rekao kako će Mostarci oprostiti sve, samo ne uspjeh. Ne samo da neće oprostiti, nego će te još i ohakati. Tko zna možda je i dotični Omer nekad bio Mostarac, pa je morao dati jednu tako pogrdnu opasku.

Mostarski liskaluk, šupanje i cinizam se mogu gledati kao ispušni ventili. A šta drugo preostaje, nego nasmijati se. Pojava stand-up komedije uspjela je artikulirati zajedljivi humor, ne samo u zabavu, nego i u društveni kometar. Stand-up je vrsta scenskog nastupa u kojoj se komičar obraća publici i na satiričan način govori o stvarnosti koja ga okružuje. Zanimljivo je vidjeti kako jedan anglosaksonski kulturni proizvod pronalazi plodno tlo na hercegovačkoj teatarskoj sceni. O ovom fenomenu razgovarat ćemo s pionirima mostarske stand-up komedije: Adijem Fejzićem, Omerom Hodžićem i Mirandom Lončar. U nastavku saznajte šta je na temu rekao Adi Fejzić.

Razgovarao Nikola Rončević, AbrašMEDIA

Kako se pojavila stand-up komedja u Mostaru?

Adi Fejzić: Koliko se ja sjećam, prvi koraci su napravljeni oko 2011. godine. U saradnji sa Američkim kutkom, u prostorijama Stare gimnazije, počeli smo sa radionicama. Moje iskustvo iz Amerike i moja strast prema stand-up komediji su urodili idejom da počnem sa učenjem mladih ljudi kako da se izraze na duhovit način.

Kako ste bili prihvaćeni?

Adi Fejzić: Hercegovci, a posebno Mostarci, su ljudi koji su se oduvijek trudili da humorom i smijehom potisnu mučnu stvarnost, a kod nas toga ne fali. Vidio sam da veliki gradovi u bivšoj Jugoslaviji to već imaju, pa zašto ni mi to da ne probamo.

Kakva je mostarska publika?

Adi Fejzić: Još jedna stvar po čemu smo poznati je da ne volimo da nam neko stane na megdan kad je u pitanju humor, tu nema pardona. Isprva su nas gledali u stilu: šta će ovi, šta se provaljuju, niste vi ni „L“ od liske, ali kako je vrijeme odmicalo polako smo počinjali da se uvlačimo ljudima pod kožu. U jednom momentu smo imali redovne gaže na tri mjesta, što ni Sarajevo, ni Zagreb, ni Beograd nisu imali.

Imali ste turneje po drugim gradovima BiH. Ispričajte nam neku anegdotu?

Adi Fejzić: Tokom jednog nastupa sam morao platiti turu pijanim gostima samo da prestanu sa galamom i dobacivanjem, da bi na kraju neko od njih na binu bacio plišanog medu, što je ili komentar na nastup ili suptilna poruka.

Stand-up posjeduje određenu formu u nastupu koje se treba pridržavati. Koliko ta forma ograničava komičara? Ima li originalnosti u nastupu i šalama domaćih stand-up komičara?

Adi Fejzić: Stand-up ima dosta pravila, ali ona postoje da bi se odvojili komičari od glumaca ili klovnova. U osnovi je retorika, komentar i stav, odatle i naziv forme. Onog momenta kad se izvođač prilagodi pravilima, ostaje mnogo rada i prakse, kao i u svakoj umjetnosti. Bh. komičari su poznati po jednoj specifičnoj mračnoj noti, koja je plod naše stvarnosti i recidiv našeg društva. Nas prepoznaju gdje god odemo jer se publika istvoremeno smije i ibreti šta su čuli. Po mom mišljenju, bez neke posebne pristrasnosti, naš humor je originalni šok-humor, kojeg ne možete naći u susjedstvu.

Koga biste posebno izdvojili sa bh. stand-up scene?

Adi Fejzić: Najviše sam sarađivao sa Omerom Hodžićem, Igorom Drljom i Filipom Andronikom, njih najbolje poznajem i o njima mogu reći samo najbolje. Naravno, Miranda Lončar je bila moja desna ruka u Mostaru i toliko smo puta nastupili zajedno, a ne mogu se sjetiti ni jednog nastupa gdje nije bilo odlično.

Koliko je stand-up oblikovao vaš umjetnički identitet?

Adi Fejzić: Odlično pitanje. Moj omiljen pristup pisanju šala je igra riječi, tako da imam u glavi jedan stalni procesor koji mi spinuje haman sve što čujem. Nekad mi pravi probleme, jer imam osjećaj kao da sam popio nešto čudno, a opet, nekad me uveseljava, pa mi nije mrsko. S druge strane, ja sam i nastavnik, pa mi pomaže u radu sa studentima, jer mi daje inspiraciju i motivaciju da učinim nastavu interesantnijom i pristupačnijom.

Kakva je budućnost stand-up komedije na ovim prostorima?

Adi Fejzić: Eh, sad, za komediju kažu da je to tragedija plus vrijeme. Kod nas crnjaka ne fali, a bezbeli neće ni faliti još dugo. Komičari trebaju naučiti kako da tu negativnu energiju pretvore u pozitivnu, a stres u smijeh. I novac. Netko je jednom dao jednostavan ali upečatljiv opis Mostara: ”Pola grada duva, a pola bilda”. To sam čuo 2015. godine, te sam odlučio za teretanu. Tu se kod zajebanih ljudi zadužih za deset kilograma kreatina i nešto boca aminokiselina. Dizanje mi nije išlo, a opasni ljudi postaše sve nervozniji. U očaju zbog nedostatka novca, kao mana s neba, ukazao se „open mic“ događaj. Tu svaki insan može uzeti mikrofon i pokušati biti duhovit za kintu. Postadoh stand-up insanom. Ništa smješnije od borbe za goli život, dok te očaj izjeda. Šale na sceni su se smjenjivale od onih o stereotipnim viđenjima muško-ženskih odnosa, do međunacionalnih problema. Na kraju dana, pokupio sam nagradu. Zajebani ljudi su bili u publici. Nasmijao sam ih. Halalili su mi dug, a za iznuđeni osmjeh na licu, kao poklon dobio sam anabolike na veresiju. Tako je prošao moj prvi stand-up nastup. Premda se te večeri nije rodio novi Bill Hicks ili George Carlin, shvatio sam kako se zahvaljujući Adiju Fejziću i ostalim entuzijastima mostarske stand-up scene, ne mora ni bildati, ni duvati, nego uzeti mikrofon i otvoreno progovoriti.

Pročitajte još:

Nekada smo se smijali: Razgovor s Mirandom Lončar

Nekada smo se smijali – razgovor sa Omerom Hodžićem, pionirom mostarske stand up scene