Home » Društvo » Aktivizam » Obuka antifašista u grčkim dvoranama
Ovo je jedan od prvih antifašističkih sportskih i fitnes klubova u Atini, a osnivač i instruktor je 39-godišnji anarhista Ilias Lamprou/Al Jazeera

Obuka antifašista u grčkim dvoranama

Predvečer je, početak septembra i ljudi dolaze u polupodrum bloka starih, sivih zgrada u grčkoj prijestolnici Atini.

Kada uđu, skidaju cipele i nestaju u svlačionicama prije nego se ponovo pojave i zauzmu svoje mjesto na plavo-crvenim strunjačama, piše Al Jazeera.

Pankerska pjesma čuje se sa zvučnika.

Crna zastava vidi se pored vrata za kupatila. „Jedinstveni antifašistički klub boraca“, na njoj piše.

Ovo je klub tajlandskog boksa White Tiger, jedan od prvih antifašističkih sportskih i fitnes klubova u Atini, a osnivač i instruktor je 39-godišnji anarhista Ilias Lamprou.

Bos, odjeven u sivu duksericu bez rukava preko izblijedjele crne majice, on predvodi zagrijavanje 40-ak polaznika.

„Brže“, govori im, dok se čuje salva udaraca nogama i rukama u vreće za udaranje.

Ima kratku kosu, počešljanu i posutu sivom bojom. Vidi se veliki broj tetovaža na njegovim rukama i nogama. Stoji sa prekrštenim rukama i izdaje upute.

Ranije tog dana je Lamprou sjedio za zatrpanim stolom u uredu dvorane. Na zidovima su slike sa brojnih takmičenja u tajlandskom boksu, stoji sa podignutim rukama zajedno sa drugim borcima i učenicima.

Govori kako je klub pokrenuo prije četiri godine i klub ima političku filozofiju samoorganizacije i antiautoritarizma u borilačkim vještinama.

Zavolio sport

Prisjeća se kako ga je, kada je imao dvadeset godina, prijatelj posavjetovao da počne trenirati tajlandski boks. No, ono što je postalo iz „praktičnih razloga“ (da se odbrani od policije i Zlatne zore, neofašističke stranke koja trenutno ima 17 mjesta u grčkom Parlamentu), postalo je pasija.

„Počeo sam trenirati tajlandski boks i zavolio ga. To se ne može izbjeći“, govori i ističe kako je ova borilačka vještina tada bila relativno nepoznata u Grčkoj.

Lamprou je učestvovao u aktivizmu anarhista prije više od dvije decenije. U Grčkoj je učestvovao u skupovima solidarnosti sa političkim zatvorenicima širom svijeta i protiv ekstremne desnice, policijske brutalnosti i ekonomskih mjera.

Zajedno sa drugim aktivistima je 2010. godine brodom putovao ka Pojasu Gaze, u floti šest civilnih brodova za koju su se nadali da će prekinuti aktuelnu opsadu priobalne enklave gdje živi skoro dva miliona Palestinaca. Tokom tog incidenta, izraelske snage su upale na flotu, te ubile deset aktivista na brodu Mavi Marmara.

Tokom izraelske racije Lamprou je bio na brodu Free Mediterranean na koji su također upali izraelski vojnici koji su koristili gumom presvučene čelične metke, suzavac i elektrošokere kako bi pritvorili putnike.

Devet godina prije, učestvovao je u velikim protestima protiv globalizacije u italijanskoj Đenovi, a potom je učestvovao u putovanjima solidarnosti ka palestinskim izbjegličkim kampovima u Libanu gdje hiljade ljudi žive u užasnim uvjetima.

Također, Lamprou je putovao na Tajland nekoliko puta kako bi trenirao tajlandski boks.

Tokom potrage za načinom da kombinira svoj aktivizam i ljubav prema ovom sportu, Lamprou je odlučio napraviti klub White Tiger po uzoru na popularne evropske antifašističke sportske klubove i prostore za treniranje.

„Dugo sam u [anarhističkom] pokretu, nisam to mogao ostaviti izvan dvorane“, navodi.

Smrtonosni napadi

U vrijeme pokretanja White Tigera, Grčka se nalazila usred porasta ekstremnodesničarskog nasilja na čijem su udaru bile izbjeglice i migranti koje ekstremna desnica krivi za grčke ekonomske probleme.

Porast nasilja je kulminirao 2012. godine sa jačanjem Zlatne zore. Uoči izbora te godine, kada je navedena neofašistička stranka prvi put ušla u Skupštinu, grčka ekonomska kriza izazvala je ulične borbe između antifašista i Zlatne zore.

Nakon izbora nasilje nije umanjeno. Zlatna zora je izvodila napade na migrante širom države. U nekim slučajevima su oni bili smrtonosni, poput napada na 26-godišnjeg pakistanskog radnika Shahzada Luqmana ili grčkog antifašističkog repera Pavlosa Fyssasa 2013. godine

Oktobra 2012. godine, UN-ova agencija za izbjeglice UNHCR objavila je kako je zabilježeno 87 rasističkih napada od januara do septembra te godine. Često opremljeni palicama, pajserima i sa psima, napadači su za mete imali nedokumentirane izbjeglice i migrante iz Afganistana, Bangladeša, Pakistana, Somalije… U mnogim slučajevima, napadači su navodno nosili znakove Zlatne zore.

Lamprou kaže kako postoji hitna potreba za dvoranama i klubovima koji pružaju praktičan trening samoodbrane.

Iako je desničarsko nasilje u padu od tada, ono još nije prestalo. Grčka je primila desetke hiljada tražitelja azila proteklih godina, a Zlatna zora je napadala kampove i na kopnenom dijelu države, kao i na otocima poput Kosa i Chiosa.

„Nakon velikog ‘booma’ Zlatne zore, bilo je neophodno u Grčkoj napraviti samoorganizirane dvorane u kojima nema fašista i policije“, istakao je Lamprou, dodavši kako se u mnogim dvoranama i klubovima skupljaju policajci i ekstremni desničari.

„Postojao je za to veoma praktičan razlog: Mi držimo ceste i želimo ih zadržati.“

Poštivanje protivnika

Lamprou također tvrdi kako borilačke vještine zahtijevaju poštovanje prema protivnicima i onima koji su drugačiji.

„Zato ne možemo učiti fašiste borilačkim vještinama.“

Njegov klub ima više od 120 polaznika koji su podijeljeni u tri grupe: početnici, napredni i eksperti – mnogi od njih nastupaju na takmičenjima kao tim i nekoliko puta sedmično treniraju.

Među njima ima i Grka, stranaca iz Evrope i Sjeverne Amerike, kao i izbjeglica i migranata iz država kao što su Sirija, Irak i Afganistan.

Na najvišem nivou je 30-ak osoba i poznati su kao borilački tim koji učestvuje u takmičenjima u Grčkoj i van države dva puta mjesečno.

Thannasis K. je 22-godišnji Grk i početnik u tajlandskom boksu. Poput mnogih antifašista koji ne žele biti prepoznati u strukturama policije ili Zlatne zore, nije želio dati svoje prezime.

„Živim u dijelu Atine gdje je bilo mnogo rasističkih napada i napada na anarhiste. Zbog toga sam se odlučio na treninge kako bih se znao braniti na ulicama“, govori on dok briše znoj nakon treninga.

Thannasis objašnjava kako je napustio prethodni klub nakon što je saznao kako je Lamprou odbio borbu njegovih boraca i protivnika iz kluba koji podržava Ilias Kasidiaris, član Zlatne zore i parlamentarac.

„Morate se boriti za solidarnost i protiv fašizma i veoma je važno da imate takvo mjesto gdje možete učiti borilačke vještine“, dodaje on.

U dvorani, grupa polaznika sparinguje u bokserskom ringu.

Protiv seksizma

Za Lamproua, jedna od najvažnijih karakteristika pristupa White Tigera sportu je odbacivanje patrijarhata za koji kaže da prevlađuje u kulturi sportskih klubova. Oni polaznici koji se ponašaju seksistički i patrijarhalno se izbacuju.

„Protivljenje seksizmu je dio našeg života. To nije ideologija već način življenja“, ističe on.

Polovina polaznika White Tigera su žene i Lamprou navodi kako je njegova ženska takmičarska ekipa „najbolja u Grčkoj“.

„Ako neki mačo lik dođe, vidjet će okruženje koje mu nije baš zdravo“, nastavlja.

Lamprou također govori kako neće dozvoliti nastup svog takmičara u ringu protiv boraca koji su pripadnici ili pristalice Zlatne zore.

„Mi se ne možemo takmičiti protiv fašista. U tajlandskom boksu ima dosta poštovanja prema protivniku. Ne možete poštivati fašistu.“

Ulice su mjesto gdje se treba usprotiviti ekstremnog desnici, ističe.

White Tiger je dio šire kulture antifašizma u Grčkoj, naročito u atinskoj četvrti Exarchia gdje je i lociran.

Nicholas Apoifis, autor knjige Anarhija u Atini, objašnjava kako je „kolektivno sjećanje na fašizam“ u Grčkoj dovelo do duge tradicije antifašizma koja posebno ističe direktnu konfrontaciju.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata, od 1941. godine su Grčku okupirale nacistička Njemačka, Mussolinijeva Italija i fašistički saveznik Bugarska. Dok su protjerane 1944. godine, skoro 60.000 grčkih Jevreja je ubijeno. Tada je bio prisutan jak antifašistički otpor okupatoru.

monstranti svi nose crnu odjeću, šalove, maske kako bi prikrili identitet i spriječili vlasti da ih tuže.

Tokom istraživanja za knjigu, Apoifis kaže kako je posmatrao posvećenost antifašista u odbrani prostora gdje su jako prisutni.

Iako Lamprou još nije koristio svoje vještine protiv pripadnika Zlatne zore, navodi kako one često budu korisne na demonstracijama gdje dođe do sukoba sa policijskim snagama.

„Prije 20 godina nije bilo fašista u Atini. No, sada odjednom imate fašiste koji patroliraju“, govori i odbacuje ideju da sportske dvorane trebaju biti prostor bez politike.

„Ovdje je takav mentalitet da ne možemo odvojiti sport od politike. U anarhističkom pokretu sam posljednjih 20 godina. Bio sam u Palestini, Libanu, Đenovi, Atini na velikim protestima. Protivljenje seksizmu i fašizmu – ne možemo drugačije živjeti, bilo da je to dvorana ili radno mjesto.“

Izvor: Al Jazeera