Home » AbrašMEDIA » Vasvija je odlučila uspjeti

Vasvija je odlučila uspjeti

Ima ona stara mudrost koja veli “Hrani kuče da te ujede!”

I Bože, nikad mi nije bila jasna, kad bih je čula, kao sasvim mala… bila mi je vrlo nelogična i nikako mi nije išla pod kožu.

No, nedavno mi se još jedna duša otvorila. I potvrdila, po ko zna koji put, da i ta mudrost ima smisla.

Piše: Amela Stovrag, AbrašMEDIA

Vasvija je bila najmlađe od šestoro djece. Živjeli su u jednosobnom stanu, njih šestoro djece i roditelji. Šest kćerki, kao šest golubica. Tako ih je otac od milja zvao.

Danas, kad biste nekome rekli da osmočlana porodica živi u jednosobnom stanu, proglasili bi ih: ili maloumnim. ili prljavcima, ili neradnicima ili ono najprgavije – socijalnim slučajem.

Ali Vasva je svoje odrastanje nazivala “35 kvadrata ljubavi”. Majka se budila ranim jutrom; ispraćala njihovog oca na posao, a njih budila nekom sevdalinkom, koju je divno pjevala i neodoljivim mirisom bijele kafe i uštipaka. I svako je znao tačno gdje se šta nalazi, od naušnica pa do košulje. Drskim osmijehom, dodaje ona: “Danas u 100m2 ne znaju gdje im je kofer ili tašna, pa kako ne znaju… mi smo sve vraćali na mjesto i nalazili na mjestu!”

Vasva je završila srednju ekonomsku školu početkom ’70-ih godina prošlog vijeka. Odmah se zaposlila u jednom birou, bila vrsna radnica i veliki drug. Svi su je zvali “druže”. I muško i žensko. To je tada bio rijedak kompliment.

Vasvu je jedan dan posjetio majkin rođak sa svojim sinom. Friški dipl. ekonomista. U desnoj šaci majčinog rođaka su virile drške paprika iz najlonske kese. A Vasva ih je obožavala. Razgovor je vrlo brzo počeo sa “ako njoj ne bi bio problem da mu sina zaposli. I fakultet završio, evo. Prije mjesec dana.”

Roditelji i sestre, nakon što je s posla stigla kući, horski zapovidiše:

“Pomozi golubice naša, sevap je, vratit će ti se trostruko!”

I vratilo se peterostruko. Po nekom nelogičnom i neljudskom slijedu, naravno. Taj se rođak, nakon velikog slavlja povodom njegovog zaposlenja, za koji je Vasva najzaslužnija, prema njoj krenuo odnositi najstrašnije. Raznorazna podmetanja, zakulisne jeftine radnje, arogancija i podlost širokih razmjera su doveli Vasvu do toga da se zainatila i upisala isti fakultet kao i on!

Diplomirala je za tri godine i osam mjeseci na Univerzitetu u Sarajevu, puna elana i poželjnog ponosa, obukla novu plavu haljinu, specijalno kupljenu, koja je odlično parirala njenim plavim očima. Ušla je na svoje nekadašnje radno mjesto, do stola na kojem je sada sjedio njen nazovirođak, bacila mu diplomu u lice, rekavši : “Šta je rođo, nećeš mi ni čestitati?! Sad smo konačno ravnopravni!”

Blijed, iznenađen i uplašen, pružio joj je drhtavo ruku i čestitao eholalično i neartikulisano. Njene bivše i sadašnje kolege su joj srdačno čestitale, bili su istinski sretni zbog njenog povratka, proslavili su u hotelu “Ruža” taj veliki događaj, nakon kojeg je ona ponovo bila njihova kolegica i drug. Rođaka nije nogirala, bio joj je pomoćnik. To je neki njegov realni domet.

“Inat mi je završio fakulet, kad nisam znala pametnije”, dodala je na kraju Vasva.