Udruga za zbrinjavanje napuštenih životinja „Životinje, jer mi brinemo“ nastala je prije godinu i pol u Mostaru. O problemima napuštenih životinja, njihovom zbrinjavanju, pomoći u radu, volontiranju i drugome razgovarali smo sa volonterima udruge.
Razgovarao: Amar Maksumić, AbrašMEDIA
Koliko dugo postoji udruga “Životinje, jer mi brinemo”, koji su vaši ciljevi i zadaci?
“Životinje, jer mi brinemo Mostar” postoji oko godinu i pol. Naši ciljevi su smanjiti populaciju napuštenih životinja.
Koliko vas pomaže u djelovanju udruge?
Što se tiče vođenja posla i pomaganja u udruzi imamo tek tri stalna volontera. Ponekad imamo pomoć u šetnji pasa te naravno pomoć ljudi koji nam čuvaju pse u svojim domovima. No, sveukupno udruga broji maksimalno pet do šest aktivnijih ljudi, a tek dva volontera koja su svakodnevno zadužena za veći dio brige oko životinja.
Što se tiče donacija, koje su vam stvari najneophodnije?
Svaka vrsta donacije je uvijek dobrodošla bilo da je riječ o donaciji hrane, starih dekica, kućica, novca itd. Sve ono što možemo iskorisiti u brizi za životinje.
Ko sve može udomiti životinje?
Udomiti životinju može punoljetno lice koje prođe odredjenu provjeru prije udomljavanja. Pri udomljavanju se potpisuje ugovor u kojem se udomitelj obvezuje pružiti najbolju moguću skrb i ljubav za udomljenu životinju. Lanac, šupe, garaže i sl. ne dolaze u obzir za životinje o kojima brinemo. Također, ne udomljavamo životinje za lov, rasplod i za čuvare nego isključivo kao kućne ljubimce. Spasiti jednog psa sa ulice i poslati ga u gore uvjete nego na ulici bi zaista bilo apsurdno.
Kada udomite životinju, kako znate da je u sigurnim rukama?
Sve životinje koje udome od nas se redovito provjeravaju, te naravno dobivamo redovno slike od štićenika.
Po mišljenju vaše udruge, da li je dobro ili loše sterilizirati ili kastrirati kućne ljubimce i zašto?
Ukoliko želite raditi na smanjenju populacije napuštenih životinja ključni saveznik je sterilizacija i kastracija. Također, naše udomljene životinje u novi dom dolaze kastrirane ili sterilizirane ukoliko to dob životinje dozvoljava. Ukoliko ne sterilizacija, kastracija se mora obaviti kasnije. Bilo bi apsurdno udomljavati životinje i spašavati ih s ulice, a da te iste pridonose ponovnim leglima koji bi vrlo vjerojatno završili na ulici. Sterilizacija i kastracija je za nas efkasno riješenje problema. Ovdje treba također naglasiti da je veliki broj vlasničkih pasa nesteriliziran i nekastriran i kako oni u najvećem broju pridonose povećanju populacije napuštenih životinja. Sterilizacija i kastracija također pridonosi zdravlju životinje, smanjuje se agresivnost, obilježavanje, životinja ima duži vijek, te u kasnim godinama je manja šansa za tumorima mliječnih žlijezda i prostate kojoj su mnoge nekastrirane životinje podložne.
Koliko životinja trenutno imate u azilu?
Nažalost, ne bih rekla da imamo azil nego malo sklonište. Trenutno imamo oko 30 životinja, s tim što naše životinje nisu samo u skloništu, nego se neki od njih nalaze po privremenim domovima i privatnim smještajima.
Kakvi su uslovi u kojima životinje žive?
Uslovi su dobri. Premda to naravno može i bolje. Svaka životinja ima svoju kućicu, imaju ograđeni prostor za igru, voda i hrana su im uvijek dostupne, a svakodnevno idu i u šetnju. Naravno čistoća je također na nivou.
Imate li ikakvu pomoć od gradskih, kantonalnih ili državnih vlasti za zbrinjavanje životinja?
Pomoć imamo samo od građana. Nažalost, grad nije zainteresiran za pomoć.
Kako se ljudi mogu priključiti radu vaše udruge ili jednostavno više aktivirati po pitanju zbrinjavanja uličnih životinja?
Pomoći možete na dosta načina. Od volontiranja, šetanja, prikupljanja donacije, dijeljenje naših postova na internetu itd. Dovoljno je malo volje i slobodnog vremena. Jako teško je naći prave volontere koji su zaista voljni da nešto konkretno i urade.