Narodna skup\u0161tina Republike Srpske usvojila je izmjene i dopune Krivi\u010dnog zakona, kojima se mijenja \u010dlan 226 ovog zakona, koji se odnosi na povredu prava radnika iz radnog odnosa. Ovom izmjenom se poo\u0161travaju sankcije koje mogu biti izre\u010dene poslodavcima koji kr\u0161e radni\u010dka prava. Sama izmjena nije pro\u0161la pretjerano zapa\u017eeno u javnosti. To mo\u017ee biti zato \u0161to javnost ne vjeruje da \u0107e se ova zakonska norma primjenjivati, ili zato \u0161to mediji ne pokazuju dovoljno interesovanja za radni\u010dka prava. A i kako bi, kad su tu tako va\u017ene teme kao \u0161to su nacionalni interesi ili rekonstrukcija Savjeta ministara! Ipak, nekih reakcija je bilo i one su dovoljne da se postavi pitanje zna\u010daja ovih zakonskih izmjena.<\/p>\n

Pi\u0161e: Goran Markovi\u0107<\/strong><\/p>\n

\u0160ta je potrebno za prave promjene?<\/strong><\/p>\n

Ovdje ne mislimo na sveobuhvatne dru\u0161tvene promjene, ve\u0107 na promjene u jednom segmentu \u2013 za\u0161tite radni\u010dkih prava. Da li su izmjene zakona dovoljne za za\u0161titu radni\u010dkih prava? Niko ne misli da jesu. Malo je onih koji vjeruju da Vlada i Narodna skup\u0161tina zaista brinu o radni\u010dkim interesima. Dakle, neposredni efekat izmjena Krivi\u010dnog zakona ne\u0107e biti bolja za\u0161tita radni\u010dkih prava. Da bi se to postiglo, bi\u0107e potrebna dugotrajna i mukotrpna borba radnika za primjenu zakonskih normi.<\/p>\n

Ni najbolji zakoni ne mogu se primjenjivati ukoliko dru\u0161tveni uslovi nisu zreli za to. Kad su u pitanju zakoni koji \u0161tite radni\u010dka prava, temeljni uslov koji treba da bude ostvaren za njihovu primjenu jeste da neravnote\u017ea snaga izme\u0111u poslodavaca i dr\u017eave, s jedne i radni\u010dkih organizacija, s druge strane, ne bude tako velika da radni\u010dke organizacije nisu u stanju primorati na primjenu zakona. Prema tome, ho\u0107e li poslodavce sti\u0107i zaslu\u017eena kazna zbog kr\u0161enja radni\u010dkih prava, zavisi\u0107e od sljede\u0107ih \u010dinilaca: 1) da li \u0107e nadle\u017eni organi biti spremni da u\u0111u u sukob sa poslodavcima; 2) da li \u0107e radni\u010dke organizacije biti dovoljno sna\u017ene i spremne da vr\u0161e pritisak u cilju primjene zakona; 3) da li \u0107e radnici imati hrabrosti da doprinesu utvr\u0111ivanju \u010dinjenica o kr\u0161enju njihovih prava od strane poslodavaca.<\/p>\n

Ove uslove nije lako ispuniti. U na\u0161em dru\u0161tvu je postalo uobi\u010dajeno da se ne odgovara za izvr\u0161enje razli\u010ditih krivi\u010dnih djela. To pogotovo va\u017ei ako krivi\u010dna djela vr\u0161e oni koji se nalaze na pozicijama mo\u0107i. Stoga, ako poslodavci nastave sa kr\u0161enjem radni\u010dkih prava, \u0161to je izvjesno, u\u010dini\u0107e sve da izbjegnu krivi\u010dnu odgovornost. Kako su oni nosioci ekonomske mo\u0107i, a povezani su i sa nosiocima politi\u010dke mo\u0107i, mogu\u0107nost izbjegavanja krivi\u010dne odgovornosti bi\u0107e vrlo izra\u017eena. Druga\u010dije bi bilo ukoliko bi Vlada \u201edala signal\u201c da se urede stvari u oblasti radnih odnosa. Izmjene Krivi\u010dnog zakona same po sebi nisu taj signal. Ona to ne\u0107e u\u010diniti, jer je ovo vlada krupnog kapitala a ne vlada socijalne pravde.<\/p>\n

Ni drugi \u010dinilac ne\u0107e biti lako i brzo zadovoljen. Radni\u010dke organizacije, pod kojima u prvom redu mislimo na sindikat, nisu ni dovoljno borbene ni dovoljno sna\u017ene. Treba strahovati da se sindikalno vo\u0111stvo ne zadovolji postignutim. Nije mala stvar kad se u krivi\u010dni zakon unesu izmjene kojima se pobolj\u0161ava za\u0161tita radni\u010dkih prava i kad to, direktno ili indirektno, bude u\u010dinjeno na zahtjev sindikalnog vo\u0111stva. Njemu tada raste rejting, pa uvijek postoji opasnost da primjena tih normi do\u0111e u drugi plan.<\/p>\n

\u0160ta ka\u017eu klju\u010dni akteri?<\/strong><\/p>\n

Tri aktera su klju\u010dni: sindikati, poslodavci odnosno kapitalisti i dr\u017eava, u liku Vlade Republike Srpske. Krenu\u0107emo od posljednjeg aktera. Najave \u0161trajkova i \u0161trajkovi koji su odr\u017eavani u posljednje vrijeme, pogotovo \u0161trajk bud\u017eetskih korisnika iz januara ove godine, pokazali su Vladi koliko je nepopularna me\u0111u radnicima, ali i \u0161irim slojevima gra\u0111anstva. Osim toga, izbori \u0107e biti sljede\u0107e godine, a nepopularna vlada mora da prikupi koji poen. Stoga, nije joj bilo mnogo te\u0161ko da prihvati ovakve izmjene Krivi\u010dnog zakona. Ne treba smetnuti s uma da se mnoge zakonske norme, naro\u010dito kad je rije\u010d o za\u0161titi radni\u010dkih prava, ne primjenjuju, tako da Vlada mo\u017ee ra\u010dunati da \u0107e i ovom prilikom ubiti dvije muve: javnosti \u0107e se prikazati kao vlada reformi, a istovremeno ne\u0107e stvarati povoljne pretpostavke da se primjenom zakonskih odredaba ugrozi Njegovo Veli\u010danstvo Ekstraprofit.<\/p>\n

Sindikat je postigao veliki uspjeh. Uspio je nagovoriti Vladu da prihvati izmjene koje, barem na\u010delno, treba da doprinesu boljoj za\u0161titi radni\u010dkih prava. Nakon mr\u0161avih rezultata januarskog \u0161trajka, ovo je melem na ranu sindikalnog vo\u0111stva. Zajedno sa novom odlukom o pove\u0107anju cijene rada, \u010dime se djelimi\u010dno priznaju \u0161trajka\u010dki zahtjevi iz januara, sindikat je postigao dvostruki uspjeh.<\/p>\n

\u0160to se ti\u010de \u201eposlovne zajednice\u201c, odnosno kapitalista, njihov stav je negativan. Tako, Privredna komora Republike Srpske smatra da izmjene Krivi\u010dnog zakona nisu potrebne, jer su prava radnika dovoljno za\u0161ti\u0107ena. Komora smatra da bi poslodavci mogli biti namjerno izlagani sudskim postupcima. Po\u0161to su radni\u010dka prava za\u0161ti\u0107ena nizom zakona, poslodavci smatraju da nema potrebe da se dodatno \u0161tite.<\/p>\n

Jasno je da poslodavci ovime \u0161tite sebe. Dobro je poznato da su dva subjekta najvi\u0161e doprinijela eroziji radni\u010dkih prava. To su dr\u017eavna vlast i kapitalisti, odnosno poslodavci. Ovim drugim ne odgovara da se izmjenama Krivi\u010dnog zakona stvara barem potencijalna opasnost po njihove interese, da ne govorimo o njihovoj krivi\u010dnoj odgovornosti. Nije stvar u tome da li \u0107e se ove norme u potpunosti primjenjivati, po\u0161to nema sumnje da ne\u0107e. Ali, \u010dak i njihova djelimi\u010dna i povremena primjena stvara probleme za poslodavce. Prvo, pojavi\u0107e se strah od sankcije, koji \u0107e uticati na neke poslodavce da se pona\u0161aju savjesnije i u skladu sa zakonskim normama. Drugo, vjerovatno je da \u0107e pojedini poslodavci biti i sankcionisani, barem oni koji nemaju dobre veze sa politi\u010dkom elitom i ne mogu uticati na nezavisnost sudova.<\/p>\n

Ovakav stav poslodavaca je sasvim o\u010dekivan. Njima odgovara da zakonske norme budu \u0161to liberalnije, odnosno da \u0161to manje pitanja bude regulisano zakonom i da propisane sankcije ne mogu stroge. Time poslodavci ostvaruju svoj klasni, u prvom redu materijalni, interes. Ovime se potvr\u0111uje klasni karakter zakonodavstva. Ono se donosi radi za\u0161tite interesa odre\u0111ene klase. U ovom slu\u010daju, ono se donosi u interesu radni\u010dke klase, \u0161to nije uobi\u010dajeno, ali se doga\u0111a onda kad je radni\u010dka klasa dovoljno sna\u017ena, pa vr\u0161i pritisak na zakonodavca, ili onda kad je politi\u010dka elita dovoljno slaba, pa mora da popusti kako bi sa\u010duvala svoje pozicije.
\nU na\u0161em primjeru, rije\u010d je o ovom drugom slu\u010daju. Na\u0161a radni\u010dka klasa nije naro\u010dito sna\u017ena. Ona mo\u017ee s vremena na vrijeme da se izbori za odre\u0111ena prava, ali krupnije promjene jo\u0161 ne uspijeva izvojevati. Izuzetak predstavljaju situacije poput ove, kad je politi\u010dka elita toliko oslabljena, da je primorana da popusti pod pritiskom radni\u010dke klase.<\/p>\n

Sindikalno vo\u0111stvo je, naravno, zadovoljno. Me\u0111utim, ono se sada nalazi pred novim izazovom i novom odgovorno\u0161\u0107u \u2013 da budno motri na primjenu zakonskih odredaba. Ono mo\u017ee da se izvla\u010di od odgovornosti tako \u0161to \u0107e tvrditi kako je obaveza republi\u010dkih institucija da primjenjuju zakonske norme. Obaveza sindikalnog vo\u0111stva nije, naravno, da primjenjuje zakon, ali jeste da prati njegovu primjenu, ukazuje na propuste nadle\u017enih organa i vr\u0161i pritisak na njih da djeluju u skladu sa svojim ovla\u0161\u0107enjima. Ako to ne bude radilo, sindikalno vo\u0111stvo \u0107e pokazati da mu je, dono\u0161enjem ovih izmjena, stalo samo do vlastite promocije.<\/p>\n

Samo slovo na papiru?<\/strong><\/p>\n

U nepovoljnom odnosu klasnih snaga, dobre zakonske norme mogu ostati samo slovo na papiru. Ne treba biti veliki optimista, pa tvrditi kako \u0107e dr\u017eava sada listom ka\u017enjavati poslodavce koji kr\u0161e radni\u010dka prava. Ne treba misliti kako \u0107e Republika Srpska sada postati uzorna socijalna i pravna dr\u017eava.<\/p>\n

To jo\u0161 ne zna\u010di da nije trebalo mijenjati Krivi\u010dni zakon. Naprotiv. Iako Vlada sigurno nije iskreno zainteresovana za za\u0161titu radni\u010dkih interesa, ona je morala, pod pritiskom stanja u dru\u0161tvu, da ne\u0161to u\u010dini. Ona je dala pravni osnov, koji je neophodan, jer olak\u0161ava borbu za za\u0161titu radni\u010dkih prava. Nije svejedno da li se i na koji na\u010din zakonima \u0161tite odre\u0111ena prava. Kad bi to bilo svejedno, ljudska prava garantovana ustavom bila bi suvi\u0161na, po\u0161to se mnoga od njih tako\u0111e kr\u0161e. Naravno, niko ne tvrdi da ljudska prava treba brisati iz ustava jer se dobrim dijelom ne primjenjuju. Kad je ve\u0107 tako, onda je dobro i da zakoni \u0161tite posebna prava, kao \u0161to su radni\u010dka, jer se time stvaraju pravne pretpostavke za za\u0161titu radni\u010dkih interesa.<\/p>\n

Ako odre\u0111ena prava nisu za\u0161ti\u0107ena zakonima, ne\u0107e biti mogu\u0107a njihova za\u0161tita u praksi. Ako su ta prava za\u0161ti\u0107ena zakonima, postoja\u0107e pretpostavke da budu za\u0161ti\u0107ena u praksi. Pretpostavka za\u0161tite ne zna\u010di gotovu za\u0161titu. Ali, mogu\u0107nost za\u0161tite prava pru\u017ea mogu\u0107nost izglednije borbe za njihovo ostvarenje. Ostvarenje radni\u010dkih prava je dugotrajan proces, koji te\u010de u vi\u0161e faza, a jedna od prvih je njihovo zakonsko priznavanje. Dakako, nije dovoljno da prava budu priznata. Moraju biti predvi\u0111eni odgovaraju\u0107i mehanizmi njihove za\u0161tite u slu\u010daju kr\u0161enja. U dana\u0161njim uslovima, kad je kapital \u017eeljan \u0161to ve\u0107eg profita i eksploatacije radnika do krajnjih granica, za\u0161tita radni\u010dkih prava mora po\u010divati na strogim sankcijama. Zato su izmjene Krivi\u010dnog zakona, iako jako zaka\u0161njele, ipak dobrodo\u0161le.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Narodna skup\u0161tina Republike Srpske usvojila je izmjene i dopune Krivi\u010dnog zakona, kojima se mijenja \u010dlan 226 ovog zakona, koji se odnosi na povredu prava radnika iz radnog odnosa. Ovom izmjenom se poo\u0161travaju sankcije koje mogu biti izre\u010dene poslodavcima koji kr\u0161e radni\u010dka prava. Sama izmjena nije… <\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":681,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"_FSMCFIC_featured_image_caption":"","_FSMCFIC_featured_image_nocaption":"","_FSMCFIC_featured_image_hide":"","_jetpack_memberships_contains_paid_content":false,"footnotes":""},"categories":[23],"tags":[],"yoast_head":"\n