Da li je nedavno ubistvo njemačkog političara dio neonacističke zavjere?

Nešto iza ponoći, 2. juna, beživotno tijelo člana vladinog regionalnog vijeća, Waltera Lübckea, pronađeno je u njegovom domu u Wolfhagenu, u Njemačkoj. Iz blizine mu je pucano u glavu. Policija je odbacila mogućnost samoubistva, kada nije pronašla oružje na mjestu događaja. Pokrenuta je istraga o ubistvu.

Piše Matthias Meeta, Popularfront
Prevod Robert Jandrić, AbrašMEDIA

Lübcke je bio šef regionalnog vijeća okruga Kassel. Sumnje o mogućem političkom motivu pojavile su se ubrzo nakon vijesti o njegovoj smrti. Lübcke je razbjesnio pojedine ljude kad je 2015. godine podržao ponovno smještanje izbjeglica u svojoj opštini.

Na skupštini građana održanoj povodom planiranog stambenog zbrinjavanja izbjeglica, 14. oktobra 2015, na Lübckea su vikali prisutni članovi desničarske grupe KAGIDA (Kassel protiv islamizacije Europe). On je odgovorio da bi trebali biti voljni pomoći onima kojima je pomoć potrebna. Kada ih to nije smirilo, on je rekao da “ljudi koji ne dijele te vrijednosti mogu napustiti zemlju u bilo koje vrijeme”.

Video snimak ovog događaja naširoko je dijeljen na blogovima ekstremne desnice. Na demonstracijama PEGIDA-e, pet dana kasnije, autor i populistički provokator, Akif Pirinçci, aludirao je na video u svom govoru, izjavivši da su “očito strah i poštovanje koje moćni imaju pred svojim narodom potpuno isparili”. To je pozdravljeno glasnim klicanjem mase “Otpor!”. Slučajno, ova epizoda je ponovno izbila na površinu ove godine, prije Lübckeovog ubistva, kada su barem dva ekstremno desna bloga i bivši poslanik ekstremne desnice ponovo počeli govoriti o tome.

Nakon što je uhapsila, a zatim pustila na slobodu jednog čovjeka u vezi sa ubistvom Lübckea, policija je, 16. juna 2019. godine, uhapsila 45-godišnjeg Stephana Ernsta. Njegov DNK pronađen je na mjestu zločina, što ga je učinilo glavnim osumnjičenim u slučaju ubistva. Izvještaj o njegovom hapšenju pojačao je sumnje u politički motiv, jer je on poznati neonacista.

Godine 1993, 26 godina prije nego što je navodno ubio Lübckea, tada 20-godišnji Stephan Ernst uhapšen je zbog pokušaja postavljanja bombe ispred kuće u kojoj su živjele izbjeglice, u gradu Hohenstein-Steckenrodt. Ernst je postavio bombu na automobil parkiran ispred kuće i zapalio ga. Stanovnici su uspjeli ugasiti vatru prije nego što je bomba eksplodirala. Do tada, Ernst je već nekoliko puta hapšen, uključujući i hapšenje zbog rasno motivisanog napada hladnim oružjem, na željezničkoj stanici, godinu dana ranije. Tokom godina bio je hapšen i više puta procesuiran za druga krivična djela.

Ernst je bio poznato ime lokalnim antifašističkim aktivistima od početka 2000-ih. Prema antifašističkoj istraživačkoj mreži Exif Recherche, bio je dio užeg kruga zloglasnih neonacističkih aktivista Michela Friedricha i Mikea Sawallicha. Friedrich, poznati fudbalski huligan, osnovao je neonacističku grupu „Sturm 18 Cassel“, a kasnije je osnovao još jednu grupu pod nazivom „Hardcore Crew Cassel“ (HCC), koja je otvorila klub, a svojom estetikom podsjećala na bajkerske bande „Hell’s Angels“ (iako nije bila službeni moto klub). Lokalne antifašističke grupe tvrde da je Friedrich bio član “Oidoxie Streetfighting Crew”.

Foto: Autonome Antifa Freiburg

Nakon što je 2000. godine ekstremna desničarska organizacija „Krv i čast“ u Njemačkoj zabranjena, zajedno sa svojim militantnim krilom „Combat 18“, počele su se pojavljivati slične grupe pod pseudonimima. Stephan Ernst bio je uključen u rad tih grupa, a posebno “Oidoxie Streetfighting Crew” (SFC). Ovu grupu u Dortmundu je osnovao Marko Gottschalk, pjevač neonacističkog benda “Oidoxie”. SFC se smatrao službenim njemačkim ogrankom Combat 18, samo pod drugim imenom.

Foto: Exif

Grupa je imala članove u Kasselu, gdje je, u to vrijeme, Stephan Ernst bio aktivan na neonacističkoj sceni. Između 2006. i 2007. godine, Marko Gottschalk otputovao je u Kassel najmanje tri puta, kako bi održao koncerte.

Na ročištu vezanom za val ubistava esktremno desničarske terorističke mreže “National Socialist Underground” (NSU), policijski doušnik aktivan u grupi izjavio je da je koncept “otpora bez vođe” ključni element strategije SFC-a. Grupa je takođe bila dobro povezana na međunarodnom nivou, posebno sa zloglasnim belgijskim ogrankom Krv i čast “Bloed – Bodem – Eer -Treuw” (Krv, Tlo, Čast, Odanost).

Belgijske vlasti su 2006. godine pretresle privatne kuće i vojne kasarne u kojima su boravili članovi grupe, od kojih su mnogi bili aktivni vojnici. Otkrili su zalihe od preko 200 komada oružja, uključujući vojno oružje, municiju, eksploziv i ruksak bombu. I sam Michel Friedrich imao je pristup vatrenom oružju, a prema tvrdnjama lokalne antifašističke grupe “Autonome Antifa Freiburg”, čak je pokušao organizovati prodaju pištolja i 9-milimetarske municije.

U 2012. godini osnovana je nova grupa, sastavljena prvenstveno od članova SFC-a, pod nazivom „Combat 18 Germany“. Ova grupa je od početka bila dobro organizovana, sa pisanim pravilima kluba i mjesečnom članarinom od 15 eura. Ukupno 90 osoba izvršilo je uplate na bankovni račun povezan sa grupom. Vlasnik računa bio je Stanley Röske, poznati neonacista iz Kassela i poznanik Stephana Ernsta. U 2017. godini, dvanaest članova Combat 18 uhapšeno je po povratku sa streljana u Češkoj, pokušavajući prokrijumčariti municiju u Njemačku.

Foto: Task

Mike Sawallich, koji je, prema navodima Exif Recherchea, takođe pripadao krugu prijatelja među kojima je bio i Stephan Ernst, bio je vodeća figura, sada ugašene grupe, “Freier Widerstand Kassel” (Free Resistance Kassel). On je bio i potpredsjednik lokalnog omladinskog krila eskstremno desničarske stranke NPD. Sve do 2015. godine, Sawallich je ostao aktivan na sceni i učestvovao na demonstracijamaKAGIDA-e.

Godine 2009. Ernst je, zajedno s još nekoliko drugih, napao sindikalni skup u Dortmundu, zloglasnom rasadniku zapadno-njemačke neonacističke scene. Uhapšen je i zbog neprimjerenog ponašanja osuđen na 7 mjeseci uslovne kazne. Grupa čiji je član bio tada bila je dio pokreta “Autonome Nationalisten” (Autonomni nacionalisti, AN).

Od početka 2000-ih godina, ova scena pokušala je preoblikovati javni imidž mladih neonacista u Njemačkoj, prisvajanjem elemenata lijevih i Antifa kodova i kulture. To je uključivalo antikapitalističke slogane, fokusiranost na antiimperijalizam i anticionizam, kao i karakterističnu estetiku “Black Bloca”.

Kako bi izbjegle val kriminalizacije ekstremno desnog aktivizma u to vrijeme, AN grupe su naglašavale svoju nezavisnost od zvaničnih stranaka i klubova, iako s ograničenim uspjehom, jer su mnoge AN grupe, bez obzira na to, bile zabranjene. Međutim, koncept AN-a transformisao je stil i privlačnost neonacističke ideologije u Njemačkoj u savremeniji imidž.

Njemačke vlasti tvrde da je Ernst bio na njihovom radaru nekoliko godina prije navodnog ubistva. Međutim, njemačka partija Ljevica raspitivala se za Ernsta još 2015. godine, kada je istraživala neonacističku scenu u državi Hessen. Predsjednica Ljevice, Janine Wissler, tvrdi da istraga nije donijela nikakve informacije od njemačke unutrašnje obavještajne službe Verfassungsschutz.

Foto: Exif

U posljednje vrijeme Stephan Ernst bio je aktivan u lokalnom streljačkom klubu, gdje je bio savjetnik za streličarstvo. Kao član takvog kluba mogao je imati pristup municiji kalibra .22, koji je navodno kalibar korišten u ubistvu Lübckea. Klub je na svojoj internet stranici izbrisao bilo koji spomen na njega.

Osim ovdje nabrojanih informacija, malo se zna o navodnom počinitelju ubistva u Lübckeu. Još uvijek je nejasno da li je djelovao sam ili kao dio mreže i da li je možda sudjelovao u drugim ubistvima. Val ubistava NSU-a i užasno loše odrađen posao policije na njegovom sprječavanju i istraživanju, u velikoj mjeri se nadvija nad ovim slučajem i mnogi su zabrinuti da li će biti urađena adekvatna istraga o ovom ubistvu.

Nakon ubistava NSU-a, razne grupe povezane sa Combat 18 više puta su bile osumnjičene za veze sa NSU-om, iako takve veze nikad nisu dokazane.

Walter Lübcke iza sebe je ostavio ženu i dvoje odrasle djece. Pokopan je u nedjelju u svom rodnom gradu Isthi.

Da li je nedavno ubistvo njemačkog političara dio neonacističke zavjere?