»Laboratorijsko« meso ima potpuno jednak okus i izgled »originalnog« mesa, koje nije GMO već nastaje iz matičnih stanica životinje. Proces njegovog nastajanja kopiran je iz medicine, u kojoj se desetljećima koristi za razmnožavanje ljudskog tkiva. Na ovaj je način moguće proizvoditi sve dijelove mesa životinje koji se koriste za ljudsku ishranu, a tekstura, okus i izgled postižu se kultivacijom matičnih stanica.
Piše: Bojana Mrvoš Pavić, Novi List
Nije važno to koliko smo se prejedali između Božića i Nove godine, važno je što ćemo i koliko jesti između Nove godine i Božića, kažu pametni. Misleći o onome što jedemo, mislimo prvenstveno na vlastito, i zdravlje svoje obitelji, no što je sa zdravljem planete koja nam je, zasad, jedini dom? U svijetu nas je trenutačno 7,6 milijardi, za manje od sto godina bit će nas preko 11 milijardi, ako nas, između ostalog i zbog proizvodnje hrane, dotad uopće više i bude.
Pored nas, u svijetu je, primjerice, i jedna i pol milijarda krava, bez čijeg mesa hindusi itekako mogu, a ostatak svijeta misli da ne može. Jer, dok Indijac godišnje pojede ukupno tri kilograma mesa, Amerikanac i Australijanac sliste 90 kilograma, prosječan EU stanovnik 66, a Hrvat tri kilograma manje.
Nisu sirote životinje krive, no upravo proizvodnja mesa u svijetu taj isti svijet zagađuje više od cjelokupnog prometa – više od svih automobila, kamiona, aviona, vlakova i brodova. Nevjerojatno, ali istinito, jer je uzgoj životinja za hranu krivac za ispuštanje 18 posto stakleničkih plinova, više od prometa. Kravice, pritom, ispuštaju najviše metana, oko 40 posto svih emisija. Metan nastaje tijekom probavljanja hrane, a u atmosferu odlazi kad kravica ispušta vjetrove, odnosno kroz kravlju balegu. Znanstvenici, doduše, imaju želju taj metan u budućnosti hvatati i koristiti ga kao energent, no još nije izumljen način kako, a da kravu ne povrijedi fizički i duševno.
Suše i poplave
Proizvodnja samo jednog burgera troši goriva koliko je prosječnom automobilu potrebno da prijeđe 30 kilometara, a proizvodnja kilograma mesa zahtijeva potrošnju čak 18 tisuća litara vode. Kad bi svaki vozač svog »benzinca« zamijenio električnim automobilom, spriječio bi slanje jedne tone CO2 u atmosferu, no kad bi s jelovnika izbacio meso, mlijeko, jaja i druge proizvode životinjskog porijekla, odnosno postao vegan, ekološki bi otisak smanjio za 1,5 tonu CO2 godišnje, dakle 50 posto više. Veganska prehrana bi nas, nema sumnje, manje i koštala nego električni automobil no malo je onih koji su spremni na tako veliku žrtvu kao što je odricanje od šnicle, kobasice ili burgera.
Stručnjaci napominju kako bi se već odricanjem samo od govedine, i ostavljanjem piletine i svinjetine na jelovniku, napravili veliki pomaci nabolje. Uzgoj krava traži gotovo 30 posto više obradivih površina nego farme svinja ili pilića, jedanaest puta više vode, a rezultira pet puta većim emisijama stakleničkih plinova, najviše metana.
Kad se proizvodnja govedine usporedi pak s proizvodnjom pšenice, riže ili krumpira, treba čak 160 puta više zemlje, sto puta više vode, a stakleničkih plinova proizvodi 11 puta više. Drugim riječima , izbjegavanje crvenog mesa, koje u prevelikim količinama može štetiti zdravlju, pomoglo bi čišćenju zraka koji dišemo, i resursima pitke vode. Nije nikakva tajna da se stoka za života, radi bržeg rasta odnosno prevencije bolesti, »šopa« antibioticima, na koje onda i mi kao potrošači postajemo otporni, dok istovremeno milijarda ljudi u svijetu umire od gladi, između ostalog i zbog klimatskih promjena koje im donose suše i poplave.
Tko jede najviše mesa?
Konzumacija mesa u svijetu, koja prema podacima OECD-a iznosi 34 kilograma godišnje po osobi, porast će do 2025. godine na 35,5 kilograma. Krava koje uzgajamo za hranu već sad je 1,5 milijardi, pilića 19 milijardi, svinja jedna milijarda, ovaca jednako toliko. Ukupno, samo je te stoke danas triput više nego stanovnika na Zemlji, a proizvodnja stočne hrane zauzima polovicu svih obradivih površina. Zemlje u kojima se danas troši najviše mesa po stanovniku su Argentina, Urugvaj, Brazil, SAD i Australija, no do 2025. to će biti Vijetnam, Mozambik, Tanzanija, Turska i Indonezija – zemlje u razvoju. Predviđa se da će samo dotad konzumacija mesa u cijelom svijetu porasti za gotovo pet posto.