Belfast, Denver i Melbourne neke su od metropola koje se trenutno bore s ‘masnim santama’, neprobojnim čepovima nastalim u kanalizaciji zbog higijenskih uložaka, pelena, vlažnih maramica i skrućenog ulja koje nemarni građani odbacuju ili prolijevaju u nužnike i kuhinjske slivnike. Ali nigdje nije tako kritično kao u britanskoj metropoli, u čijoj je kanalizaciji ovih dana otkriveno najveće do sada viđeno smrdljivo čudovište u svijetu, teško 130 metričkih tona i duže od Tower Bridgea.
Piše: Davorka Grenec, tPortal
Za početak netko u kuhinjski slivnik prolije masnoću od pečenke. Ulicu dalje netko u nužnik odbaci vlažnu maramicu za osvježenje. Kada se to dvoje sastane i sljubi u kanalizaciji, nastaje zametak ‘masne sante’, krutog otpada koji Britanci zovu fatberg. Koliko može napredovati taj mali, nevini zametak?
‘To je pravo čudovište! Nadam se da neće probiti zidove. Trebat će nam nekoliko tjedana, desetak radnika, bušilice i ostala mašinerija da ga uklonimo’, izjavio je Matt Rimmer, čelnik Thames Watera, londonske kompanije za opskrbu vodom i zbrinjavanje otpadnih voda, ugledavši golemu amorfnu masu, čvrstu kao beton, koja je poput nabujalog tumora zapriječila prolaz otpadnim vodama u kanalizaciji u Whitechapelu, istočnom dijelu grada.
U Thames Wateru kažu da svakog dana imaju više od 70 intervencija odštopavanja kanalizacijskih cijevi – u prosjeku tri akcije u satu – ali to nije spriječilo nastanak smrdljivog čudovišta epskih razmjera dugog 250 metara, šest metara dužeg od Tower Bridgea i teškog 130 metričkih tona, kao 11 autobusa na kat. Riječ je o zbijenoj masi ukrućenih masnoća, pelena za jednokratnu uporabu, higijenskih uložaka, kondoma, tampona, osvježavajućih maramica, blazinica za brisanje šminke i čišćenje lica, ulja, papirnatih ručnika, flastera, čak čarapa, svega što ‘uredni’ građani uz fekalije, toaletni papir i vodu od opranog posuđa slijevaju i guraju u zahodske školjke i kuhinjske slivnike.
‘Jumbo tvorevina smrdi kao kombinacija izbljuvka i prdeža’, izvijestio je BBC o trenutačno gorućem problemu urbanog svijeta.
Jer London, Belfast, Denver i Melbourne samo su neke od metropola koje se trenutno bore s ‘masnim santama’. ‘U svijetu se troše milijarde u rješavanju tog problema, ne samo u Americi, Engleskoj i Kanadi, nego i u Španjolskoj, Australiji, Izraelu, Francuskoj…’, kaže Rob Villee, izvršni direktor Regionalne uprave za kanalizaciju grada Plainfielda u New Jerseyju.
Problem nije samo u njihovoj veličini, nego i u financijskim troškovima. New York je za njihovo uklanjanje u zadnjih pet godina potrošio 18 milijuna dolara, a čak i manji američki gradovi, kao što je Ft. Wayne u Indiani, na to godišnje potroše pola milijuna. U bitki protiv čepova Mexico City godinama zapošljava ronioca koji u specijalnoj opremi roni kroz prljavu vodu i fekalije u potrazi za kriznim točkama. Dok u zagrebačkoj kanalizaciji, rađenoj po uzoru na bečku, prije tridesetak godina nisu postavljene metalne rešetke na ulaze, radnici su nalazili leševe životinja, čak limene bačve od 200 litara.
Ipak, do sada još se nitko nije suočio s takvim dokazom nemara građana kao londonski radnici Thames Watera ovoga rujna. Prije tri godine u Kensingtonu je otkrivena do tada najveća gruda u podzemnoj povijesti grada i radnicima je trebalo tri tjedna da je uklone, ali najnovija u Whitechapelu je 11 puta veća. Operacija uklanjanja počela je prije desetak dana, što znači da se monstrum malo po malo razbija i odvozi u centar za recikliranje u Stratfordu, u kojem se ulje za kuhanje i masnoće recikliraju u biogorivo.
Nije slučajno to da Ujedinjeno Kraljevstvo i SAD imaju najviše muke s prohodnošću svojih kanalizacijskih sustava jer su naprosto među najstarijima u suvremenom svijetu. U Hobokenu (New Jersey) veliki dijelovi sustava potječu iz vremena Građanskog rata, a londonski je izgrađen u 19. stoljeću – do tada sve je odlazilo u Temzu. Majstorsko zdanje iz viktorijanskog doba moglo je odlično služiti gradu od dva milijuna, ne i današnjem s devet milijuna stanovnika.
Nekada se nije znalo za higijenske uloške, kondome i blazinice, ali uz sva današnja sredstva za osobnu higijenu, zadnjih su godina problemu najviše pridonijele higijenske maramice, tvrde stručnjaci.
Revolucionarna ideja da dječje maramice nisu samo za djecu dovela je do goleme prodaje razgradivih vlažnih maramica koje se koriste svugdje, u održavanju intimne higijene, skidanju šminke, u restoranima da se poslije obroka osvježe ruke, na putu, u bolnicama, s i bez nježnog mirisa ljubičica ili otmjene lavande. Njušeći dodatnu masnu zaradu, proizvođači toaletnog papira bacili su se na masovno štancanje tog higijenskog dodatka, pa je u 2015. godini prodaja maramica samo u SAD-u dosegla 2,5 milijardi dolara, narastavši za tri posto u odnosu na godinu ranije. Te je godine u SAD-u i Kanadi otvoreno osam novih firmi za njihovu proizvodnju, 2016. je planirano sljedećih devet, a do kraja ove godine još šest, čulo se na zadnjoj međunarodnoj konferenciji Svijet maramica, održanoj prošlog ljeta u Chicagu.
Iako proizvođači svoj hit-proizvod reklamiraju kao raspadljiv u vodi, sanitarni stručnjaci tvrde da se maramice ne mogu potpuno rastočiti kao što to može toaletni papir, pa se komadići lijepe za stijenke odvodnih cijevi ili, ako uspiju proći, u glavnom odvodnom kanalizacijskom kanalu povezuju s ukrućenim masnoćama – ostalo znate.
Između proizvođača i gradskih službi stoga traje sve ozbiljniji rat. Grad Wyoming u Minnesoti nedavno je podnio tužbu protiv šest proizvođača maramica zbog oštećenja komunalne infrastrukture. To su učinili i drugi američki gradovi i okruzi u Kaliforniji, Teksasu, Sjevernoj Karolini i Koloradu. Najnoviji primjer je tužba gradskih službi Washingtona protiv multinacionalke Kimberly-Clark (43.000 zaposlenih), tražeći zabranu korištenja riječi ‘raspadljiv’ na omotnici proizvoda jer ona sugerira potrošačima da ih mogu bacati u nužnik.
I dok stručnjaci nastoje razviti tehnologiju sprečavanja nastanka čepova i sustav upozorenja koji će reagirati na sam početak nastajanja ‘masne sante’, londonska tvrtka Thames Water već godinama apelira na odgovornije ponašanje građana. U duhovitom spotu grupa veselih radnika u zaštitnim odijelima repa u stilu Psyevog popularnog hita ‘Gangnam Style’, podsjećajući Londonce da klozeti i slivnici nisu košare za otpatke.
Komadić ‘masne sante’ iz Whitechapela ostat će za povijest jer odlazi u Muzej grada Londona kao dio stalnog postava. ‘Time želimo pokazati način na koji živimo u suvremenom svijetu’, izjavljuje za Guardian Alex Werner, glavni kustos tog muzeja, i najavljuje istraživanje načina na koji će ‘vanzemaljac’ biti sigurno pohranjen i izložen u stalnom postavu.
A da Englezi ostaju nepopravljivi Englezi, pokazao je izvjesni Dan McIntyre, tražeći od Thames Watera dozvolu da ‘vanzemaljca’ osobno vidi i slika. Snimku želi pokloniti djevojci za godišnjicu veze uz tekst: ‘Ostanimo uvijek nerazdvojni kao vlažna maramica i ukrućeno ulje za prženje.’