Marin Bago: Ljudi se često poistovjećuju sa gradovima, ne sa državama

Jedna od najaktivnjih nevladinih organizacija u Mostaru je U. G. “Futura”, osnovana 2008. godine, sa ciljem da utječe na poboljšanje zaštite potrošača i medijske pismenosti u BiH. Sa predsjednikom udruženja, Marinom Bagom razgovarali smo o projektu “Pravo na grad” i aktivnostima koalicije “Naše društvo”.

Razgovarao: Husein Oručević

Razgovaramo sa Marinom Bagom, koji nam dolazi iz “Future”. Pokrećete još jedan u nizu projekata koje radite zajedno u koaliciji “Naše društvo”, sa još nekim nevladinim organizacijama. Kada je riječ o ovome projektu “Pravo na grad” možemo reći da u regionu uopće i pojedini važniji gradovi, kada je riječ o Balkanu, realiziraju zanimljive politike, kako bi zaštitili javni prostor, kako bi zaštitili određene vrlo važne arhitektonske objekte, kako bi realizirali određeni urbanizam koji odgovara današnjem savremenom građaninu. Možete li nešto reći o pokretima koji su se pojavili u gradovima Balkana, a onda ćemo se vratiti i na Mostar i njegove potrebe?

Onoliko koliko mogu dokučiti i primjetiti je to da svaki grad ima u sebi neku unutarnju energiju i bez obzira na političku situaciju, bez obzira na političke strategije, grad tu energiju usmjerava u funkciju svog razvoja, pa čak iako je riječ o stihiji, grad uvijek nekako, poput živog bića, pokušava realizirati neke mehanizme, odnosno ljudi pokušavaju stvoriti neke mehanizme, kako bi jednostavno zaštitili neki svoj način života, tradiciju, sam život u gradu. Dakle, imamo bezbroj primjera u regionu pa i u Evropskoj uniji i šire, gdje gradovi više funkcioniraju samostalno, gdje imaju svoje vrijednosti. Dakle, ljudi se često poistovjećuju sa gradovima, ne sa državama, jer su to mjesta koja oni osjete, vide oko sebe, mjesta čije resurse koriste, mjesta u kojima prosperiraju. Ljudi se vežu za gradove i gradovi imaju svoje pravce, neovisno ponekad o političkom opredjeljenju, političkim strategijama u jednoj zemlji. Zbog toga smo i odabrali taj projekt, prvo smo analizirali stanje u Mostaru. Poznato je da nema izbora, da nema Gradskog vijeća. Međutim, poznata je i stvar da ima budžet od pedesetak miliona, koji se potroši. Dakle, to su inicijalna sredstva koja se moraju svakako iskoristiti u funkciji razvoja grada i u tom pravcu je sav naš fokus rada. Da vidimo što ljudi žele da im se desi, s druge strane, da vidimo kako se te usluge i aktivnosti usmjeravaju, u smislu zadovoljstva potreba i želja građana.

Vi ste već neko vrijeme, Zajedno sa “Futurom”, ali i koalicijom “Naše društvo” pokrenuli to pitanje “prava na grad”, te ste već imali jedan dio projekta koji ste realizirali. Izdata je i brošura u kojoj ste posebnu pažnju posvetili pojedinim segmentima razvoja grada, odnosno, nepravilnostima koje ste uočili u određenom vođenju, za koje Grad Mostar ne odgovara ili makar ih do kraja nije nikada proveo. O kakvim problemima u gradu Mostaru se radi i koje ste vi stvari posebno osvijetlili ovim prvim dijelom projekta “Pravo na grad”?

Mi smo htjeli poći sa nule. Prvo smo željeli doznati što je to što građani žele u pojedinim oblastima da se ostvari, odnosno koje su točno te oblasti u kojima građani žele što prije vidjeti promjene. Kako biste to uradili, mora se ući u malo širu koaliciju, organizirati se, umrežiti, tako smo stvorili mrežu “Naše društvo”. Svi smo iz Mostara i otprilike dijelimo svoje stavove kada je u pitanju grad i život u njemu. Željeli smo znati koje su to oblasti kojima građani nisu zadovoljni. Zadali smo sebi da izdvojimo četiri prve oblasti, uradili smo jedno veliko istraživanje. Htjeli smo sve to raditi samostalno, kako bismo vjerovali u podatke koje dobijemo. Željeli smo i neovisnost svih drugih prethodnih istraživanja, analiza, mišljenja, stavova, željeli smo isključivo doći do točnih i preciznih podataka. Tu nas je pozitivno iznenadila jedna stvar, to je da su građani Mostara odabrali oblasti, koje bi, vjerujem, odabrali građani iz bilo kojeg drugog grada na svijetu. Prva stvar koju su odabrali su zelene površine, nisu zadovoljni sa zelenim površinama i njihovim održavanjem. Druga stvar je urbanizam i građenje; treća – imovinsko-pravni poslovi i četvrta – gospodarstvo. Građani Mostara su pokazali jednu razinu svijesti i razmišljanja i odabrali su zaista ono što je najgore u Mostaru. Dakle, građani znaju što je to što im smeta. Kad se uradi istraživanje, kad se podaci sumiraju i analiziraju, to je, zaista, jedan dobar početak. Nema stvari koje su vještački nametnute koje građani ne mogu sebi objasniti. Dakle, jednostavno su ljudi odabrali ono što trebaju, takav je i redoslijed. Prva stvar u jednom gradu je da ima čistoću, svoje zelene površine, to je prva faza, nju smo odradili uspješno. U okviru te prve faze analizirali smo budžet Grada Mostara, približili smo ga građanima, napravljena je brošura. Građanima smo približili mehanizme budžeta i njegovog trošenja i pokušali uporediti da li je to što građani žele. Ispostavilo se da nije. Grad Mostar, zaista, potroši značajna sredstva za zelene površine i njihovo održavanje, pa i više novca nego gradovi iz Bosne i Hercegovine koji imaju više stanovnika. Čim prohodate Mostarom, jasno je da ta stvar ne funkcionira i sasvim je prirodno da su to građani odabrali. To nam daje jednu nadu da se građani, ipak, brinu o svom gradu, o svom mjestu za život, o svojoj djeci, tako da smo zadovoljni tom prvom fazom realizacije projekta i sada ćemo realizirati i drugu.

Pred nama je otprilike pola godine kada ćete dodatno kroz koaliciju, ali i kao pojedinačne nevladine organizacije, raditi na dvije teme, kako biste dodatno pokušali uputiti gradskim vlastima vrlo precizne zahtjeve za realiziranje određenih pitanja, odnosno, za poboljšanje stanja u pojedinim primjerima koje smo imali iz prvog projekta. O kojim se stvarima radi i kada će ti zahtjevi doći na stol, kada je riječ o Gradskoj upravi, u ovom slučaju, na sto gradonačelnika?

Prvo ćemo krenuti sa dvije oblasti, zelene površine i urbanizam i građenje. Kao u mnogim drugim oblastima te se stvari znaju, koliko ima novaca u budžetu za regulaciju tih oblasti i zadovoljstvo građana. Nedostaje komunikacija između građana i Gradske uprave, kada je ta oblast u pitanju, kada su u pitanju problemi koji su evidentni na terenu i koje treba rješavati. Nepostojanjem Gradskog vijeća izgubili smo demokratski mehanizam za komunikacije između građana i administracije. Sada ostaje administracija, gradski odjeli, budžet koji se potroši i građani. Želimo ući dublje u problematiku, želimo da se gradska administracija postavi ozbiljno prema toj problematici. Poslaćemo im mnoga pitanja, kao na primjer mjesečni plan utroška sredstava, što se točno radi po određenim kvartovima, koje se aktivnosti mjesečno provode i koliko to košta. Jednostavno, svaki građanin treba znati što se treba raditi svaki mjesec u dvorištu, na zelenim površinama, u dvorištima određenih naselja, koliko to košta i već smo dali mehanizam u ruke građanima da mogu kontrolirati stanje na terenu. Prvo moramo razbiti tu blokadu, kako bismo svi imali jasne i transparentne račune i kako bismo svi znali koje aktivnosti se provode i samim tim imamo mehanizam kontrole.

Cijeli intervju možete poslušati na AbrašRadiju.