Home » AbrašMEDIA » Mehmed Begić: PRAVE LAŽI, skica ljubavne priče

Mehmed Begić: PRAVE LAŽI, skica ljubavne priče

I can’t walk out, because I love you too much baby

1. EP i njegova žena

I

Godina je 1959.
Priscilla sjedi u svojoj jednostavnoj sobi. Stol i stolica su komplet iz antikvarnice, izvučen iz prašine samo za njenu ljubav. Plače. Nervoznim pokretima dodiruje magnetofon. Bila je to sasvim nova i moderna mašina za diktiranje, marke Grundig Stenorette, proizvedena u Njemačkoj, te iste godine. Glas koji joj se obraća je poznat.

Koračam kroz 7. ulicu. Grad je savršen u ovakvim momentima. Ništa ne bih mijenjao. Šareni kabrioleti prolaze na sve strane pronoseći sjedinjene crne i bijele ritmove. Sad sam već siguran da će rock´n´ roll promijeniti svijet. Ovaj grad će dugo pamtiti današnji datum. Ma, ti bolje znaš šta znači Elvisova odluka da svoj seksipil pokaže na našoj maloj bini, baš u našem Klubu. Cilla, ne volim ga kao ti, ali vjeruj mi, pripadamo istoj bandi. Na kraju krajeva, frizuru sam provalio prije njega. Znaš to i sama. Biće ti krivo što si otputovala u Evropu i propustila sve ovo, ali zato i snimam sve. Ova traka je ultimativni poklon tebi. Moći ćeš osjetiti moj, i tvoj dan…
Valjda će sve proći kako sam planirao. Znaš, moram Debelom Alu do večeras vratiti neku lovu, ili će me njegovi majmuni baciti u rijeku. Znam, znam, reći ćeš da sam idiot jer od njega uzimam pare, ali morao sam otplatiti auto, kupiti finu odjeću, i kartu za koncert. Za tebe, ovaj put, sve mora biti u stilu. Ili ću, jednostavno, iznajmiti sobu u jebenom Hotelu Slomljenih Srca i tamo postati dio inventara. Ne brini draga, imam plan.

Isključila je mašinu, ustala i krenula prema prozoru. Više nije mogla plakati. Sve je isplakala – i suze, i znoj, i mokraću… Ostalo je još jedino da pusti krv. Vratila se magnetofonu i ponovo ga aktivirala. Glas ju je strpljivo čekao.

Buddy ima posao za mene. Naći ćemo se za pet minuta. Pomoći ću mu da zajebe neke glupane i uzeti lovu.

II

Dok je ovo govorio, Frankie je sigurno koračao ulicama na kojima je odrastao. Nikad nije bio tatin sin, ali daleko od toga da nije bio dobar. Oduvijek je živio za muziku. Koračao je za muziku, odijevao se za muziku i volio je žene. Poslije završenih studija otvorio je malu pravničku kancelariju, ali to nije dugo trajalo jer se nikako nije uspijevao pomiriti sa sistemom. Od tada je, s vremena na vrijeme, pomagao u Klubu i snalazio se radeći nevažne prljave posliće kao ovaj koji je danas trebao obaviti. Obično je nosio tamnoplave farmerke, bijelu majicu i crnu kožnu jaknu. Danas je sa sobom imao i mali rođakov pištolj bez metaka. Mrzio je oružje, ali mu je ponekad bilo neophodno. Čim je ušao u bar tip mu je dao dogovoreni znak. Ne, ništa neće poći po zlu. Jednostavno će predati paketić, uzeti lovu, proslijediti je Debelom Alu koji će mu skinuti gorile s vrata. Još samo da vrijeme ne prolazi ovako brzo. Već je šest sati. Mora biti spretan i ostati živ.

Priscilla je ponovo isključila mašinu. Znala je da traku mora preslušati do kraja i tek onda krenuti dalje – kamo god je to odvelo. Traku je dobila prije nekoliko sati od crvenokosog muškarca koji je još uvijek čekao u prizemlju. Taj isti muškarac je bio šef obezbjeđenja Elvisovog koncerta onog dana koji je zabilježen na snimci. Da, traka je čeka.

Frankie se potrudio da domišljato zabilježi taj dan. Znao je da će snimljeni koncert biti najveći poklon njegovoj djevojci, ali je htio da motiv nadjača materijal, da on pobijedi Elvisa na toj snimci. U to ime je izgovorio najdraže stihove iz Whitmanovih ‘Vlati trave’. Jedva je čekao da se vrati i da joj priča stvari koje ni na kakvu traku ne mogu stati. Npr. kako je otkrio tog lika, Kerouac se zove, i svoje oduševljenje svojim otkrićem, tom poezijom i pomahnitalom prozom kakvu svijet do sada nije vidio. On je nije vidio. Uskoro! Bilo je sedam i dvadeset, a do sedam sati je trebao vratiti lovu Debelom Alu. To ga nije puno brinulo. Osjećao se dobro. Koračao je prema Alovoj jazbini, pare su bile u maloj zelenoj torbi i vrijeme je otkucavalo baš kako treba. Odmah na ulazu je dobio pratnju koja ga je povela ka ozloglašenom šefu. Prethodno su mu oduzeli mali pištolj bez metaka. Torbu je držao čvrsto jer je jedino tako mogao držati život. Debeli Al je mirno sjedio u fotelji i gladio starog mačora. Životinja je s njim toliko dugo da su počeli nalikovati jedan drugome.

„Pare su tu. Sve je u torbi, čak i kamate. Hvala.“

III

Hej, zamisli, Cilla, kad sam stigao, on je već naredio da me srede. Samo zato što sam kasnio nekoliko minuta…jebem ti… Niko nikom više ne vjeruje. Naravno, čim sam predao pare, sve se promjenilo. Koncert počinje za pola sata. Već sam u 7. ulici. Ne mogu vjerovati da ću vidjeti Elvisa, vjerovatno ću ga i upoznati, ipak je to moj klub.

Koračao je podignute glave dok je to govorio. Na sebi je imao nov novcat sivi kaput i onu istu bijelu majicu za koju je vjerovao da mu donosi sreću. Vidio je gužvu pred ulazom u Klub. Vidio je sve te djevojčice, ali ne i Priscillu. Razmišljao je o ironiji svega i približavao se ulazu kad su ga dvije ruke zgrabile s leđa. Drugi mu je čovjek prišao sprijeda. Pogledi su im se susreli, dok mu je nožem parao stomak. Gubio je ravnotežu, a u daljini je odzvanjao hladni glas koji je prenosio poruku, ne znajući da je opozvana.

Sve je blijedilo dok napokon nije postalo crno. U lijevoj je ruci još uvijek držao magnetofon. Ležao je na ulici, krvareći i mrmljajući posljednje riječi. Je li mu pošlo za rukom da domišljato zabilježi taj dan? Počela je kiša. Pravi pljusak, kao iz kabla. Začas se skupilo dovoljno vode da u potoku niz ulicu ponese i mlaz krvi. Pred vratima Kluba njegova je bijela majica postala crvena.

Nevjerovatno! Tu pred vratima jebenog Kluba moja majica je više nije bijela već je crvena… baš bezveze.

To su bile posljednje snimljene riječi. Priscilla se još jednom okrenula po sobi i zatim potrčala niz stepenice. Čekao ju je čovjek od kojega je dobila snimku. Frankie je već bio mrtav kad mu je uzeo magnetofon iz ruke. Tako je došao do trake. Sve je ispričao Elvisu, a ovaj ga je poslao po djevojku. Dok je limuzina lagano klizila prema Gracelandu, Priscilla je razmišljala o svojoj sreći.

2. Detektivski jazz

IV

Avgust je 1977. godine. Sredina mjeseca. Gore nebo i zemlja. Detektiv Lt. Rust Martinez je u Memphis stigao početkom godine. Prije toga, cijelo desetljeće se zamjerao svakom živom na ulicama San Francisca. Podjednako su ga mrzili s obe strane zakona. I tako je završio u Memphisu. Ono što su mu odredili kao kaznu shvatio je upravo tako – kao odmazdu koju im nikada neće oprostiti, niti će im ostati dužan. Jebene seljačine! Sistem je možda jači, ali je zato Martinez ružniji i luđi, i ima muziku. U pedesetim je preskočio rock’n’roll, a nakon toga i sve ostale trendove popularne muzike u šezdesetim i sedamdesetim. Bio je jedan od onih jazzy-smooth-ali-ne-zajebavaj-se-sa-mnom tipova. Nakačio se na bebop prvim slušanjem i nikad ga nije pustilo. Posjedovao je trombon, na kojem je svirao kada niko ne sluša i tajno sanjao da će jednoga dana otvoriti bar u New Yorku, i na Manhattan vratiti staru slavu Five Spot Caféa. Pa ipak, kad su ga poslali u Graceland tog šesnaestog u avgustu, nije ostao ravnodušan na suvenire života onoga koji je proglašen kraljem rock’n’rolla.

Sve dok nije naišao na zid stvari su imale neki svoj smisao. Vidio je sjene početka, znao je namirisati kraj, postaviti stvari u svoje okvire. Ali ovo je bilo sasvim drugačije. Namjestio je šešir. Imao je teoriju da je ugao namještenog šešira na glavi jako bitan za energiju osobe i onu tanku liniju života i smrti. Kao hipnotisan je buljio u ono što je bilo ispisano na pločicama kupatila tik iznad Elvisovog mrtvog tijela.

godina u kojoj živim
romantiku perverzno pretvara
u naviku
zbog toga
skoro hladan želim saznati
zašto me podsjećaš
na nekadašnju Brigitte Bardot
pogledaj me
ostani kakva nisi
priđi da se volimo
ugrozićemo magistrale
pretvarajući se da nemamo
planove
kadilak
pare
samo zamisli i dođi
napustimo Las Vegas zajedno

Poezija u Elvisovom klozetu? Stvarno?! Koji kurac! Da li to znači da je ubijen? Zavjera tajnih službi, poeta i plaćenika koji plaču? Najednom je sve postalo simbolično i u svemu je vidio znakove.

Poželio je da je Kralj živ, da mu može pripremiti jedan od onih svojih slavnih sendviča sa bananama i kikiriki puterom. Punog stomaka razmišlja mnogo bolje. Rock-a-hula baby a-boom-bam-boom!

V

Istragom nikada nije utvrđeno čiji je karmin Presley koristio da na pločicama svog kupatila u Gracelandu ispiše ono što će se ispostaviti da su posljednji redovi njegovog života u umjetnosti. I njegovog života u cjelosti. Ginger Alden je uporno i histerično tvrdila da karmin nije njen. Poligraf, vozač, vrtlar i čistač bazena su potvrdili njenu priču.

(Mehmed Begić / AbrašMEDIA)