Home » AbrašMEDIA » Planeta Mostar » Nedjeljko Prljeta: Bez građanske hrabrosti nema promjena

Nedjeljko Prljeta: Bez građanske hrabrosti nema promjena

Nedjeljko Prljeta, Vijećnik (SDP) u Gradskom Vijeću Grada Mostara u razgovoru za AbrašMEDIA: “Stanje u Mostaru se neće promijeniti šutnjom, bez građanske hrabrosti nema promjena.”

Razgovarao: Osvit Seferović (AbrašMEDIA)

Gospodine Prljeta, možete li nam pojasniti nadležnosti i način rada Gradskog Vijeća Grada Mostara kao i odnos između Gradskog Vijeća, Gradske Uprave i gradonačelnika?

Nedjeljko Prljeta: Gradsko Vijeće je zakonodavni organ, dakle ono donosi sve odluke iz nadležnosti grada. Međutim, moram reći da mnogi vijećnici i službenici ne poznaju nadležnosti grada. Vrlo često, kad se rade strategije razvoja, a većina tih strategija nije iz gradskih nadležnosti: razvoj privrede, turizma, školstva, zdravstva – sve to je u nadležnosti kantona, Federacije itd. Temeljne nadležnosti grada su u oblasti urbanizma, izgradnje, te komunalne izgradnje, održavanja komunalne infrastrukture i sistema, kao i pružanja usluga komunalnih i javnih preduzeća kojima je grad osnivač. Gradu također pripadaju i neke nadležnosti iz oblasti kulture i sporta.

Zbog složenosti njegovog uređenja, često se postavljaju pitanja da li je Mostar „grad slučaj“, po čemu je specifičan i zašto je to tako. U tome se i razilaze mišljenja političkih opcija o njegovom Statutu i uređenju. Mostar u FBiH ima poseban status – to je grad koji ima složeni sistem upravljanja, budući da se zbog ratnih dejstava i drugih razloga nije mogao postići drugačiji dogovor. Zbog toga je Mostar specifičan i o tome su se usaglasili bošnjački i hrvatski korpus političkih stranaka. Na temelju tih činjenica do danas je Mostar ostao jedna složena politička zajednica, a ne zbog toga što ga neko pravi „gradom slučajem“. Mostar, dakle, sam po sebi zahtijeva poseban sistem organizovanja u političkom i u svakom drugom smislu.

Gradska Uprava je organ koji provodi odluke Gradskog Vijeća i gradonačelnika. Zbog političke složenosti Mostara i Gradska Uprava je jako loše organizovana zato što su se resori dijelili na način „jedna služba nama, druga služba vama“, a ne po nekom funkcionalnom i racionalnijem sistemu. Druga osnovna karakteristika Gradske Uprave leži u činjenici da je grad bez selekcije, u svoje službe prihvatio sve uposlenike službi iz ranijih šest gradskih opština i preuzeo sve obaveze tih opština. To je dovelo do prekobrojnosti uposlenika, kojih kod nas ima mnogo više nego u drugim opštinama, visokih troškova rada gradske administracije, a samim tim i smanjenih šansi za razvoj grada.

Što se tiče mostarskog gradonačelnika, on je specifičan po tome što po Statutu gradonačelnik ima ovlaštenja kao da je biran neposredno od građana. Njegova uporišta i ovlaštenja su tako velika kao da su ga građani direktno izabrali, što u Mostaru nije slučaj. (Izbor gradonačelnika u Mostaru se vrši indirektno – biraju ga vijećnici Gradskog Vijeća, op.a.) To je također jedan od problema u funkcionisanju grada.

Moram istaknuti nešto veoma važno: jako puno se iscrpljujemo u raspravama o Statutu, što upućuje na to da projekat međunarodne zajednice o jedinstvenom gradu i jedinstvenoj upravi nije uspio. Nameće se pitanje da li beskonačne rasprave o Statutu imaju za cilj da ne raspravljamo o drugim bitnim stvarima? Osnovni politički razlozi zbog kojih je osnovana ovakva uprava Mostara još uvijek nisu nestali. Mi nismo prevazišli probleme oko jedinstvene uprave, a ti problemi se ogledaju u oblastima kao što su urbanizam i izgradnja. Već četiri godine nemamo prostornu plansku dokumentaciju. Mislim da su usvojena samo dva plana, dok je trenutno u postupku izrade i usvajanja preko trideset planova. Usljed toga, grad se ne razvija planski, ne plaćaju se obaveze u budžetu. Kada nema plana, onda nema ni programa uređenja, a kada nema programa uređenja, onda se ne plaćaju obaveze uređenja. Budžet grada je jako ozbiljno ugrožen zbog tog neplaćanja. Imamo dvije do tri hiljade bespravno izgrađenih objekata. Dalje, iz komunalne oblasti, umjesto da se komunalna preduzeća ujedine u jedinstveni i racionalniji komunalni sistem, trenutno u gradu postoji četiri do pet komunalnih preduzeća. Slična situacija je i u oblasti kulture.

Nijedan od bitnih političkih ciljeva vezan za ujedinjenje grada nije postignut. Slijedeća konstatacija koju često ističem: neovisno od gradske organizacije, bilo da se grad sastoji od šest opština, bilo da se sastoji od šest područja, bilo da je grad jedinstven, vijećnike i upravu propisi i dalje obavezuju da rade stručno i zakonito. Prema tome, možete imati bilo koji oblik organizovanja, a da on u praksi funkcioniše ili ne funkcioniše ovisno o poštivanju principa zakonitosti u radu i stručnosti uposlenika. Mislim da ne posvećujemo dovoljno pažnje tom ključnom problemu. Diskusije o Statutu, koje jesu važne, ipak su stavile u drugi plan sva ostala bitna pitanja.

Kakav je Vaš komentar na odluku Ustavnog suda BiH o neustavnosti dijela odredbi Statuta Grada Mostara?

Nedjeljko Prljeta: Svi mi bismo trebali biti legalisti i poštovati odluku Ustavnog suda BiH. Međutim, odluka Ustavnog suda BiH je veoma teško provodiva. Gledano sa aspekta ljudskih prava, donesena odluka ima osnova, ali kako je sprovesti ne uzevši u obzir specifičnosti Mostara? U složenim zajednicama nije moguće provesti sistem „jedan čovjek – jedan glas“, nego tu postoji i pravni osnov da se ugrade elementi i mehanizmi zaštite etničkih prava. Mnogi čitaoci vjerovatno nisu upoznati sa tim da se Statut Grada Mostara može mijenjati samo na dva načina: dogovorom političkih stranaka ili da ga nametne Visoki predstavnik. Ured Viskokog predstavnika izbjegava da donese takvu odluku i onda se svi „kriju“ iza takvog stava. S druge strane, da bi Statut Mostara bio izmijenjen dogovorom političkih stranaka, potrebna je saglasnost političkih volja stranaka koje zastupaju interese naroda, što je jako teško postići – i sada su stanovišta dosta udaljena. Aktuelne su dvije opcije: hrvatski korpus smatra da bi Grad trebao biti organizovan kao opština, bez nižih nivoa vlasti, dok bošnjačka politička opcija zastupa stav o konceptu više opština.

Ured Viskog predstavnika je, nakon obavljenih razgovora sa predstavnicima političkih stranaka i klubovima naroda, napravio skraćeni, na prvi pogled načelan, ali ipak dosta konkretan dokument. Tu su uvršteni stavovi nastali kao rezultat razgovora i zahtjev da se stranke očituju o tome da li prihvataju dalje razgovore i načela.

Predložena načela podrazumijevaju da grad mora i dalje ostati jedinstven, ali da može biti organizovan sa nižim nivoima vlasti (nije precizirano da li je riječ o gradskim opštinama ili gradskim područjima). Također, predlaže se da se zadrže etnički zaštitni mehanizmi za konstitutivne narode i Ostale, da se provede odluka Ustavnog suda BiH, te da se racionalnije upravlja gradom. Međutim, nastavak tih razgovora je odgođen za period nakon lokalnih izbora.

Šta bi, po Vašem mišljenju, bilo najpravednije i najprihvatljivije rješenje za Mostar?

Nedjeljko Prljeta: Prije svega, potrebno je opredjeliti se za obim izmjena koji može biti napravljen. Treba uzeti u obzir aktuelni politički trenutak. Objektivno govoreći, mogući su samo mali pomaci, kao i u čitavoj državi. Dakle, ako se baziramo samo na izmjene zahtijevane po odluci Ustavnog suda BiH, to bi bile manje izmjene.

Postoje razlozi i za veće izmjene Statuta, međutim, za to bi bila potrebna politička volja, a ja mislim da u Mostaru još uvijek, kao posljedica rata i načina vođenja grada, vlada nepovjerenje i bojazan od promjena, te da veći zahvati nisu mogući. Bitno je, ipak, ostvariti jedan minimum napretka kako bi grad mogao funkcionisati. Odgovornost za dalja dešavanja u Mostaru je posebno na velikim političkim strankama; ili se oni moraju ozbiljno reformisati (dva bloka koja imaju ključni utjecaj) ili moraju doći na vlasti neke druge snage koje će naći model suživota i neki zajednički politički cilj.

Kako Vi vidite rasplet situacije – šta će se navjerovatnije desiti imajući na umu sve bitne okolnosti?

Nedjeljko Prljeta: Teško je to reći. Ja ne mogu prihvatiti da političke stranke i svi oni koji bitno o tome odlučuju budu toliko neodgovorni da dovedu grad u još težu situaciju od one u kojoj smo bili. Mislim da sada i građani imaju možda najviši stepen odgovornosti. Oni su sada jedini faktor, vezano za izbore, koji mogu natjerati političke subjekte na odgovornost. U suštini građani su oni koji trpe posljedice.

Gradsko vijeće, odnosno izabrani vijećnici, upravljaju gradskim dobrima, a to su u stvari dobra građana Mostara. Nažalost, u gradu je loša situacija i u oblasti medija i informisanja – više ne postoji lokalna televizija. Građani se danas jedino putem interneta mogu informisati o sjednicama Gradskog Vijeća. Dakle, ne raspolažu svi građani informacijama o pitanjima koja ih se neposredno tiču. Uz to, mislim da ne postoji dovoljno građanske hrabrosti ni kod građana, ni kod vijećnika. Bez građanske hrabrosti nema promjena. Svaki razvoj dolazi iz nekog sukoba mišljenja. Da li su ljudi dovedeni na najniži nivo egzistencije da su jednostavno apatični i u toj situaciji se plaše da ne izgube i ono malo što imaju? Međutim, stvari se neće promijeniti šutnjom, moraju se i građani ozbiljnije aktivirati, baš sad je vrijeme za to. Da se probude i stvari dovedu u red.

Koliki je stvarni utjecaj vijećnika pripadnika manjinske političke opcije u Gradskom Vijeću Mostara, kao što je SDP, u ambijentu koji kreiraju dva vladajuća nacionalna bloka?

Nedjeljko Prljeta: Na ovo pitanje dao bih dva odgovora. Kao prvo, smatram da vijećnici generalno, bilo kojoj političkoj opciji da pripadaju, imaju slab utjecaj na donošenje odluka, jer se odluke donose negdje drugo – u centrima političkih stranaka, dakle, očigledno van institucija. To je najgora varijanta. Takvi vijećnici nemaju nikakav stepen odgovornosti prema građanima, već se osjećaju odgovornim samo svom šefu partije. To je tako u Gradskom Vijeću.

Što se tiče manjinskih partija, govorim konkretno o SDP-u u Gradskom Vijeću Mostara, gdje imamo samo tri vijećnika od trideset i pet koliko broji Gradsko Vijeće, bitno smo utjecali na obustavljanje ili izmjenu pojedinih predloženih odluka. Konkretno, ključno je pitanje razvoja i izgradnje grada – mi smo obustavili da se putem komisija daje urbanistička saglasnost. Postavlja se pitanje kako se to u komisiji dogovore dva Hrvata, dva Bošnjaka i jedan Srbin, a ne mogu se dogovoriti u Gradskom Vijeću? Dakle, elite su preko komisija sprovodile urbanističku politiku. SDP je utjecao na ukidanje te komisije. Postojao je pokušaj da se komisija ponovo uspostavi, ali mi smo to pitanje skinuli sa dnevnog reda. Također, prvi i jedini put u Gradskom Vijeću, SDP je pokrenuo pitanje zaduženosti grada Mostara. Niko nikada nije postavio pitanje koliko je kreditno zadužen Mostar…

…Zar je moguće da Gradsko Vijeće ne raspolaže informacijama o zaduženosti grada?

Nedjeljko Prljeta: Pa moguće je jer po mom mišljenju u prošlom sazivu Gradskog Vijeća niko nikada nije pitao da se podnesu računi. To su rješavale dvije stranke putem klubova i sve je lijepo „štimalo“ do našeg pitanja.

Moram istaknuti da nas u ovome podržavaju i neki vijećnici izvan SDP-a, pa tako vrlo često imamo i prostu većinu. Kada pričamo o zaduženosti, mislimo o zaduženosti na svim osnovama bilo da je grad garant ili je direktno uzeo kredit. Taj novac će morati vraćati građani. Također, pitanje koje je prvi put pokrenuto u gradskom Vijeću, a pokrenuo ga je SDP, je zahtjev za podnošenje izvještaja o kapitalnim ulaganjima. Zamislite Vi vijeće u kojem mi ne znamo koliko koštaju kapitalna ulaganja: izgradnja vodovoda, kanalizacije, putne mreže, mosta, sportske dvorane itd.? Nakon toga, dobili smo izvještaj o iznosu ulaganja. Nezamislivo je sa kakvim amaterizmom se pristupa kapitalnim investicijama, na primjer izgradnji sportske dvorane.

To je samo par krupnih pitanja koje je u Gradskom Vijeću pokrenuo SDP, ali preduslov za to je poznavanje materije i zakonska utemeljenost vaših zahtjeva. Upitno je koliko naši zahtijevi imaju stvarnog utjecaja na vlastodršce, ali mislim da ukoliko bude pravne države, računi će morati biti  podneseni.

Smatrate li da pored svega što mu se desilo u zadnje dvije decenije, Mostar ipak ide ka nekoj boljoj budućnosti i da postoji nada da će u hercegovačkoj regiji zauzeti mjesto koje mu pripada?

Nedjeljko Prljeta: To zavisi od političke volje, dakle volje građana i partija koje predstavljaju građane. Mostar ima sve preduslove za razvoj, on se vijekovima razvijao kao centar Hercegovine. Naš grad je, dakle, centar privrede, školstva, kulture, turizma, saobraćaja, zdravstva… i zato rješenje mostarskih problema nije samo pitanje od lokalnog značaja, već od značaja za čitavu Hercegovinu. Zbog toga je bitno da Mostar vode ljudi koji moraju iznaći neki modus zajedničkog života. Sadašnja vlast je pokazala da ona to ili ne zna ili neće. Mislim da je u pitanju i jedno i drugo.

Ovaj tekst je dio serijala PLANETA MOSTAR

Već više od dvije dekade, uz brojne oscilacije intenziteta, hercegovačko središte piše  najdramatičnije stranice svoje istorije. Kako je Mostar od privredno razvijene, kulturno bogate,  ljudski autentične sredine postao politički grad slučaj utrnulog duha u kojem vlada pasivnost, urbanističko nasilje i ordinarna vulgarnost? Na koji način se otrgnuti demonima bliske prošlosti, postoji li politički model koji vodi ka pacifikaciji grada na Neretvi? U susret lokalnim izborima u BiH,  koji samo u Mostaru neće biti održani na vrijeme,  i u sjeni odluke Ustavnog suda BiH o izbornim promjenama koje moraju biti sprovedene u Mostaru, redakcija  AbrašMEDIA pripremila je, uz izuzetne sagovornike,  seriju  članaka, intervjua, anketa,  audio i video zapisa o današnjem Mostaru. Neka to bude naša kontribucija skrivenom plamenu ljubavi i harmonije za kojeg vjerujemo da tinja negdje duboko u mostarskoj kotlini.