Nakon što je na AbrašMEDIA web portalu jutros objavljena vijest pod naslovom „Lagumdžija: Rat je za SDA bio i majka i brat“, redakcija je primila najneobičnji telefonski poziv u našem dosadašnjem radu. Na naše zaprepaštenje, na vezi je bio niko drugi do Rat, lično.
Insistirao je da AbrašMEDIA, u skladu sa pozitivnim zakonskim propisima, objavi demant na navedenu vijest. Nakon što je urednik bespogovorno pristao objaviti demant, Rat je pozvao ekipu AbrašMEDIA da ga posjeti u njegovom trenutnom prebivalištu na mostarskom Bulevaru.
Kako se naša redakcija nalazi u neposrednoj blizini Bulevara, ekipa se odmah uputila na lice mjesta.
Rat nas je dočekao u sjetnom raspoloženju, stojeći na ulazu temeljito razrušene zgrade nekadašnjeg hotela. Nosio je izbljedjelu zelenu beretku sa zahrđalim polumjesecom, SMB košulju bivše JNA, na kojoj je stajao okrugli crni grb, a na njemu mrtvačka glava i slova SČP, te crne vojne hlače sa čijeg je lijevog džepa, na butini, visio davno rašiveni grb HOS-a, sa vezenim natpisom „Za dom spremni“. Rukom nam je dao znak da možemo ući, sporo se okrenuo i ušao prvi.
Fotoreporterka, kolegica iz redakcije, je prokomentarisala da se Rat „strašno ofucao, a bio je tako snažan, uzbudljiv, neodoljiv, jednom rječju, strašan.“
„Nisu me mogli više povrijediti“, započeo je Rat svoju potresnu ispovijest, sjedeći na crvenom izrešetanom loncu, sa bijelim tačkicama, poput onih kakvi su se nekada mogli naći u skoro svakoj prosječnoj jugoslovenskoj kuhinji.
„Maaaajkkka, braat“, govorio je kroz jecaje, „majka me je ostavila kad sam bio najradosniji, najrazigraniji, na pragu zrelosti. Braće i sestara nemam, a za oca nisam siguran“.
„Kako niste sigurni“, upitali smo želeći da razbijemo težinu trenutka?
„Nije istina da sam ja majka i brat SDA! Ja sam njeno vanbračno dijete iz građansko-nacionalne veze sa SDS-om i HDZ-om. Zato nisam siguran ko mi je otac.“
Obrat kao u latinoameričkim sapunicama nas je ostavio zatečene, ali Rat nije prestajao.
„Ovo su najgnusnije laži i podvale. Poznato je da sam ja plod kratkotrajne zaljubljenosti ovog poligamnog trougla. Jesu li na izborima ’90. u Širokom Brijegu građani masovno glasali za Biljanu Plavšić, u Velikoj Kladuši za Kljujića, a u Bijeljini za Aliju? Poligamisti su bili, poligamisti su i ostali. Donedavno mi je majka bila u platformskoj vezi sa SDP-om, koji je iz ljubomore njenog bivšeg partnera HDZ-a, u svakom društvu ocrnio, dok ljudima nije dosadilo, pa ga pitali, je l’ to nešto lično između vas?! Ispade da je nešto lično između njih i bilo. Evo je sad SDP šutnuo, kao i svi prije njega i ušao u vezu sa HDZ-om. Ma to nije samo poligamija, to je prostitucija. Ja se stidim svoje majke“, reče i briznu u plač.
Zvuk automobila koji su prolazili Bulevarom je povremeno nadjačavao plač Rata. Ovom, nekada tvrdom momku, kome su se milioni sklonili s puta, a za stotinu hiljada onih koji nisu bi bilo bolje da jesu, ruina i neimaština, kojima je bio okružen, čini se smetali su manje nego laži i kleveta kojima se služe podlaci pokušavajući diskreditovati njegovu majku.
„Kao mali bio sam čudo od Rata. Majka i njeni partneri, što strani što domaći, su to iskoristili i obogatili se. Pažnju sam cijelog svijeta privukao na ovu malu zemlju. Privukao sam strane turiste, strani kapital, doveo investitore, uzorokvao zamah građevinskog sektora i sektora namjenske industrije. Rušio sam staro da bi se gradilo novo. U svojim najluđim danima promijenio sam strukturu vlasništva iz društvenog u državno, da bi ga na kraju pretvorio u privatno vlasništvo pojedinaca bliskih majci i njenim partnerima. To je otvorilo put za privatnu inicijativu, zamah slobodnog tržišta i koncentraciju kapitala i moći, ali je ujedno predstavljalo i početak moga kraja. Kad sam sve to završio odbacili su me jer im više nisam trebao. Molim vas da napišete sve ovako kako sam rekao. Od riječi do riječi“.
Od riječi do riječi smo i napisali.
Odavno nismo čuli potresniju i intrigantniju priču od ove. Vanbračno dijete koje pomaže majci i partnerima da se obogate, a oni ga potom napuštaju i prekidaju svaku vezu s njim, da bi se zatim međusobno, ali i sa drugima upuštali u sve neobičnije, luđe i perverznije veze.
Možda je napokon vrijeme da se životna priča iz perspektive odbačenog Rata uprizori na velikom platnu. Materijala ima dovoljno i za solidnu sapunicu.
Autor: Robert Jandrić, AbrašMEDIA