Čak 90 državnih, entitetskih ili kantonalnih zastupnika/ca odlučilo je nastupiti na lokalnim izborima iako već predstavljaju građane/ke na višim nivoima vlasti, uz znatno veća primanja nego što bi imali/e u gradskim i općinskim vijećima.
Uoči općih izbora 2018. i 2022. godine, Istinomjer je kroz analize “Načelnici na Opštim izborima – nedosljednost koja je u skladu sa zakonom” i “Kome ide glas kada se glasa za aktuelne načelnike na Opštim izborima?” ukazivao na fenomen kandidovanja načelnika/ca i gradonačelnika/ca na pozicije u vlasti na općim izborima.
Kandidovanjem za više pozicija, ovi/e zvaničnici/e ostavljaju prostor za sumnju u pogledu njihove odgovornosti i ispunjavanja obećanja datih na lokalnom nivou. Ako prihvate mandat na višem nivou vlasti, često napuštaju lokalne funkcije koje su obećali/e obnašati u punom mandatu, što se može tretirati i kao obmana birača/ica.
Tako su nakon proteklih Općih izbora 2022. godine tadašnji gradonačelnici Tuzle (Jasmin Imamović) i Bihaća (Šuhret Fazlić) na polovini završenog mandata preuzeli funkcije u Predstavničkom domu Parlamentarne skupštine BiH, odnosno u Skupštini Unsko-sanskog kantona.
S druge strane, neki/e se kandidati/kinje odlučuju kandidovati na općim izborima samo kako bi pomogli/e svojoj političkoj partiji u ostvarivanju boljeg rezultata, bez namjere da napuste općinske ili gradske funkcije. Time se postavlja pitanje da li građani/ke uopće razumiju stvarne namjere kandidata/kinja i da li se mogu osjećati prevarenima ako se kandidat/kinja povuče nakon osvojenog mandata.
Polovina NSRS izlazi na izbore svake dvije godine
I dok se kandidatura lokalnih predstavnika/ca vlasti na druge nivoe može eventualno razumjeti kroz ambicije političara/ki da hijerarhijski napreduju od nižih ka višim organima vlasti, obrnuta pojava u kojoj se zvaničnici/e koji/e su već u kantonalnim, entitetskim ili državnim parlamentarnim klupama kandiduju za općinska i gradska vijeća trik je kojim političke stranke godinama obmanjuju glasače/ice.
Uvidom u kandidatske liste za Lokalne izbore 2024. godine pronašli smo čak 90 državnih, entitetskih ili kantonalnih zastupnika/ca koji/e su odlučili/e nastupiti na ovogodišnjim izborima iako su već osvojili/e mandat prije dvije godine.
Po sedam kandidata koji su na listama zbog ostvarivanja stranačkih interesa dali su SNSD, SDP BiH, Naša stranka i HDZ 1990.
Slijede ih PDP i DF s po šest kandidata, dok NiP i DEMOS imaju po pet. SDS na izbore izlazi s četvero “lažnih” kandidata, dok SDA, Ujedinjena Srpska i HDZ BiH raspolažu s po tri kandidata.
Među kandidatima su i glasačima/cama dobro poznati zvaničnici koji svoju političku karijeru već godinama trasiraju kroz više nivoe vlasti, uključujući predsjednike stranaka poput Nenada Stevandića (Ujedinjena Srpska), Nebojše Vukanovića (Za pravdu i red), Branislava Borenovića (PDP) i Ilije Cvitanovića (HDZ 1990).
Jedan od kandidata je i Sanel Kajan (DF), nosilac liste “Grade moj” za Gradsko vijeće Mostara, iako je u junu ove godine saopćio da planira završiti četverogodišnji mandat u Predstavničkom domu Parlamenta Federacije Bosne i Hercegovine. Istinomjer je njegov stav po ovom pitanju ocijenio nedosljednim.
Gledajući po nivoima vlasti, parlament koji je dao najviše kandidata/kinja na ovogodišnjim izborima jeste Narodna skupština Republike Srpske. Od ukupno 83 narodna poslanika/ce, njih će čak 32 biti kandidati/kinje za gradska i općinska vijeća. Ukoliko im se dodaju i kandidati/kinje za načelnike/ce i gradonačelnike/ce, taj broj iznosi 41, što dovodi do zaključka da je polovina NSRS izmanipulisala glasače/ice kandidaturom na općim, odnosno lokalnim izborima.
Iz najvišeg zakonodavnog tijela u državi, Parlamentarne skupštine BiH, sedam zastupnika/ca tražit će povjerenje građana/ki i u oktobru ove godine. U pitanju su Želimir Nešković i Darko Babalj iz SDS-a, Ljubica Miljanović (SNSD), Branislav Borenović (PDP), Čedomir Stojanović (DEMOS), Nenad Grković (Za pravdu i red) i Ilija Cvitanović (HDZ 1990).
Od državnih parlamenata do općinskih vijeća
Prije svega, opravdana sumnja u ambicije spomenutih kandidata/kinja leži u činjenici da su plaće poslanika/ca na bilo kojem od nivoa vlasti koji se biraju na općim izborima znatno veće od primanja koje imaju gradski/e i općinski/e vijećnici/e.
Prema podacima koje je portal Faktor dobio iz Parlamentarne skupštine BiH, primanja državnih zastupnika/ca u 2023. godini kretala su se od oko 6.400 KM do oko 7.700 KM mjesečno, a obuhvataju plaću, topli obrok, paušal, naknade za odvojeni život i prijevoz.
Kada je riječ o federalnim zastupnicima/ama i delegatima/kinjama, njihove osnovne plaće u 2023. godini povećane su na 3.315 KM. Izabrani/e dužnosnici/e, pored mjesečne plaće, imaju pravo i na paušal na ime povećanih materijalnih troškova u obavljanju svoje dužnosti.
U Narodnoj skupštini Republike Srpske sredinom 2023. godine plaće profesionalnih poslanika/ca iznosile su minimalno 3.075 KM.
Plaće u kantonalnim skupštinama razlikuju se po kantonima, a prema podacima Ureda za borbu korupcije u Kantonu Sarajevo, najniža osnovna plaća profesionlanog zastupnika/ce iznosi 2.574 KM.
S druge strane, vijećnici/e u gradskim i općinskim vijećima za svoj rad primaju paušale te naknade za rad u komisijama i dolazak na sjednicu. Reprezentativan primjer razlike između primanja u lokalnim zakonodavnim tijelima naspram svih ostalih jeste podatak da u Općini Novo Sarajevo, lokalnoj zajednici s jednim od najvećih budžeta u BiH, mjesečna primanja vijećnika/ca iznose oko 600 KM.
Sama činjenica da bi se napuštanjem mandata koje su stekli/e na općim izborima parlamentarci/ke odrekli/e nekoliko hiljada KM na mjesečnom nivou naslućuje da, uprkos kandidaturi, aktuelni zakonodavci ne namjeravaju preuzeti mandat čak iako dobiju povjerenje građana/ki dva puta u razmaku od dvije godine.
Dakle, jasno je da “lažne kandidature” imaju za cilj privući potreban broj glasova za osvajanje jednog ili više mandata vlastitoj političkoj partiji ili listi kandidata/kinja te onda odustati od mandata i prepustiti ga sljedećem kandidatu/kinji.
Izvršna direktorica Transparency Internationala u BiH Ivana Korajlić okarakterisala je ovakvu praksu kao zloupotrebu izbornog sistema.
Kod nas je situacija da se odriču mandata ili da se ljudi kandiduju samo da bi stranke navukle glasove pa onda odustaju od te funkcije. To su zloupotrebe u našem sistemu. Ima ljudi koji su na višim pozicijama, a kandiduju se na lokalnim izborima samo da bi privukli glasove stranci, a zna se unaprijed da neće preuzeti funkciju.
Ivana Korajlić, 6.2.2023.
Nakon što su tokom predizborne kampanje istaknuti kao najbolji izbor za određeno zakonodavno tijelo na općim izborima, evidentna je nedosljednost funkcionera/ki koji/e se ponovo kandiduju u idućem izbornom ciklusu samo da bi prepustili/e mandat sljedećem kandidatu/kinji s liste.
Kandidati/kinje koji/e su na općim izborima obećali/e da će u naredne četiri godine obavljati svoju dužnost u interesu glasačkog tijela, na temelju tog obećanja dobili/e su povjerenje građana/ki. Kandidaturom na niže nivoe vlasti, ne samo da izigravaju dato povjerenje već i manipulišu glasačkim tijelom u znanju da nemaju ambicije napustiti znatno unosnije funkcije koje već obnašaju.