Grenlanđani u utorak izlaze na parlamentarne izbore, a u fokusu predizborne kampanje bila je moguća nezavisnost najvećeg svjetskog otoka, javlja Hina.
Zakonski propisi kako se to može ostvariti već postoje.
Sve grenlandske glavne političke stranke podržavaju nezavisnost pa se rasprava uglavnom vodi o tome kada, a ne treba li presjeći veze s Danskom.
Put je već pripremljen.
Članak 19 Danskog ustava omogućuje vladi da se odrekne dijela svog teritorija pod uvjetom da za to dobije odobrenje parlamenta.
„Općenito se smatra da bi bilo moguće odreći se dijela zemlje ili toga da Grenland postane nezavisan bez ustavnog amandmana i mijenjanja Danskog ustava”, rekao je Frederik Waage, profesor na Univerzitetu Južne Danske.
Grenlandski zakon o samoupravi iz 2009. „u osnovi definira plan puta za nezavisnost”, rekao je.
U njegovom članku 21 navodi se da će „odluku o nezavisnosti Grenlanda donijeti narod Grenlanda”.
Tada Danska i Grenlandska vlada moraju dogovoriti sporazum, navodi se.
Sporazum mora odobriti Grenlandski parlament, mora dobiti potporu na referendumu i biti sklopljen uz pristanak Danskog parlamenta.
Definicija Grenlanđana
„Nezavisnost Grenlanda podrazumijeva da će Grenland imati suverenitet nad grenlandskim teritorijem”, navodi se u tekstu.
Danska premijerka Mette Frederiksen ponavlja da „zakon o samoupravi jasno navodi da će budućnost Grenlanda definirati Grenland i Grenlanđani”.
Čak je i američki predsjednik Donald Trump, obraćajući se Kongresu 4. marta, priznao da „nevjerovatni narod” Grenlanda ima pravo na samoodređenje.
„Ako tako izaberete, dobrodošli ste u Sjedinjene Američke Države”, rekao je, obećavajući im da će ih učiniti „bogatima” i „sigurnima”.
Zakon o samoupravi ne definira koji bi Grenlanđani imali pravo glasa na referendumu o nezavisnosti.
To je potaknulo rasprave o grenlandskom državljanstvu i uspostavi „registra Inuita”, koji ne bi uključivao Dance.
„Ljudi koji su kolonizirali zemlju ne bi smjeli odlučivati žele li nastaviti (kolonizirati) ili ne”, rekao je Pele Broberg, čelnik grenlandske stranke Naleraq, koja najotvorenije zagovara nezavisnost.
Ali Jorgen Albaek Jensen, profesor emeritus prava na Univerzitetu u Aarhusu, rekao je da bi bilo „jako, jako teško” sastaviti takav registar.
„Toliko je mješovitih brakova između Grenlanđana i Danaca. Biste li trebali biti napola Grenlanđanin? Ili četvrtina Grenlanđanin?”, rekao je.
„Sjetim se zakona iz Nuremberga kada to čujem”, rekao je, referirajući se na antisemitske i rasističke zakone nacističke Njemačke.
Dugoročan projekt
Pravila za izbore za Grenlandski parlament Inatsisartut su jasna. Pravo glasa imaju danski državljani koji žive na Grenlandu više od šest mjeseci.
Sedamnaest hiljada Grenlanđana koji žive u Danskoj ne smiju glasati na grenlandskim izborima, osim onih koji su registrirani kao studenti.
Kako bi pojasnila situaciju, Grenlandska vlada u odlasku u septembru je zadužila komisiju da pripremi cjelovitu pravnu analizu svih aspekata procesa aktivacije članka 21.
„Komisija će proučiti i opisati potrebne korake u procesu donošenja odluke i pripremit će prijedloge za budući rad”, objavila je vlada.
Komisija bi zaključke trebala iznijeti potkraj 2026.
Nijedna od glavnih grenlandskih stranaka ne planira pokrenuti proces za proglašenje nezavisnosti prije tog roka.
„Jednom kada proces počne, trajao bi najmanje nekoliko godina jer postoji toliko praktičnih pitanja koja će trebati riješiti prije nego dobijemo nezavisnost”, rekao je Albaek Jensen, navodeći među ostalim odnose s trećim zemljama, uključujući SAD.
„To je dugoročan projekt”, dodao je Waage.
„U Danskoj sigurno shvaćaju da puna nezavisnost neće biti ostvarena dok je Trump predsjednik.”
Ispitivanje javnog mnijenja koje je potkraj januara proveo institut Verian pokazalo je da 56 posto Grenlanđana podržava nezavisnost.
Međutim, 45 posto protivi se nezavisnosti ako bi ona dovela do pogoršanja njihova životnog standarda.
(Agencije)