Zrakoplovni inženjeri MIT-a otkrili su da emisije stakleničkih plinova mijenjaju dio svemira koji okružuje Zemlju na načine koji će s vremenom smanjiti broj satelita koji tu mogu održivo orbitirati.
U studiji koja će biti objavljena u časopisu Nature Sustainability, istraživači izvješćuju da ugljični dioksid i drugi staklenički plinovi mogu uzrokovati smanjenje gornje atmosfere.
Atmosferski sloj koji je od posebnog interesa je termosfera, gdje orbitiraju Međunarodna svemirska postaja i većina satelita.
Kada se termosfera kontrahuje, gustoća koja se reducira smanjuje otpor atmosfere, silu koja vuče stare satelite i druge ostatke prema dole gdje dolaze u dodir s molekulama zraka i izgore.
Manje otpora atmosfere stoga znači produženi vijek trajanja svemirskog smeća, koje će desetljećima zatrpati ciljana područja i povećati mogućnost sudara u orbiti.
Tim je sproveo simulacije kako emisije ugljika utječu na gornju atmosferu i orbitalnu dinamiku, kako bi procijenili “kapacitet prijenosa satelita” niske Zemljine orbite. Ove simulacije predviđaju da bi se do 2100. godine nosivi kapacitet najpopularnijih regija mogao smanjiti za 50-66 posto zbog učinaka stakleničkih plinova.
“U isto vrijeme, došlo je do ogromnog povećanja broja lansiranih satelita, posebno za isporuku širokopojasnog interneta iz svemira. Ako pažljivo ne upravljamo ovom aktivnošću i ne radimo na smanjenju naših emisija, svemir bi mogao postati pretrpan, što bi dovelo do više sudara i krhotina”, poručio je glavni autor studije William Parker.
Izvor: ScienceDaily
Prevod: AbrašMEDIA