Američki napad na Venezuelu 3. siječnja bio je nezakonita upotreba sile prema Povelji UN-a, što je dodatno ugrozilo međunarodni poredak utemeljen na pravilima, ističe Amnesty International.
„Američka vojna operacija u Venezueli je jasno kršenje Povelje UN-a. To je čin agresije koji ugrožava civile i ruši norme međunarodnog prava. Upotreba sile Trumpove od strane administracije ne samo da je bila nezakonita, već bi mogla potaknuti nezakonite radnje drugih država i najaviti slične buduće radnje SAD-a“, rekla je Agnès Callamard, glavna tajnica organizacije.
Kontrola nad resursima i geopolitička moć u regiji uvelike su potaknuli napad 3. siječnja, nastavlja AI. Trump je otvoreno tvrdio da ima ovlasti usmjeravati politiku u Venezueli, usprkostome što vršiteljica dužnosti predsjednice Delcy Rodríguez, „održavajući prkosnu retoriku učinkovito surađuje s SAD-om“. Venezuelsko stanovništvo suočava se sa sve snažnijim uplitanjem SAD-a, neuspjehom u postizanju sveobuhvatnih i trajnih rješenja za ljudska prava te prijetnjama daljnje štete njihovim pravima i sigurnosti.„Nekažnjivost za zločine protiv čovječnosti koje su venezuelske vlasti pod Madurom počinile više od desetljeća nastavlja se i pod Rodríguez. Čak i kad se zatvorenici puštaju na slobodu, nisu poduzeti nikakvi značajni koraci prema implementaciji pravde, niti prema jamstvima neponavljanja državnog nasilja.
Prijetnje civilnom društvu i dalje postoje, a branitelji ljudskih prava i njihove organizacije i dalje se suočavaju s rizikom progona i kriminalizacije“, kaže Callamard. Amnesty International ističe da nedvosmisleno osuđuje nezakonitu upotrebu sile od strane Sjedinjenih Država, kao i višestruke zločine venezuelskih vlasti protiv naroda Venezuele: „Osuđivanje nezakonite vojne akcije Sjedinjenih Država ni na koji način ne smije zasjeniti hitnu potrebu za odgovornošću i obeštećenjem za niz teških kršenja ljudskih prava i zločina protiv čovječnosti venezuelske vlade.“ „Dvije nepravde ne čine pravo“, dodaje organizacija. „Mora postojati puna odgovornost i obeštećenje za nezakoniti napad Trumpove administracije na Venezuelu i za zločine prema međunarodnom pravu koje su počinile venezuelske vlasti.“
AI upozorava da se ova američka akcija pretvorila u opasan presedan kojim se sa svih strana ruši međunarodni poredak: „Od napada na Venezuelu predsjednik Trump prijetio je upotrebom vojne sile protiv Kolumbije, Kube, Grenlanda, Irana i Meksika. U međuvremenu, Kina nastavlja s prijetećim akcijama protiv Tajvana i njegovih susjeda, a Rusija nastavlja svoju agresiju protiv Ukrajine i preletjela je zračni prostor NATO-a.“ Stav je organizacije da se radi o proračunatim naporima za normalizaciju pristupa vanjskim poslovima po načelu „tko je jači, taj kvači“ i za zanemarivanje Povelje UN-a, Ženevskih konvencija, ugovora o ljudskim pravima i drugih temelja međunarodnog poretka. „Druge države moraju se suprotstaviti ovim nepromišljenim naporima demontiranja globalnih pravila osmišljenih za održavanje mira, zaštitu civila u sukobima i jamčenje ljudskih prava svih ljudi svugdje.“
Organizacija napominje da u slučaju Venezuele „međunarodno pravo ne može biti jasnije“: članak 2(4) Povelje UN-a zabranjuje prijetnju ili upotrebu sile protiv teritorijalnog integriteta ili političke neovisnosti bilo koje države; članak 2(3) zahtijeva mirno rješavanje sporova. Deklaracija o prijateljskim odnosima (OP UN 2625) kodificira zabranu oružane intervencije. Rezolucija OP UN 3314 definira agresiju, napominjući da je prva upotreba oružane sile od strane države kršeći Povelju prima facie dokaz čina agresije, uključujući bombardiranje ili napade na oružane snage druge države. Operacija 3. siječnja uključivala je upravo te modalitete.
„Američka vlada započela je svoju vojnu eskalaciju izvansudskim pogubljenjima u međunarodnim vodama i izvršila je hvatanje Nicolása Madura pod izlikom borbe protiv trgovine drogom, samo da bi bez ikakve dvosmislenosti otkrila svoju stvarnu motivaciju: kontrolu nad prirodnim resursima Venezuele“, nastavlja AI. „No, osim fluidnog službenog opravdanja, činjenice su nedvosmislene i predstavljaju teška kršenja međunarodnog prava. Čak i kad bi se prihvatile tvrdnje američke vlade o suzbijanju trgovine drogom, i dalje bi bilo nezakonito provoditi jurisdikciju na teritoriju druge države bez njezinog pristanka, što je kršenje suvereniteta odavno priznato u međunarodnom pravu. Navodi o trgovini drogom nisu “oružani napad” koji može pokrenuti samoobranu prema članku 51. Povelje.
Prema mišljenju AI-ja, američki napad jasno ispunjava tri od sedam zabranjenih djela koja Rezolucija 3314 definira kao djela agresije: „Invazija ili napad oružanih snaga jedne države na teritorij druge države“; „bombardiranje teritorija druge države od strane oružanih snaga jedne države ili upotreba bilo kakvog oružja od strane jedne države protiv teritorija druge države“; i „napad oružanih snaga jedne države na kopnene, pomorske ili zračne snage ili pomorske i zračne flote druge države“.
Međunarodne norme kojese odnose na ljudska prava mora se primjenjivati se u svakom trenutku, insistira organizacija. „Nijedna etiketa ne može bombardiranje pretvoriti u ‘provođenje zakona’. Činjenice, a ne politička retorika, određuju primjenjivi zakon. Bez odobrenja Vijeća sigurnosti ili istinskog slučaja samoobrane, jednostrana upotreba sile SAD-a protiv Venezuele bila je nezakonita i čin je agresije. Pravo na život ne suspendira se kada vlada odluči ignorirati Povelju UN-a“, komentira Callamard.
U međuvremenu, u Venezueli, aparat državne represije američkom agresijom i kidnapiranjem Madura nije prestao fukcionirati. AI podsjeća da se ondje godinama radilo o sustavnoj politici represije koja uključuje arbitrarna pritvaranja, prisilne nestanke ljudi, izvansudska pogubljenja, mučenje i druga zlostavljanja, posebno usmjerena na branitelje ljudskih prava, političke protivnike, prosvjednike, novinare i stvarne ili percipirane kritičare vlade.
„Zločini protiv čovječnosti ne završavaju Madurovim uklanjanjem. Venezuelske žrtve, preživjeli i njihove obitelji i dalje nose fizičke i psihičke ožiljke. Sudbina i mjesto gdje se nalaze mnogi ljudi koji su bili žrtva prisilnog nestanka ostaju neriješeni. Državni aparat odgovoran za te zločine i dalje je čvrst, sada uz podršku američkih vlasti“, kaže Callamard.
U prvim danima privremene vlade Delcy Rodríguez sigurnosne snage, obavještajne agencije i provladine naoružane skupine nastavile su pritvarati ljude, nadzirati dijelove društva i zastrašivati one za koje se sumnja da podržavaju napad 3. siječnja, uključujući postavljanje kontrolnih točaka i prisiljavanje pojedinaca da otključavaju svoje telefone radi proizvoljnih provjera. Bilo je izvještaja i o proizvoljnim pritvorima – uključujući četrnaest novinara dok su izvještavali sa službene konferencije za novinare, a koji su u međuvremenu pušteni. Postoje informacije i o prijetnjama i odmazdi, što odražava dobro dokumentirane obrasce iz proteklog desetljeća, zaključuje AI.
Izvor: H-Alter