Koncesija za privredno korištenje prirodnog bogatstva, dobra u opštoj upotrebi ili drugog dobra pravni je odnos uređen koncesionim ugovorom. Ovi ugovori, zaključeni uglavnom po osnovu samoinicijativnih ponuda domaćih i stranih pravnih lica, predstavljaju možda i najveći kamen spoticanja u borbi za spas bosanskohercegovačkih rijeka i šuma.
Iz Fondacije ACT navode kako je praksa pokazala da koncesione ugovore mogu raskidati i mijenjati isključivo ugovorne strane, ali ne i lokalno stanovništvo ili udruženja građana direktno pogođena realizacijom određenog projekta kroz sudske postupke.
“Stoga apelujemo na entitetske vlasti da, kroz zakonska rješenja iz ove oblasti, definišu uslove pod kojima može doći do izmjena i(li) raskida određenog ugovora o koncesiji”, zaključuju iz ACT-a.
O ovoj problematici jasnim i razumljivim jezikom govori Robert Oroz, čovjek koji je, s ostalim građanima i građankama više naselja u okolini Fojnice, uspio sačuvati rijeku Željeznicu od izgradnje mHE “Luke”.
“Koncesioni ugovori, to je jedan dokument koji je u BiH gotovo najlakše dobiti, a najteže ga poništiti. Nama je trebalo preko deset godina da dođemo do raskida koncesionog ugovora, jer iako mi dokažemo da su višestruko prekršeni članovi tog koncesionog ugovora, sud uvijek kaže da to nije naša stvar, da je to stvar ugovorenih strana, iako smo mi sve u pravu”, navodi Oroz.
Ističe kako je najveći problem kod gotovo svih koncesionih ugovora u BiH taj što se oni izdaju uglavnom na osnovu samoinicijativnih ponuda.
“Tako da svakome može pasti na um bilo šta i ukoliko ima jake političke veze može vrlo lako da dobije koncesioni ugovor za bilo šta, a onda je potrebno godine i godine i godine da se taj koncesioni ugovor poništi.”
Oroz navodi kako u novije vrijeme imamo slučajeva da se ti koncesioni ugovori vrlo dobro naplate.
“Dakle, jako je unosan biznis kada dobijete neki koncesioni ugovor da ga prodate ili državi ili nekom drugom. To je jedna posebna priča. Vrlo malo malih hidroelektrana je izgrađeno baš onim kompanijama i onim ljudima koji su dobili koncesioni ugovor.
Uglavnom se tu radi o nekekvom, kako oni kažu, “prijenosu vlasništva” ili prijenosu koncesije sa jedne kompanije na drugu i to je po meni jedan jako veliki problem”, zaključio je Oroz.
Video Fondacije Atelje za društvene promjene – ACT možete pogledati ovdje.
(AbrašMEDIA)