Dok nova kriza fosilnih goriva pogađa globalno tržište, vlade zemalja Zapadnog Balkana moraju izbjeći daljnju zavisnost od gasa i izvršiti direktan prelazak na budućnost zasnovanu na obnovljivim izvorima energije!
Izvor: CZZS
Evropa se po drugi put u ovoj deceniji suočava sa naftnom i gasnom krizom, što ponovo ukazuje na opasnost od oslanjanja na uvozna fosilna goriva. Strategija diversifikacije koju je Evropska unija decenijama sprovodila pokazala je svoja ograničenja, dok je inherentna ranjivost na tržišne poremećaje i nagle skokove cijena ostala prisutna. Shodno tome, EU je ispravno prepoznala da rješenje krize leži u potpunom odvikavanju od fosilnih goriva, uz forsiranje elektrifikacije i obnovljivih izvora energije.
Međutim, Sjedinjene Američke Države nastoje da plasiraju svoj tečni prirodni gas (LNG) i ostvare politički uticaj kroz trgovinu energentima. Već nekoliko godina njihovi napori su usmjereni ka Zapadnom Balkanu, forsiranjem projekata kao što su interkonektor Grčka – Sjeverna Makedonija, LNG terminali u Crnoj Gori i Albaniji, te južna gasna interkonekcija između Hrvatske i Bosne i Hercegovine.
Na ovosedmičnom Samitu Inicijative tri mora u Dubrovniku, planirano je potpisivanje međuvladinog sporazuma o potonjem projektu, dok je najavljeni sporazum između SAD i Crne Gore već naišao na oštar otpor civilnog sektora i lokalnog stanovništva u okolini planiranog terminala u Baru.
U poređenju sa mnogim susjednim zemljama članicama EU, države Zapadnog Balkana imaju nizak stepen ili gotovo nikakvu zavisnost od gasa. EU ulaže napore u smanjenje potražnje, ali je do 2024. godine fosilni gas i dalje činio 20,6% bruto raspoložive energije. (1) Na Zapadnom Balkanu, gasno su najzavisnije Srbija (14,3%) i Sjeverna Makedonija (11,6%). U Bosni i Hercegovini gas pokriva manje od 3% energetskih potreba, dok Albanija, Crna Gora i Kosovo nisu povezani na međunarodnu gasnu infrastrukturu. To predstavlja komparativnu prednost koju treba kapitalizovati, a ne nedostatak koji zahtijeva hitnu sanaciju.
EU je godinama promovisala isti narativ o „diversifikaciji“ za Srbiju, Sjevernu Makedoniju i BiH kao i za samu EU, podstičući gasifikaciju ostatka regije. Primjetno je, sa određenim olakšanjem, da se ovaj pristup konačno promijenio – projekti koji se oslanjaju na fosilni gas više ne ispunjavaju uslove za status prioritetnih projekata u okviru Ugovora o Energetskoj zajednici, niti za finansiranje sredstvima EU.
Ipak, poruke iz EU su suviše diskretne da bi ih regionalne vlade usvojile, naročito u sjenci eksplicitnog lobiranjaSjedinjenih Država. Vlasti širom regije aktivno planiraju izgradnju gasovoda, elektrana i LNG terminala koji bi zbirno mogli utrostručiti potrošnju gasa u odnosu na nivo iz 2023. godine. Ovakvi koraci bi države regije ili zarobili u skupu zavisnost, ili rezultirali stvaranjem „nasukane imovine“ (investicija koje gube ekonomsku vrijednost prije isteka životnog vijeka).
Albanija se primarno oslanja na hidro i solarnu energiju, jer dvije plutajuće naftne elektrane usidrene u Valoni od 2022. godine jedva da proizvode struju. Transjadranski gasovod (TAP) prolazi kroz zemlju prema Italiji, ali do sada nije izgrađena nijedna izlazna tačka na albanskoj teritoriji. Ipak, Albanija planira prelazak ka fosilnim gorivima: planira najmanje dvije gasne elektrane, u Roskovecu i Valoni, LNG terminal i distributivni sistem u Korči. Radovi su nedavno počeli u Roskovecu uprkos nizu neregularnosti u dozvolama i nedostatku osiguranog finansiranja.
Bosna i Hercegovina gas koristi pretežno za grijanje Sarajeva, ali je u posljednje dvije godine entitet Federacija BiH razvio mnogo veće ambicije. Republika Srpska nije krila namjeru da nastavi koristiti ruski gas izgradnjom novog gasovoda iz Srbije, a nedavno je potpisala sporazum za gasovod unutar RS, od Šepka do Novog Grada. Federacija se prvenstveno fokusirala na južnu gasnu interkonekciju, koju snažno forsiraju SAD. Međutim, aktuelna Federalna vlada je takođe oživjela planove za još dva gasovoda iz Hrvatske, dodala 85 kilometara južnoj interkonekciji i počela planiranje tri gasne elektrane.
Kosovo je jedina ekonomija u regiji čija energetska strategija opravdano isključuje izgradnju gasovoda. Čak i tamo, vlada je ostavila otvorenu opciju udruživanja sa susjednom zemljom radi izgradnje gasne elektrane.
Crna Gora: Iako važeći prostorni plan, nakon masovnih kontroverzi oko planova za LNG terminal u Baru, ne uključuje terminal niti planove za povezanu elektranu, premijer je u septembru 2025. godine potpisao memorandum sa japanskom kompanijom JERA o izradi studije izvodljivosti za LNG terminal i elektrane.
Sjeverna Makedonija je najavila početak radova na gasnom interkonektoru iz Grčke prošle godine, iako eksproprijacija nije završena i nekoliko pravnih pitanja je neriješeno. Takođe planira izgradnju najmanje dvije dodatne gasne elektrane, što prevazilazi trenutne strateške dokumente, a 2025. je potpisala memorandum sa turskim Kazancı Holdingom za neodređene gasne elektrane i distributivne mreže.
Srbija: Poteškoće u osiguravanju snabdijevanja gasom nisu odvratile vladu od stalnog širenja mreže i potpisivanja sporazuma sa Azerbejdžanom za elektranu od 500 megavata u Nišu, uz planove za novo postrojenje u Novom Sadu.
Osim negativnog uticaja na klimu, koji se često potcjenjuje, ovi planovi nemaju ekonomsko uporište. Nijedan projekat nije javnosti predstavio ažurne i uvjerljive studije izvodljivosti, te bi gotovo sigurno postali teret za poreske obveznike. Realizacija bi mogla potrajati deceniju, a infrastruktura bi koštala milijarde, čak i prije nego što se uračunaju troškovi samog energenta.
Do trenutka njihove realizacije, regulatorni i ekonomski okvir će još više destimulisati gas. To smo već vidjeli kod planiranja termoelektrana na ugalj, koje se sada suočavaju sa Mehanizmom za prekogranično prilagođavanje ugljenika (CBAM), strožim standardima emisija i oporezivanjem ugljenika.
Čak i ako se ovi projekti ne realizuju, samo njihovo planiranje troši ogromne resurse koji bi se morali usmjeriti ka stoprocentno obnovljivoj budućnosti. Regija nema vremena za gubljenje na ovako skupo odvraćanje pažnje.
Solarna i vjetroenergija, uz postojeće hidrokapacitete i jake mrežne veze, daleko su isplativije, dok toplotne pumpe i geotermalna energija eliminišu zavisnost od uvoza za grijanje. Umjesto upadanja u decenijama staru zamku gasne zavisnosti, vlade Zapadnog Balkana moraju povećati energetsku efikasnost i fokusirati se na elektrifikaciju sektora grijanja i transporta.
Stoga upućujemo poziv:
Vladama Zapadnog Balkana da:
– otkažu planove za proširenje gasne infrastrukture i proizvodnju električne/toplotne energije iz gasa;
– umjesto toga se koncentrišu na iskorak ka energetski efikasnoj budućnosti sa 100% obnovljivih izvora;
– sami odlučuju o energetskim planovima, u skladu sa EU politikom, na osnovu transparentnih dokaza i istinskih javnih konsultacija;
– Evropskoj komisiji da nedvosmisleno stavi do znanja vladama da je daljnje investiranje u gasnu infrastrukturu u direktnoj suprotnosti sa klimatskom politikom EU;
– Vladama Hrvatske i Grčke da zauzmu odgovoran stav i obustave inicijative koje produbljuju gasnu zavisnost susjednih zemalja;
– Ostalim vladama EU i donatorima da jasno komuniciraju da Balkan ima jedinstvenu priliku da, zbog trenutno niske zavisnosti od gasa, u potpunosti izbjegne ovu vrstu fosilnog oslonca.