Aida Kapetanović je rođena Mostarka, odrasla u Firenci, a doktorirala na fakultetu političkih nauka i sociologije pri Scuola Normale Superiore (Firenca).
Ono što je posebno zanimljivo je činjenica je tema njene doktorske disertacije bio ekološki aktivizam u Bosni i Hercegovini i Srbiji, kroz analizu pokreta koji su se borili protiv izgradnje malih hidroelektrana.
Sedmicu nauke na Uni održala se od 1. do 7. juna u organizaciji Riverwatcha, u partnerstvu s Fondacijom Atelje za društvene promjene ACT i Centrom za životnu sredinu.
Sa Aidom Kapetanović (Fondacija ACT) razgovarali smo upravo o Sedmici nauke na Uni, o pronalasku novih endemskih vrsta, nevjerovatnoj biološkoj raznolikosti u svim staništima ovog sliva, aktivizmu itd.
Razgovarala: Aldina Lipovac – Jandrić, AbrašMEDIA
Više od 70 domaćih i međunarodnih naučnika boravilo je na Uni, gdje su istraživali jedinstveni biodiverzitet ove rijeke i prikupljali naučnu građu za zaštitu cjelokupnog područja u kategoriji Nacionalnog parka divlje rijeke Una. Krajnji cilj je dokazivanju da biodiverzitet zavisi od održavanja cijele ove 660 km duge riječne mreže divljinom! Kakvo je vaše iskustvo boravka na Sedmici nauke?
Aida Kapetanović: Moje iskustvo na Sedmici nauke na Uni bilo je jako zanimljivo i inspirativno. Neizmjerno sam zahvalna naučnicima koji su došli iz raznih dijelova Evrope, kao i našim lokalnim stručnjacima, na tome što su podijelili svoje znanje s nama i omogućili nam da ih pratimo na terenu. Meni, kao aktivistkinji i zaljubljenici u prirodu, Sedmica nauke je bila jedinstvena prilika da toliko toga naučim i da to novo znanje direktno prenesem u naše svakodnevne aktivističke borbe. Pored toga, ovaj boravak mi je podigao svijest o nevjerovatnom bogatstvu unskog riječnog ekosistema i omogućio mi da se osjećam još povezanijom s Unom.
Una je poznata po svojim sedrenim formacijama, vodopadima i bogatoj vodenoj vegetaciji. Njen sliv obuhvata ukupno 15 pritoka, od kojih su neke Sana, Sanica, Unac, Dabar, Ribnik, Klokot, Krka… Ime su joj dali Rimljani, očarani njenom jedinstvenošću (Una – Jedina). Dakle, veza između ljudi i rijeka postoji odavno, a iz vaše perspektive, kolika bi šteta bila sada, da uzmu tu “Jedinu” i ljudima koji su sa njom toliko vezani oduzmu izvor života?
Aida Kapetanović: Baš tako, Una je jedinstven primjer suživota između rijeke i ljudi koji žive uz nju i s njom stoljećima. Šteta koja bi nastala ako se ta rijeka oduzme i uništi je nemjerljiva, jer je za ljude ona izvor života u najširem smislu: tu su odrasli, naučili plivati, loviti ribu. Plivajući u Uni stanovništvo je oduvijek pronalazilo trenutke mira. Ona je dio identiteta svih ljudi koji su tu odrasli, dio lokalne kulture i zajedničkih priča. Rijeka Una spaja ljude, ona nas sve povezuje i ujedinjuje svojim tokom. Uzeti tu rijeku zaista donosi nemjerljivu i suštinsku štetu lokalnom stanovništvu, ali i svima nama i to ne samo u Bosni i Hercegovini, već u Evropi, jer je ovo jedna od posljednjih evropskih divljih rijeka.
Naučnici i studenti koji su boravili na Uni kažu da ih je ona “potpuno osvojila”. Je li i Vas osvojila Una? Onda, kako stvari stoje, Una pripada svima, ona je život u pravom smislu riječi. Mislite li da će ova istraživanja i dokazi doprinijeti zaštiti i koliko je učinkovito organizirati ovakve događaje poput Sedmice nauke na Uni?
Aida Kapetanović: Apsolutno, Una je i mene osvojila od prvog puta kada sam se s njom susrela. Mislim da su ova istraživanja jako značajna jer nam daju jake, stručne argumente za to zašto je potrebno zaštititi Unu, i to suštinski, a ne samo na papiru, te cijelim njenim tokom, kako u Bosni i Hercegovini tako i u Hrvatskoj. Ovakvi događaji su izuzetno bitni jer stavljaju naše rijeke i njihova bogatstva u središte pažnje nauke na evropskom nivou. Mislim da je to jako važan događaj koji itekako vrijedi podržati u cijeloj našoj regiji.
Na području Lušci Palanke dokumentovan je izuzetno važan nalaz koji se odnosi na posebno rijetku “Krajišku” čovječju ribicu. Naučnik Dušan Jelić istakao je, koliko je za cijeli sliv Une važan ovaj pronalazak. Šta to zapravo znači za Unu i njenu zaštitu?
Aida Kapetanović: Da, naučnici Dušan Jelić i Emina Šunje su objasnili da se na osnovu istraživanja od prije deset godina mislilo kako postoji samo jedna vrsta čovječje ribice koja je endem Dinarida. Međutim, daljnje analize su dokazale da na ovom području postoji više različitih vrsta. Ispostavilo se da populacija koja se nalazi u Krajini pripada potpuno novoj vrsti čovječje ribice. Ovaj pronalazak je od izuzetne važnosti jer upućuje da je unski sliv jedinstveno i jedino stanište karakteristično za tu novu vrstu. Šta to znači u smislu zaštite? Prema direktivama mreže Natura 2000, najmanje 80% staništa čovječje ribice mora biti pod strogim nivoom zaštite. To u praksi znači da će, na osnovu ovih novih naučnih otkrića, sliv rijeke Une morati biti uključen u ekološku mrežu Natura 2000 i stavljen pod strogi nadzor. Ovo nam daje još jedan snažan pravni i naučni argument za trajnu zaštitu cijelog sliva Une, od izvora do ušća, uključujući sve njene pritoke.
Naučnici, naučnice, studenti i studentice, raspoređeni u timove za makrozoobentos, ribe, kopnene ekosisteme, insekte i ptice, kao i tim za istraživanje pećina tražili su život u Uni i u njenom slivu. Što se još otkrilo na Uni?
Aida Kapetanović: Detaljnije rezultate imat ćemo kada naučnici obrade sve podatke i uzorke prikupljene tokom Sedmice nauke na Uni. Međutim, već sada možemo reći da su istraživači tokom ove sedmice registrovali preko 80 vrsta ptica, najmanje šest različitih vrsta riba, među kojima su i velike populacije mlade mladice, te jednu vrstu skakavca koja je do sada bila zabilježena na samo tri lokacije u BiH. Lično sam imala priliku pratiti mlade istraživače Voju Milanovića i Aminu Agić u pećini Ada, gdje smo pronašli velike ljetne porodiljske kolonije i zabilježili ukupno pet vrsta šišmiša: malog i velikog potkovastog šišmiša, Šrajbersovog šišmiša, te velikog i malog mišouhog šišmiša. Također, istraživačica Amina je pronašla i uzorkovala jednu vrstu krpelja koji parazitira na šišmišima, za koju postoji mogućnost da još nije zabilježena u našoj državi. Dok čekamo zvanične naučne rezultate i analize, mislim da već sada možemo tvrditi kako je ova Sedmica nauke na Uni pokazala da je unski sliv jedan fascinantan, a još uvijek nedovoljno istražen ekosistem koji zaista zaslužuje punu pažnju domaće i evropske nauke.
Una©JoshuaDLim (vodeći naučnik “Sedmice nauke na Uni” Gabriel Singer sa studentima)
Bez obzira na navedeno, i ovaj jedan od posljednjih slobodnih riječnih ekosistema u Evropi izložen je različitim oblicima destrukcije (planirane hidroelektrane, zagađenja, rudnici). Koji je vaš komentar na cjelokupni napad na prirodna dobra BiH od strane domaćeg i inostranog kapitala?
Aida Kapetanović: Prirodna dobra BiH, kao i cijele regije, pod stalnim su napadom domaćeg i stranog kapitala čiji je primarni cilj profit. Taj profit donosi sa sobom devastaciju ekosistema od kojih i mi, kao ljudi, direktno zavisimo. Upravo zato je bitno da ne odustajemo od ovih borbi. Mislim da su borbe za očuvanje rijeka i prirode, koje su se u posljednjih nekoliko godina pokrenule širom BiH i cijele regije, najbolji dokaz da nas ljubav prema prirodi spaja. Dok nas političke elite konstantno guraju prema podjelama, pokazali smo da se zajedno i solidarno možemo boriti za očuvanje naših prirodnih dobara. Naše zajedništvo je naša snaga i to njih najviše plaši.
Za Svjetski dan voda u Mostaru ste izveli izuzetan performans, kako biste ukazali na probleme sa kojima se suočava Božanska rijeka (Neretva). Doktorirali ste na fakultetu političkih nauka i sociologije pri Scuola Normale Superiore (Firenca), a tema vaše doktorske disertacije bio je ekološki aktivizam u Bosni i Hercegovini i Srbiji, kroz analizu pokreta koji su se borili protiv izgradnje malih hidroelektrana. Što vas je “nagovorilo” na aktivizam kao način borbe, kako ste se uključili u pokret odbrane rijeka?
Aida Kapetanović: Aktivizmom se bavim još od srednjoškolskih dana u Italiji, gdje sam bila aktivna u studentskom pokretu, pa u borbama za pravo na stanovanje, prava izbjeglica i migranata, i kroz rad u jednom nezavisnom sindikatu. Ali sam uvijek ostala duboko povezana s Bosnom i Hercegovinom, a posebno sa svojim Mostarom. Kada sam se kroz istraživački rad suočila s projektima koji prijete uništenju naših prelijepih rijeka, i prije svega naše Neretve, koja je danas jedna od najugroženijih rijeka u Evropi, doslovno sam osjetila bol u srcu. Ali kroz taj rad sam upoznala i divne, hrabre ljude, ne samo u BiH nego u cijeloj regiji, koji se neumorno bore za naše rijeke, šume i planine, dokazujući da borba za prirodu briše sve nametnute granice. Oni su mi bili ogromna inspiracija i utjeha, jer sam shvatila da, iako se vraćam u mjesto u kojem sam rođena ali nisam provela cijeli život, ti ljudi su već moji ljudi. Zato sam odlučila da se pridružim Fondaciji ACT, koja već godinama vodi različite borbe za zaštitu naše prirode i koja je, zajedno s aktivistima i aktivistkinjama iz cijele regije, dio saveza ‘Odbranimo prirodu Balkana’. O našim zajedničkim borbama nedavno smo finalizirali i dokumentarni film, za koji se nadam da će ga što više ljudi pogledati i u njemu pronaći inspiraciju. Na našim društvenim mrežama ćemo uskoro objaviti i link, i to je prilika da se i šira publika upozna sa regionalnim okolišnim borbama.
(AbrašMEDIA)