Unsko-sanski kanton već gotovo tri godine nema nijednog zaposlenog vodnog inspektora, zbog čega u oblasti vodne inspekcije nisu provođeni inspekcijski nadzori tokom 2024. i 2025. godine, niti u dosadašnjem dijelu 2026. Ovakva situacija izaziva zabrinutost stručne i građanske javnosti, posebno zbog sve većeg pritiska na vodne resurse i osjetljive riječne ekosisteme pritoka Une.
Prema informacijama koje je objavila Fondacija Atelje za društvene promjene (ACT), iako sistematizacija radnih mjesta u Kantonalnoj upravi za inspekcijske poslove Unsko-sanskog kantona predviđa dva vodna inspektora, nijedna od tih pozicija nije popunjena. Posljedica toga je potpuni izostanak službenih inspekcijskih kontrola u oblasti zaštite voda na području koje je u nadležnosti kantonalnih organa.
Iz Fondacije ACT upozoravaju da se ovakav institucionalni vakuum događa u periodu kada raste broj privrednih aktivnosti koje mogu utjecati na kvalitet i količinu površinskih voda. Među najvećim izazovima izdvajaju se potencijalna zagađenja usljed ispuštanja otpadnih voda iznad dozvoljenih graničnih vrijednosti, ali i drugi zahvati koji mogu narušiti stanje riječnih ekosistema.
Posebno su osjetljive pritoke rijeke Une koje se vode kao vode drugog reda i nalaze se u kantonalnoj nadležnosti. Stručnjaci već duže upozoravaju da pravovremeni inspekcijski nadzor predstavlja jedan od ključnih mehanizama za sprečavanje ekoloških incidenata i zaštitu vodnih resursa.
Ipak, određeni pomaci mogli bi uslijediti uskoro. U odgovoru na zvanični upit Fondacije ACT, Kantonalna uprava za inspekcijske poslove Unsko-sanskog kantona potvrdila je da je u toku konkursna procedura za prijem jednog vodnog inspektora. Time bi se, nakon višegodišnjeg zastoja, barem djelimično mogao obnoviti sistem nadzora nad vodama.
Problem, međutim, nije ograničen samo na Unsko-sanski kanton. Prema podacima koje je objavila Fondacija ACT, slični izazovi prisutni su i na nivou Federacije Bosne i Hercegovine. Federalni vodni inspektorat raspolaže sa svega pet vodnih inspektora, pri čemu je dio kapaciteta dodatno umanjen zbog dugotrajnih bolovanja. Takva kadrovska situacija otežava postupanje po prijavama građana i pravnih subjekata, zbog čega brojni zahtjevi mjesecima ostaju neriješeni.
Nedostatak inspekcijskih kapaciteta otvara pitanje koliko su vodni resursi u Bosni i Hercegovini zaista zaštićeni u trenutku kada su sve češće izloženi različitim pritiscima. Hoće li najavljeno zapošljavanje predstavljati početak sistemskog jačanja vodne inspekcije ili tek privremeno ublažavanje dugogodišnjeg problema, ostaje da se vidi.
(AbrašMEDIA)