Mostaru je najavljena investicija vrijedna oko 530 miliona eura – američka kompanija AAFS Infrastructure and Energy planira izgradnju velikog podatkovnog centra snage 100 megavata. Prema trenutno dostupnim informacijama, riječ je o projektu koji bi, ukoliko bude realiziran u najavljenom obimu, predstavljao jednu od najvećih pojedinačnih tehnoloških investicija u Bosni i Hercegovini.
O planovima američke kompanije detaljnije je izvijestio Bljesak.info, navodeći da bi podatkovni centar trebao biti dio šireg investicijskog plana AAFS-a u Bosni i Hercegovini. Kompanija uz podatkovni centar najavljuje i druga velika ulaganja, uključujući projekte povezane s energetikom i Zračnom lukom Mostar.
Milioni zvuče primamljivo, ali šta ostaje iza investicije?
Svaka velika investicija u gradu poput Mostara na prvi pogled zvuči kao dobra vijest. Stotine miliona eura, tehnološki razvoj, nova infrastruktura i potencijalna radna mjesta lako mogu biti predstavljeni kao razvojna prilika koju ne treba propustiti.
Ali kada je riječ o podatkovnom centru ovakvog kapaciteta, pitanje ne bi smjelo biti samo koliko novca investitor donosi, nego i koliko prirodnih resursa projekt zahtijeva i ko će snositi posljedice ukoliko se pokaže da je cijena previsoka.
Podatkovni centar snage 100 megavata nije obična poslovna zgrada. Riječ je o infrastrukturi koja zahtijeva ogromne količine električne energije i kontinuirano hlađenje serverske opreme. Upravo zbog toga iskustva drugih sredina pokazuju da ovakvi projekti mogu otvoriti ozbiljna pitanja o potrošnji vode, energije, buci, emisijama i utjecaju na lokalnu zajednicu.
Voda, buka, svjetlost i zagađenje
Prema analizi organizacije Environmental Health Project, podatkovni centri mogu predstavljati zdravstveni i okolišni rizik za zajednice koje žive u njihovoj blizini.
Jedan od najvećih problema je potrošnja vode. Veliki podatkovni centri koriste vodu za hlađenje serverske opreme, a prema navedenom izvoru pojedini veliki centri mogu trošiti i do 18.93 milliona litara vode dnevno. To posebno postaje problem u područjima gdje su vodni resursi ograničeni ili već pod pritiskom.
Tu je i buka. Nakon izgradnje, podatkovni centri ne prestaju biti aktivna industrijska postrojenja. Generatori, sistemi ventilacije i klimatizacije proizvode kontinuirani zvuk koji može biti čujan stanovnicima u okolini, ali i utjecati na divlje životinje. Environmental Health Project navodi i da veliki nivoi buke mogu imati posljedice po zdravlje ljudi.
Još jedan problem je svjetlosno zagađenje. Veliki objekti zahtijevaju osvjetljenje tokom cijele noći, što može poremetiti prirodne cikluse ljudi, ali i migracijske obrasce i staništa ptica, šišmiša, leptira i drugih životinja.
Posebnu pažnju zaslužuje i pitanje zagađenja zraka. Rizici su naročito izraženi kod podatkovnih centara koji se oslanjaju na fosilna goriva za proizvodnju električne energije ili rezervne sisteme. Takva postrojenja mogu biti povezana s emisijama azotnih oksida, metana, hlapljivih organskih spojeva i finih čestica.
Šta to znači za Mostar i Neretvu?
U slučaju Mostara, pitanje vode dobija dodatnu težinu.
Neretva nije samo rijeka pored koje se nalazi grad. Ona je jedan od najvažnijih prirodnih resursa Hercegovine, izvor vode, dio ekosistema i prostor od kojeg zavise brojni ljudi, životinje i privredne aktivnosti.
Zato prije bilo kakve odluke o projektu građani moraju znati odakle bi se podatkovni centar snabdijevao vodom, koliko bi vode trošio, kakav bi sistem hlađenja koristio i šta bi se dešavalo s vodom nakon upotrebe.
To nisu sporedna tehnička pitanja. To su pitanja koja se tiču budućnosti jednog od najvažnijih prirodnih resursa Mostara i Hercegovine.
Isto vrijedi i za električnu energiju. Centar snage 100 MW predstavlja postrojenje s ogromnim energetskim potrebama. Zato bi javnost morala znati kako bi se osiguravala električna energija, kakva bi bila infrastruktura potrebna za njegovo napajanje i kakav bi bio utjecaj na lokalnu elektroenergetsku mrežu.
Građani već pokrenuli peticiju
Dok se o projektu govori kao o velikoj investiciji, dio građana već je izrazio protivljenje njegovoj izgradnji.
Na platformi Change.org 3. septembra pokrenuta je peticija „Zaustaviti gradnju data centra u Mostaru! / Stop the construction of a data center in Mostar“. Peticija traži zaustavljanje izgradnje podatkovnog centra snage 100 megavata i upozorava upravo na moguće posljedice po vodu, Neretvu, okoliš i zdravlje ljudi.
Prema podacima dostupnim na stranici peticije, ona je do sada prikupila više od 4.200 verificiranih potpisa, dok je više od 800 ljudi potpisalo peticiju tokom samog dana kada su podaci posljednji put ažurirani.
Potpišite peticiju „Zaustaviti gradnju data centra u Mostaru!“
Prije miliona – moramo znati cijenu
Nije problem u tome što Mostar treba investicije. Problem je kada se svaka velika investicija unaprijed predstavlja kao dobra samo zato što je velika i izražena u milionima eura.
530 miliona eura zvuči ogromno. Ali i prirodni resursi imaju svoju vrijednost.
Ako će se za potrebe podatkovnog centra trošiti velike količine vode, električne energije i prostora, onda građani imaju pravo znati koliko će tačno resursa biti potrošeno, ko će ih obezbjeđivati i kakvu će korist od projekta imati lokalna zajednica.
Ako će se koristiti voda iz sistema povezanog s Neretvom, javnost mora znati kolika će biti potrošnja. Ako će se koristiti fosilna goriva, moramo znati kakve će biti emisije. Ako će postojati veliki rashladni i generatorski sistemi, moramo znati kakav će biti njihov utjecaj na buku i kvalitet života. Ako se obećavaju nova radna mjesta, treba jasno reći koliko ih će biti i kakva će ona biti.
I prije svega – potrebna je potpuna transparentnost prije nego što se donesu bilo kakve odluke koje bi mogle dugoročno promijeniti prostor oko Mostara i Neretve.
Velika investicija sama po sebi nije dovoljan razlog da se projektu kaže „da“.
Za Mostar bi mnogo važnije pitanje trebalo biti: šta ćemo dobiti, a šta bismo mogli izgubiti?
Jer jednom potrošenu vodu, uništen ekosistem ili narušeno prirodno bogatstvo nije moguće vratiti samo novcem.
(AbrašMEDIA)