Federalna uprava za inspekcijske poslove sprovela je vanredni, timski inspekcijski nadzor u poslovnoj zoni Konjica nakon prijave o zagađenju rijeke Neretve nizvodno od nekadašnjeg kompleksa UNIS. Izvještaj koji je objavljen na FB grupi Zeleni Neretva Konjic otkriva da je uzrok incidenta curenje 600 do 700 litara koncentrovane hlorovodonične (HCl) kiseline iz oštećenog kontejnera.
Prema navodima u zapisniku, glavni federalni vodni inspektor zaprimio je 20. augusta u podne prijavu Agencije za vodno područje Jadranskog mora o “incidentnom onečišćenju” Neretve u Konjicu, nizvodno od industrijske zone bivšeg kompleksa UNIS. Prijava je stigla telefonski, a potom i putem e-maila. Nakon dogovora s predstavnikom Agencije, na teren je upućena federalna vodna inspektorica Tatjana Lučić, uz federalnu inspektoricu zaštite okoliša Almu Vereš, dok je Agencija paralelno organizirala uzorkovanje vode u saradnji sa Zavodom za javno zdravstvo FBiH.
Sam inspekcijski nadzor formalno je počeo sutradan, 21. augusta u 10:25, a završen je isti dan u 15:40.
Iz izjave date inspektoricama proizlazi da je do curenja koncentrovane HCl kiseline došlo 20. augusta oko 11 sati, na otvorenom, asfaltiranom prostoru unutar kruga subjekta nadzora – dakle ne u zatvorenom, namjenski opremljenom skladišnom prostoru. Kiselina se pretakala iz cisterne dobavljača u plastični IBC kontejner (Intermediate Bulk Container – srednji kontejner za rasuti teret) kada je, prema pretpostavci iznesenoj u zapisniku, popustio donji ventil na kontejneru. Do curenja je došlo kada je kontejner bio popunjen otprilike do polovine, a prema procjeni izlilo se između 600 i 700 litara kiseline.
Inspektori su na licu mjesta utvrdili da je sam IBC kontejner, prema vizuelnoj procjeni, bio izrazito dotrajao – vidljive su bile korozivne promjene na metalnoj podkonstrukciji, što upućuje na to da je korišten duže vrijeme nego što je materijal mogao izdržati. Mjesto curenja opisano je kao “nenamjenski prostor, bez tankvane i neosiguran od isticanja tekućine u šahtove i sistem odvodnje” – drugim riječima, prostor nije imao osnovnu sekundarnu zaštitu (tankvanu) koja bi spriječila da prolivena tečnost dospije u kanalizacioni sistem.
Sanaciju samog ispusta u rijeku preuzela je firma Delta Petrol d.o.o. iz Kaknja – ovlaštena kompanija za postupanje u slučajevima incidentnih zagađenja površinskih voda, angažirana po usmenom nalogu glavnog federalnog vodnog inspektora. Prema radnim nalozima priloženim zapisniku, ekipa Delta Petrola je 20. augusta stigla na teren, u 15:30 pronašla mjesto izlijevanja opasne materije te postavila i usidrila upijajuću branu oko mjesta izlijevanja, uz osiguranje okoliša do 18 sati. Narednog dana, 21. augusta, rad se nastavlja: usisavan je nakupljeni mulj, ulje i onečišćenje koje je zadržala postavljena brana, uz povremeno usisavanje novog pridošlog materijala. Ukupno je tog dana prikupljeno 10 kubnih metara onečišćenja pomiješanog s vodom.
Djelatnici Agencije za vodno područje Jadranskog mora uzeli su tri uzorka vode radi laboratorijske analize:
- Uzorak 1 – Neretva_9 Konjic, ispod ispusta industrijske zone (u tzv. “zoni miješanja”), koordinate približno 43°38’47.4″N, 17°57’40.9″E;
- Uzorak 2 – akumulacija HE Jablanica, plići dio, na redovnoj stanici monitoringa nizvodno od Konjica, koordinate 43°39’37.3″N, 17°56’45.6″E;
- Uzorak 3 – akumulacija HE Jablanica, sredina, ispod mosta Čelebići, koordinate 43°41’24.9″N, 17°53’53.7″E.
Uzorci su uzeti između 14 i 16 sati istog dana i odmah dostavljeni Zavodu za javno zdravstvo FBiH na ispitivanje. Napominje se da uzorci nisu uzimani direktno na samom ispustu iz industrijske zone, jer je za monitoring površinskih voda na tom mjestu nadležna Agencija. U trenutku sastavljanja zapisnika rezultati analiza još nisu bili poznati.
Inspektorima su na raspolaganju stavljene i fotografije koje je 20. augusta snimio uzorkivač Agencije, a na kojima se vidi isticanje veće količine žućkasto-smeđe tekućine – što se dovodi u vezu upravo s curenjem kiseline.
Zapisnik navodi da subjekt nadzora posjeduje rješenje o vodnoj dozvoli za ispuštanje tehnoloških otpadnih voda u Neretvu, koje je izdala Agencija za vodno područje Jadranskog mora, s rokom važenja od pet godina. Dozvola se odnosi na ispuštanje tehnoloških otpadnih voda iz pogona za galvanizaciju i površinsku zaštitu metala. Subjekt također posjeduje i operativni plan za slučaj incidentnih zagađenja, izrađen u skladu s članom 61. Zakona o vodama FBiH i članovima 11. i 12. Pravilnika o postupcima i mjerama u slučajevima akcidenata na vodama i obalnom vodnom zemljištu.
Uprkos tome, u zapisniku je pod tačkom “Prekršaj” navedena odredba člana 01.07.23. o korištenju vode, ispuštanju otpadnih voda ili vršenju drugih aktivnosti suprotno odredbama vodnog akta – iako je opis samog prekršaja u dokumentu koji je dostupan redakciji zacrnjen.
U poslovnoj zoni Konjica na koju se ispust odnosi, prema podacima iznesenim u zapisniku, posluju i firme Eurosjaj d.o.o. Konjic, Unisgal d.o.o. Konjic, Graewe-Tadiv d.o.o. Konjic i Alat d.o.o., na adresi Donje polje bb – zapisnik ne navodi koja je od navedenih firmi (ili neka druga) konkretno subjekt ovog nadzora, budući da su ti podaci u dokumentu prekriveni.
Zapisnik zaključuje da je nadzorom utvrđeno curenje veće količine koncentrovane HCl kiseline, čime je utvrđena opasnost od incidentnog zagađenja Neretve, u skladu s Pravilnikom o postupcima i mjerama u slučaju akcidentnih zagađenja na vodama i obalnom vodnom području.
Da li slijede sankcije i kako uopće postoji dozvola za ovakav ispust?
Dva pitanja koja zapisnik sam po sebi ne razrješava – da li subjekt nadzora snosi ikakvu sankciju i kako je uopće moguće da pogon za galvanizaciju legalno ispušta otpadne vode u Neretvu – zahtijevaju širi kontekst, koji donosimo u nastavku.
Da li slijedi kazna?
Zapisnik o inspekcijskom nadzoru sam po sebi nije konačna odluka o sankciji. To je procesni dokument kojim inspektorica bilježi zatečeno stanje, izjave i preduzete mjere; ako inspekcija utvrdi prekršaj, uobičajeno slijedi zaseban prekršajni nalog ili rješenje, koje u ovom dokumentu nije sadržano niti spomenuto kao već izdato. Zakon o zaštiti voda FBiH inspektorima vodne inspekcije daje ovlaštenje da za utvrđene prekršaje izriču i naplaćuju novčane kazne, pri čemu se za dio prekršaja pravnih osoba propisuje raspon od otprilike 1.000 do 10.000 KM.
Ono što ovom slučaju daje dodatnu težinu jeste vremenski kontekst. Federalna uprava za inspekcijske poslove je svega mjesec i po dana ranije, u periodu od početka marta do kraja juna 2026, provela široku kontrolu kod 69 privrednih subjekata širom FBiH – uključujući i Hercegovačko-neretvanski kanton, kojem pripada Konjic – radi provjere da li su firme koje ispuštaju tehnološke otpadne vode realizovale takozvane “dinamičke planove ulaganja” u sisteme za prečišćavanje. Rezultat: 23 privredna subjekta kažnjena su prekršajnim nalozima u ukupnom iznosu od 170.500 KM, jer nisu ostvarili ni minimalnu realizaciju obaveza do roka koji je istekao 30. juna 2026 – dakle samo sedam sedmica prije incidenta u Konjicu. Da li je neka od firmi iz konjičke poslovne zone bila među tih 23 kažnjena subjekta, iz javno dostupnih saopćenja Federalne uprave ne može se utvrditi, jer imena kažnjenih firmi nisu objavljena.
Kako pogon za galvanizaciju uopće ima vodnu dozvolu?
Ovo pitanje ima jasan odgovor u regulatornom mehanizmu koji već godinama kritikuju ekološke organizacije. Tretman tehnoloških otpadnih voda u FBiH regulisan je Uredbom o uvjetima ispuštanja otpadnih voda u okoliš i sisteme javne kanalizacije, koju Vlada FBiH periodično dopunjava i kojom se privrednim subjektima – uključujući i one čije otpadne vode sadrže teške metale iz procesa galvanizacije, hromiranja i pocinčavanja – daje prijelazni period da izgrade ili unaprijede postrojenja za prečišćavanje, prije nego što moraju u potpunosti ispunjavati granične vrijednosti emisija. Taj dinamički plan ulaganja, prema propisu, postaje sastavni dio same vodne dozvole – što znači da firma može zakonito posjedovati dozvolu za ispuštanje otpadnih voda, a da pritom još uvijek ne prečišćava (ili ne prečišćava dovoljno) svoje tehnološke otpadne vode, sve dok se nalazi unutar odobrenog prijelaznog roka.
Prema istraživanju portala Tačno.net iz 2024. godine, taj rok je dopunama Uredbe donesenim u decembru 2023. produžen do 30. juna 2026 – što je, zanimljivo, upravo rok čije je nepoštivanje u julu 2026. rezultiralo pomenutih 170.500 KM kazni, a koji je istekao samo sedmicama prije curenja HCl kiseline u Konjicu koje je predmet ovog zapisnika. Isto istraživanje navodi da tri firme iz konjičke poslovne zone – Graewe-Tadiv, Eurosjaj i Unisgal – dijele jednu, još iz jugoslavenskog perioda naslijeđenu, cijev za odvod tehnoloških otpadnih voda povezanu na bivši UNIS-ov sistem, zbog čega je, primjerice, nakon pomora ribe u Neretvi 2022. godine bilo nemoguće sa sigurnošću utvrditi pojedinačnog počinioca – “sva tri subjekta su označena kao potencijalni počinioci”, navodi tadašnji odgovor glavnog federalnog vodnog inspektora Mirsada Smailagića za portal Naratorium/Tačno.net. Isti izvor navodi da je te godine Unisgal d.d. Konjic od Federalnog fonda za zaštitu okoliša dobio 588.000 KM upravo za projekt tretmana tehnoloških otpadnih voda iz procesa galvanizacije – što, kako primjećuju autori istraživanja, znači da problem u tom trenutku još uvijek nije bio riješen. Vrijedi napomenuti da zapisnik o incidentu iz augusta 2026. ne otkriva koja je od firmi iz poslovne zone subjekt ovog konkretnog nadzora, pa se navedeni podaci o Unisgalu, Eurosjaju i Graewe-Tadivu ovdje navode isključivo kao širi kontekst industrijske zone, a ne kao identifikacija odgovorne firme.
Ekološke organizacije, poput fondacije ACT, ovakav sistem produžavanja rokova kritikuju kao suprotan principu “zagađivač plaća”, jer u međuvremenu trošak zagađenja snose stanovnici nizvodno, a ne firme koje zagađenje uzrokuju. Vrijedi dodati da su iz Udruženja “Zeleni Neretva” i Fondacije ACT javno reagovali istog dana kad je incident prijavljen (20. augusta 2026), navodeći da je Neretva tog dana izgubila prepoznatljivu zelenu boju.
Konačno, FBiH do danas nema jedinstven registar zagađivača voda, što regulatornim tijelima dodatno otežava praćenje ko, gdje i u kojoj mjeri ispušta štetne materije u vodotoke – sistemski problem koji nadilazi ovaj pojedinačni incident kod Konjica.
(AbrašMEDIA)
