Slovenska Vlada u četvrtak će odlučivati o davanju prednosti energetskim interesima pred zaštitom prirode, čime planira otvoriti put izgradnji kontroverzne hidroelektrane Mokrice na Savi koja prijeti i daljnjem snižavanju razine podzemnih voda u Zagrebu. “Hidroelektrana Mokrice jasan je primjer kako vlade zloupotrebljavaju fleksibilnost europskih direktiva u situacijama kada to nije opravdano”, ističe Pippa Gallop iz Bankwatcha. “Energetski sektor preuzeo našu državu”, zaključuje Andreja Slameršek iz Društva za proučavanje riba Slovenije.
Piše: Marina Kelava, H-Alter
Na stolu slovenske Vlade u četvrtak će se naći “Odluka o prevladavajućem javnom interesu energetskog sektora – konkretno, obnovljivih izvora energije – nad javnim interesom očuvanja prirode, u kontekstu integriranog postupka izdavanja građevinske dozvole za hidroelektranu Mokrice“. Riječ je o kontorverznom projektu koji Slovenija planira graditi na rijeci Savi nedaleko kod Brežica, u neposrednoj blizini hrvatske granice protiv kojeg se slovenske okolišne organizacije bore već petnaest godina. Društvo za proučavanje riba Slovenije (DPRS) na sudu je već u tri navrata uspješno dokazalo da se projekt hidroelektrane Mokrice ne može realizirati na način koji bi bio istovremeno tehnički ispravan i u skladu sa zakonom no slovenska vlada već treći put pokušava progurati ovaj projekt.
“Nažalost, energetski lobi u Sloveniji iznimno je snažan i duboko ukorijenjen u politici; vrši golem pritisak na državna tijela nadležna za donošenje odluka o ovom projektu. Ti su energetski lobiji toliko utjecajni da mogu opetovano pokušavati ishoditi odobrenje za projekt hidroelektrane Mokrice. Pritom energetski sektor – uz političku potporu – računa na to da će nevladine organizacije i građani s vremenom odustati od sudjelovanja u ovim postupcima (koji se vuku već više od desetljeća), čime bi im se omogućilo da napokon dobiju građevinsku dozvolu”, ističe Andreja Slameršek iz Društva za proučavanje riba Slovenije.
Kako ističu, izgradnja hidroelektrane instalirane snage od 31 megavata i prosječne godišnje proizvodnje od 131 GWh – što uopće nije značajna proizvodnja, uništila bi područje Donja Sava u sklopu mreže Natura 2000 kao i na stanište vrste Romanogobio uranoscopus, vrste iz porodice šarana, unutar područja Krka s pritocima, također dio mreže Natura 2000. Ekološko stanje površinskih i podzemnih voda bi se pogoršalo.
Pippa Gallop iz međunarodne organizacije CEE Bankwatch, koja je slala primjedbe u sklopu prekograničnih konzultacija održanih u Hrvatskoj, ističe kako su razine podzemnih voda u okolici Zagreba usko povezane s vodostajem rijeke Save, a u posljednjih nekoliko desetljeća u Sloveniji je na Savi već izgrađeno nekoliko brana.
“To je smanjilo protok vode i nanosa prema Hrvatskoj te dovelo do pada razine podzemnih voda. Izgradnja HE Mokrice dodatno bi pogoršala taj trend, osobito stoga što bi se Sava pregradila nizvodno od ušća rijeke Krke, pa bi se voda koja sada dolazi iz Krke zadržavala iza brane umjesto da slobodno teče prema Zagrebu. S obzirom na to koliko je vodostaj Save bio nizak ovoga ljeta, to predstavlja ozbiljnu prijetnju kako zagrebačkoj vodoopskrbi, tako i okolnim ekosustavima”, ističe Gallop.
Na rizik od pogoršanja stanja površinskih i podzemnih voda u Hrvatskoj nizvodno od planirane brane upozorilo je i hrvatsko Ministarstvo zaštite okoliša i zelene tranzicije. Prekogranične konzultacije održane su naime u travnju i svibnju i u Hrvatskoj te je i RH službeno izdala negativno mišljenje u skladu s ESPOO konvencijom, kojom se uređuje procjena štetnih projekata koji imaju prekogranični utjecaj,
Slovenske vlasti i energetske tvrtke pak unatoč mišljenju Hrvatske, brojnim odlukama vlastitih sudova i europskim direktivama ne odustaju. Zakonodavstvo EU-a o zaštiti prirode – poput Direktive o staništima i Okvirne direktive o vodama – osmišljeno je kako bi zaštitilo ekosustave, a time i opskrbu hranom i vodom, uz istovremeno zadržavanje dovoljne fleksibilnosti koja u iznimnim slučajevima omogućuje odstupanje od pravila.
“Hidroelektrana Mokrice jasan je primjer kako vlade zloupotrebljavaju tu fleksibilnost u situacijama kada to nije opravdano. Nema smisla proglašavati hidroelektranu, čija prosječna godišnja proizvodnja čini 1 % slovenske proizvodnje električne energije u 2024. godini, projektom od prevladavajućeg javnog interesa. Projekti koji su iznimno štetni za okoliš, a proglašeni su projektima ‘od prevladavajućeg javnog interesa’, smiju se realizirati samo ako ne postoje prikladne alternative – što ovdje nije slučaj: Slovenija već zaostaje u instaliranju kapaciteta za energiju vjetra i sunca, a diljem EU-a ubrzano se razvijaju veliki sustavi za pohranu energije u baterijama, koji služe za uravnoteženje opskrbe u trenucima kada su ti izvori manje produktivni”, objašnjava Gallop.
Osim Bankwatcha, i Hrvatsko društvo za zaštitu ptica i prirode i Biom podnijeli su komentare u kojima smo upozorili na ozbiljne nedostatke, primjerice istaknuli su da su u dostavljenoj dokumentaciji nedostajale procjene utjecaja na prirodu i vode koje zahtijevaju Direktiva o staništima i Okvirna direktiva o vodama.
“Bilo nam je drago vidjeti da je hrvatska vlada uputila kritičke primjedbe na projekt Mokrice, kao i na samu procjenu. Međutim, činjenica da slovenska vlada namjerava proglasiti taj projekt projektom od prevladavajućeg javnog interesa vrlo je zabrinjavajuća i pokazuje da Slovenija ne shvaća ozbiljno primjedbe Hrvatske. To znači da će Hrvatska morati zauzeti proaktivniji stav u obrani svojih interesa, što uključuje i korištenje međunarodnih mehanizama, poput Konvencije iz Espooa o procjeni utjecaja na okoliš preko državnih granica ili članka 12. Okvirne direktive o vodama, na temelju kojeg može zatražiti pomoć Europske komisije u rješavanju tog pitanja”, kaže Gallop.
I iz Društva za proučavanje riba Slovenije smatraju kako Hrvatska mora inzistirati na zabrani izgradnje hidroelektrane Mokrice i zahtijevati od Slovenije poduzimanje svih nužnih mjera kako bi se zaustavio pad razine podzemnih voda u Hrvatskoj što je izravna posljedica hidroelektrana izgrađenih na rijeci Savi u Sloveniji, a uzrokuje konkretnu štetu hrvatskoj strani.
“U doba klimatskih promjena i ekstremnih suša – koje su iz godine u godinu sve učestalije i dugotrajnije – vlade bi se trebale svim silama boriti za zaštitu vodnih resursa. Uostalom, voda je neophodan i nezamjenjiv resurs”, naglašava Slameršek.
Ako slovenska Vlada da zeleno svjetlo prevladavajućem energetskom interesu, resorno ministarstvo planira izdati integralnu građevinsku dozvolu u prvoj polovici 2027. godine, stvarni početak radova planira se za kraj 2027. ili početak 2028. godine, najavljeno je u slovenskim medijima. No, iz Društva za proučavanje riba Slovenije nemaju namjeru odustati i borit će i dalje protiv realizacije HE Mokrice.
Hoće li se Hrvatska dalje angažirati oko ovog slučaja i aktivirati dostupne međunarodne mehanizme, do zaključenja ovog teksta od Ministarstva nismo dobili odgovor.
Gallop o sličnostima između slučaja HE Dobra i HE Mokrice: Kad tvrtke u državnom vlasništvu inzistiraju na izgradnji novih hidroelektrana po svaku cijenu
1% energije HE Mokrice jako podsjeća na 1% za koje je uništen kanjon rijeke Dobre u Hrvatskoj. Vidite li paralele u odnosu slovenske vlasti i energetske tvrtke prema prirodi i hrvatskih institucija?
Iako se slučajevi Mokrice i Dobra razlikuju po tome što je Dobra samostalno postrojenje, dok bi Mokrice bile posljednje u nizu postrojenja na Savi, među njima postoje i određene sličnosti. U oba slučaja riječ je o tvrtkama u državnom vlasništvu (HEP i HESS) koje inzistiraju na izgradnji novih hidroelektrana, unatoč tome što su danas dostupne alternative koje su manje štetne i otpornije na klimatske promjene.
Isto tako, u oba su slučaja nadležne vlade favorizirale te tvrtke odobravanjem projekata koji, prema nacionalnim propisima te zakonodavstvu EU-a o zaštiti prirode i voda, ne bi smjeli biti dopušteni. Srećom, slovenski su sudovi dosad štitili zakon, no HESS i slovenska vlada ne odustaju. Takva tvrdoglavost, radi svega 1 posto električne energije, doista je teško razumljiva.