Hiljade turista svake godine posjećuje Travnik, prvenstveno kako bi vidjeli rodni grad književnog nobelovca Ive Andrića, posjetili njegovu rodnu kuću pretvorenu u memorijalni muzej te potražili obilježja i simbole koje veliki književnik spominje u svojim djelima, kao što su “Travnička hronika” i “Priča o vezirovom slonu”.
Stalna izložbena postavka u Memorijalnom muzeju “Rodna kuća Ive Andrića” predstavlja život i literaturu književnog nobelovca, a sastoji se od rodne sobe, sobe posvećene romanu “Travnička hronika”, fototeke s fotografijama sa dodjele Nobelove nagrade te biblioteke sa umjetničkom zbirkom.
Kustos Muzeja Enes Škrgo ističe za Fenu kako je prošlogodišnja turistička sezona za taj muzej bila vrlo dobra te da su među najbrojnijim gostima, kao i u ranijem periodu, bili ljubitelji Andrićevih djela iz Slovenije.
“Naravno, tu su i gosti iz mnoštva drugih zemalja Evrope, ali i svijeta. Ipak, evidentno je da već nekoliko godina imamo smanjen broj ekskurzija srednjih škola i studenata književnosti, pa tako imamo situaciju da u većoj mjeri dolaze učenici i studenti iz Hrvatske i Slovenije, nego iz BiH. Tu se objašnjenje može tražiti na razne načine, od toga da Andrić, možda, nije dovoljno zastupljen u školskim i univerzitetskim programima ili da profesori, odnosno voditelji škola i univerziteta, misle da nije nužno da mladi dolaze u muzeje, inspiriraju se i steknu nova znanja”, kazao je Škrgo.
Uz ocjene da je Travnik, zahvaljujući Andriću, upisan u književnu mapu svijeta, već godinama se u javnosti mogu čuti pitanja zašto u Travniku danas ne postoji ulica ili trg koji nose njegovo ime te zašto je, uz nekoliko manifestacija poput “Andrićevih dana”, Memorijalni muzej danas gotovo jedini trag nobelovca u tom gradu.
“Činjenica jeste da, osim Memorijalnog muzeja i nekoliko skulptura, ne postoji mnogo toga što bi ukazalo da je ovdje rođen književni nobelovac i da je neke najljepše stranice svoje književnosti posvetio, upravo, ovom gradu. Međutim, s druge strane, Andrića itekako ima u ovom gradu, a dokaz za to su kako manifestacije posvećene njemu, tako i značajna i finansijska podrška koju daje Općina Travnik. Dakle, to je taj jedan paralelizam i teško je nekome ko prvi put ovdje dođe objasniti zašto su stvari postavljene na taj način i zašto Andrić nije pravi nacionalni junak, ne samo ovog grada nego i države”, ističe Škrgo.
Naglašavajući kako postoje svi argumenti da Andrić i njegova literatura budu kulturni i turistički brend Travnika, Škrgo smatra kako se mogu slijediti dobri primjeri koji postoje širom svijeta te da idejno polazište može biti elaborat koji je izradio Zavičajni muzej u Travniku.
“Pri tome, naravno, treba biti oprezan i bojažljiv kako se od Andrića ne bi napravila estradna figura. Jednostavno, treba slijediti ono što je on govorio i pisao za života i tu je čitav niz prijedloga kako različite strukture mogu prepoznati simbole i inkorporirati ih u ekonomski, društveni i svaki drugi oblik života. To nije ništa posve originalno jer primjere dobre prakse imate širom svijeta, počevši od Dublina i Jamesa Joycea, do rodnog grada Marka Twaina, ali i mnoštva drugih primjera kako su književnost i književnici postali neodvojivi dio bića grada i zajednice”, dodao je.
Škrgo je podcrtao da Zavičajni muzej Travnik i Rodna kuća Ive Andrića kao njegov depandans, svake godine sudjeluje u književnim i kulturnim programima, kojima javnost žele podsjetiti na najvažnije datume i događaje iz Andrićevog života i književne karijere, kao i na njegovu evidentnu pripadnost zavičaju.
Tako će ova godina, između ostalog, biti posvećena zbirci poezije “Ex Pontu”, prvoj Andrićevoj knjizi objavljenoj prije 100 godina.
Obilježavanje ove značajne godišnjice počelo je ovosedmičnom videoanimacijom, posvećenoj knjizi čiji dio je napisan u selu Ovčarevo kod Travnika, dok se tokom godine očekuje i niz drugih događaja, poput prigodne izložbe i izdanja “Ex Ponta”.
(FENA)