Na mladim plećima ostavljamo budućnost koja je počela tih ranih 60-ih godina. Generacije su zakazale. Od ove, budimo realni, očekujmo nemoguće. Snižavanje kriterija ne dolazi u obzir. Na nama je samo da im pomognemo otvoriti vrata. U 204. KUPEK-u slušamo one koji nas i vode u buntovne 60-te: Tyger Lamb i Moussaku.
Iako, na prvi pogled, glazba u KUPEK-u nije u prvom planu u svakoj od prethodnim emisija pomno je birana kako bi dopunila razgovor, uvodila je u razgovor i zaključivala. Na žalost, ne toliko često, posebno posljednje vrijeme nismo u gostima imali bendove, ili autore. Nije da nema novih i mladih bendova, ali i onih malo starijih jednako aktivnih, nego smo ih malo zapostavili. Samo to. Odlučili smo se stoga da vas u ovom 204. KUPEK izdanju častimo sa čak dva razgovora, sa predstavljanjem dva benda koji imaju dovoljno zajedničkih točaka da možemo da ih zamislimo i na jednom zajedničkom nastupu. U KUPEK-u #204 slušamo, što u onom glazbenom smislu, što kroz ćakulu ekipu iz benda Tyger Lamb i Moussaku.
Postoji taj kultni film Georga Lucasa, American Graffiti koji je sjajno opisao 60-te godine, prvu poslijeratnu generaciju i uticaj muzike putem famoznom Wolfmana na njih.
U razgovoru sa Žikicom Simićem, pričajući o tom filmu i onome kako on pristupa izboru muzike Žikica kaže:
“Radio uvek ima neku dozu misterije jer niko ne zna ko je čovek koji govori iz te kutije. Nije to kao televizija, da je stvar potpuno ogoljena. Ima tu neka doza mistike. Ako se sećate čuvenog filma ‘Američki grafiti’ o onom Wolfmanu koji tamo pušta neku muziku i o kom su oni klinci razmišljali. Nisu znali ko je taj čovek i kad su na kraju filma otišli kod njega, ispostavilo se da je reč o gubitniku koji se izgubio u životu i kom je jedino preostalo da pušta tu muziku. Tako da tu ima jedna doza misterije. A te priče i te neke moje intimne opaske koje idu uz tu muziku, mislim da to nije neko prostituisanje, to je jednostavno pokušaj da se toj muzici da neki okvir.”
Novo vrijeme ogoljava, pa se ta mistika negdje gubi, ali to svakako nije tema našeg najnovijeg KUPEK-a. Tema jesu negdje te 60-te, kao godine pobuna i rađanja kontrakulture, što rock and roll svakako je bio.
A smjestili smo se tu samo zato što su naši gosti to tako htjeli.
Tyger Lamb je bend za koji su mnogi čuli na prošlogodišnjem Demo festu u Banjaluci, na kom su osvojili drugo mjesto, iznenadivši prije svega i sami sebe jer im je to, reći će nam, bio zvanično prvi zajednički nastup. Žanrovski su se smjestili u te bitne godine, ali simbolika 60-ih se ovdje ipak sagledava u onome što imamo danas. I oni su poslijeratna generacija, baš kao i oni u Američkim grafitima, istina danas malo stariji od likova iz filma, ali to ne remeti naš plan da povučemo tu paralelu. Jer previše je sličnosti.
William Blake bi svakako morao biti zadovoljan kad bi čuo u što su se pretvorile njegove dvije poeme jer su Tyger Lamb nedavno objavili i svoj album, prvijenac “Born Into This“. Sjajan album, sjajnog benda je zato zaslužio da mu posvetimo punu pažnju i njih možemo slušati u prvom dijelu emisije.
A u drugom smo se vratili u Umetnobil gdje smo ugostili Igora i Pjera, polovinu benda Moussaka, kako kažu benda koji je na najvažnijem zadatku ikad – pomirenja narodnjaka i rokera. Oni to svakako čine u svojoj muzici koristeći folk pjesme, ali ih i pomno birajući, te izvodeći ih na sebi svojstven, surf način.
Za razliku od Tyger Lamba Moussaka ima “samo” novi EP “1111” o kom smo i pričali u ovom KUPEK-u, ali ne brinite, nismo se zadržali samo na tome. Teško je bilo ne dotaći se tog puta pomirenja, odgovornosti ali i budućnosti Moussake. U kom smjeru će dalje ići, da li će širiti spektar svog djelovanja…
Dakle, na mladim plećima ostavljamo budućnost koja je počela tih ranih 60-ih godina. Generacije su zakazale. Od ove, budimo realni, očekujmo nemoguće. Snižavanje kriterija ne dolazi u obzir. Na nama je samo da im pomognemo otvoriti vrata.
Otvorite im i vi vaša vrata ovdje: