Zašto se iskazuje tolika tolerancija prema režimu koji krši ljudska prava i čija je uloga u regionu, posebno u Jemenu, u najmanju ruku, problematična?
U članku, koji je objavio francuski list Liberation, to pitanje postavili su Rony Brauman, bivši predsjednik MSF-a (‘Doktori bez granica’) i profesor na univerzitetu Sciences-Po; Pierre Conesa, bivši visoki funkcioner francuskog ministarstva spoljnih poslova i Nabil al-Nasseri, doktor političkih nauka i ekspert za odnose u Zaljevu.
Trojica autora su na početku članka konstatovali kako se saudijski prestolonasljednik Mohammed bin Salman voli predstavljati u javnosti kao modernizator i reformator Saudijske Arabije.
Nakon otvaranja vrata nogometnih stadiona i koncertnih dvorana ženama, kao i prinčevog potpisivanja dekreta koji Saudijkama dozvoljava da voze automobile, mnogi posmatrači su pomislili kako je ovdje riječ o ‘revoluciji’.
Međutim, prema trojici autora, ovakvo priznanje predstavlja zabrinjavajući znak odsustva kritičkog posmatranja ove zemlje, kao što istovremeno otkriva i moć pritiska saudijskog lobiranja koje koristi usluge četiri najveće francuske kompanije za odnose s javnošću.
Trojica autora nastavljaju: „Zašto se ove reforme ne stave u pravi okvir? Ako je fokus na ženama, policija Bin Salmana je strpala mnoge saudijske aktivistice u zatvor, poput Aishe al-Mana i Hessah al-Sheikh, historijske ličnosti u borbi za prava žena.“
Slučaj Iman al-Nafjan, pokretačice blog ‘Saudijska žena’, koji je poznat po svojoj borbi protiv muške dominacije, još je jedan od primjera ugnjetavanja žena u Saudijskoj Arabiji. Al-Nafjan je zatočena s drugim feministkinjama na nepoznatoj lokaciji. Zvanični mediji su oblatili ovu aktivisticu i okarekterisali je kao ‘izdajnicu’.
Sve se ovo, prema autorima, dešava kao da se od strane saudijskog dvora želi poslati poruku kako se novi napredak u zemlji ne bi dogodio bez inicijative mladog princa i da nema nikakve veze sa posvećenim angažmanom civilnog društva.
Povreda ljudskih prava nije izuzetak, Saudijska Arabija je u 2017. godini zauzela prvo mjesto po broju izvršenih egzekucija. Ako se broj pogubljenja uporedi sa brojem stanovnika, u Saudijskoj Arabiji je izvršeno 12 puta više smrtnih kazni nego u Kini.
Autori se pitaju da li su kraljevski ‘dželati’ u potpunosti iscrpljeni od velikog broja izvršenih tjelesnih kazni, navodeći da su saudijske vlasti samo u junu 2017. godine uposlile osam novih dželata.
Prema pisanju ovih autora, na regionalnom nivou, Rijad ima vodeću ulogu u destabilizaciji u velikom dijelu Bliskog istoka.
Na primjer, u Jemenu se nastavlja masakr u tišini, a zemlju, nakon epidemije kolere, ugrožava glad koja je direktna posljedica rata kojeg je 2015. godine pokrenuo sam Bin Salman, kada je bio ministar odbrane.
U takvim okolnostima, ovi autori se pitaju: „Kako ćemo razumjeti zbunjujuću šutnju mnogih političara i medija? Kako ćemo shvatiti sve one koji Bin Salmanova djela karakterišu kao ‘revoluciju’, dok bi slični postupci uništili bilo koju drugu zemlju u svijetu?“
Kada bi sjevernokorejski predsjednik Kim Jong-un raspolagao istim materijalnim resursima da priskrbi utjecaj lobističkih mreža, njegova ‘zaštićena diktatura’ bila bi identična saudijskoj.
(Agencije)