Istraživanje je potvrdilo da su pingvini među najboljim plivačima na planetu
Svake godine u novembru pingvini s dugim plavim obrvama s obala Novoga Zelanda plivaju dvomjesečni maraton koji ih vodi na pola puta do Antarktike i natrag.
Znanstvenici su ih nedavno prvi put uspjeli pratiti posebnim uređajima i zabilježiti nevjerojatnu razdaljinu koju prijeđu.
O pingvinima, univerzalno obožavanim zvijezdama animiranih filmova, u znanstvenom se smislu zapravo i ne zna mnogo.
Oko trećine svjetske populacije pingvina živi na Novom Zelandu, gdje su sastavni dio krajolika. Ali se mnoge vrste pingvina smatraju ranjivima ili ugroženima.
Dosad nije bilo poznato kamo jedna od vrsta, Fiordlandski pingvin (Eudyptes pachyrhynchus), poznata po plavoj kresti na glavi, svake godine putuje u potrazi za hranom.
Zoolozi su pretpostavljali da ostaju negdje blizu obale, ali kako bi to potvrdili na 20 su pingvina pričvrstili satelitske uređaje za praćenje.
“Moja prva reakcija je bila da nešto ne valja s uređajem”, rekao je voditelj projekta Thomas Mattern sa zoološkog odjela novozelanskog sveučilišta Otago.
“Kasnije sam bio potpuno zbunjen i zapanjen, kamo idu i gdje će stati”, ispripovijedao je.
Pingvini su doplivali na pola puta do Antarktike, u područje gdje se tople sjeverne sudaraju s hladnim južnim vodama. A onda su se okrenuli i zaplivali natrad prema Novo Zelandu.
Na tom kružnom putovanju jednoj je ženki zabilježen 6.801 preplivani kilometar u 67 dana. A ni ostali nisu mnogo zaostajali za njom.
Istraživanje je potvrdilo da su pingvini među najboljim plivačima na planetu.
Po Matternu, Rusi su svojedobno proučavali hidrodinamiku perja pingvina kako bi to pokušali primijeniti na svojim podmornicama.
Tajanstveni pingvini
Znanstvenici su se suočili s problemom osiguravanja novca za svoj projekt s obzirom na to da svaki satelitski uređaj košta oko 2000 američkih dolara. “Takva istraživanja više nisu u modi”, kaže Mattern.
“Ako tražite akademsko financiranje uglavnom nemate izgleda za njega, osim ako se ne radi o mikrobiologiji ili istraživanju prastare DNK. Temeljna terenska istraživanja često se smatraju preopisnima i dosadnima”, kaže Mattern. No njima su, ipak, pomogle nevladine organizacije.
A zašto su se uopće počeli baviti migracijama pingvina?
“Pingvini su morske ptice, 80 posto života provedu u oceanu, a mi nemamo pojma što zapravo ondje rade”, rekao je Mattern.
“Njihov broj je u opadanju, a da bismo u pogledu tog problema uspjeli nešto napraviti moramo prvo znati što na to utječe”, kazao je.
Zagrijavanje oceana, turizam i ribarenje vjerojatni su krivci, ali to tek treba znanstveno istražiti.
“Pingvini su diljem svijeta u problemima, uglavnom zbog promjena u oceanu”, rekla je P. Dee Boersma, biologinja na Sveučilištu Washington u Seattleu i stručnjakinja za južnoameričke pingvine.
Boersma naglašava da sve toplija klima nikako nije dobra za pingvine.
“Drugi veliki problem je natjecanje s ribarima”, rekla je.
Afričkih pingvina nekad je bilo na milijune, a danas ih je samo 30 tisuća. “Zašto? Jer nemaju hrane. Ljudi su im pojeli skoro sve sardine”, kaže Boersma.
Znanstvenici su sada utvrdili da Fiordlandski pingvin pliva jako daleko, ali i dalje im nije jasno zašto jer su obale vode Novog Zelanda u prosincu pune riba.
Vjeruju da se radi o instinktu naslijeđenom od drevnih pingvina koji su živjeli južnije, prije nego što su naselili Novi Zeland.
Točan odgovor na to pitanje traži dodatno istraživanje i novo financiranje. Možda i međunarodno.
“Pingvini ne pripadaju Novozelanđanima ili Australcima, pripadaju cijelom čovječanstvu koje je za njih odgovorno”, kaže Mattern.
(HINA)