Već nekoliko dana policajci zabranjuju građanima paljenje svijeća za ubijenog mladića Davida Dragićevića i okupljanje ispred Sabornog hrama Hrista Spasitelja, “odokativno” procjenjujući kome će dozvoliti prilaz Hramu, a kome neće.
Piše: Robert Jandrić
Banjalučani su na okupljanje ispred Hrama bili prisiljeni nakon što su pod pritiskom brutalne fizičke sile protjerani sa Davidovog trga (Trg Krajine) te nakon što su im onemogućene protestne šetnje Gospodskom ulicom, bilo da su prijavljene MUP-u ili ne.
Da li su to mjesto izabrali pretpostavljajući da se režimska policija neće usuditi napadati mirne skupove građana ispred vjerskog objekta ili (pogrešno) vjerujući da vjerske institucije postoje da bi služile nemoćne, a ne nadmoćne, manje je bitno. Bitno je da su građanima uskraćena osnovna ljudska prava, pravo na slobodu kretanja i pravo na protest, a Davidu Dragećeviću i pravo na život.
Iz MUP-a je potom stiglo obavještenje da je zabrana okupljanja ispred Sabornog hrama Hrista Spasitelja uvedena na zahtjev Crkve, u šta mnogi nisu htjeli da vjeruju, sve dok Srna nije objavila zahtjev upućen MUP-u, od koga se traži da im se obezbijedi “nesmetano korištenje porte hrama za vjerska i druga društvena događanja u organizaciji Crkve”.
Kao razloge za podnošenje ovakvog zahtjeva naveli su “određene neprijatnosti” koje su imali sa grupom “Pravda za Davida”, kao što je “neprimjereno ponašanje”, odnosno “podizanje ruke sa skupljenom pesnicom” i na taj način ometanje bogosluženja. Odgovorne osobe Sabornog hrama Hrista Spasitelja smatraju da “tragovi paljenja svijeća na pločniku porte” predstavljaju nerješiv problem.
Srpska pravoslavna crkva ovim činom još jednom je iskazala potpunu socijalnu neosjetljivost, čak i naklonost nakaznom režimu koji još uvijek nije pronašao i kaznio odgovorne za ubistvo dvadesetjednogodišnjeg mladića.
(AbrašMEDIA)