Nenad Veličković (1962) književnik i univerzitetski profesor objavio je novu knjigu Akademsko šarlatanstvo – nauka o književnosti i univerzitet u tranziciji, etnografski pristup u izdanju Mas Media iz Sarajeva i Fabrike knjiga iz Beograda.
Kroz 12 poglavlja autor pripovijeda o aktuelnim praksama i vrijednostima akademske zajednice u BiH danas. Njegov fokus je na Odsjeku za književnosti naroda BiH na kojem i radi, ali, kako su recenzenti primijetili, rukopis se odnosi i na običaje akademskih zajednica iz regije. Autor podsjeća čitaoca da „obični“ ljudi i dan-danas bespogovorno vjeruju akademskim autoritetima vjerujući da iza njihovog rada stoje odgovornost, poštenje, humanost, etičnost, (naučni) rad. Veličković pak ovom knjigom pokazuje kako je univerzitet postao konformistički krug za uzak broj ljudi koji žive visoko iznad bosanskog standarda.
Izvor: Prometej.ba
Da bi ostali unutar bezbrižnog sistema do penzije, kako Veličković dokumentaristički u knjizi predstavlja, pojedini akademski radnici su danas spremni da budu šarlatani: da lažu, zloupotrebljavaju svoj položaj, lažiraju, iskrivljuju, prešućuju, obaraju glave, podižu ruke onako kako im se kaže, namještaju pozicije te politiku etnonacionalizma pretpostavljaju vrijednostima i principima nauke. Posebna vrijednost Veličkovićeve knjige jeste što crno na bijelo objašnjava kako današnja akademska zajednica funkcionira po ovakvim principima.
Nudeći konkretna rješenja za ono što kritizira, Veličković univerzitetu ponajviše zamjera što ne prati i ne odgovora svojim aktivnostima stvarnim potrebama današnjeg života, što njegov zakon nije tačan, precizan, logičan, što ne istražuje stvarne potrebe tržišta i što se nikada ne samoevaluira, ali tako da upisne kvote odredi na dobro istraženim potrebama tržišta rada, što nad naučnim činjenicama i vrijednostima prioritet imaju etnonacionalističke vrijednosti i moral iz kojih religija i politika proizilaze kao vrhovne vrijednosti.
Odsjek s pogledom na parlament
Veličkovićev fokus u ovoj knjizi je Odsjek za književnosti naroda BiH o kojem priču počinje s pitanjem zašto ovaj odsjek opstaje ako ga je 2018. godine upisalo devet studenata. Kojoj i kakvoj državi je potreban takav odsjek koji godišnje košta 50.000 eura. Odsjek koji ima nacionalistički pristup književnosti potreban je istoj takvoj državi jer su jezik, književnost, vjera i istorija stvari na kojima nacionalizam formira svoj identitet. Tako Odsjek s pogledom na parlament, kako ih Veličković simbolično naziva, Odsjek za bosanski, hrvatski, srpski jezik i Odsjek za književnosti naroda BiH postoje kako bi djeca i dalje u školi učila kako je najvažnije pitanje u književnosti ko je čiji pisac, a u jeziku čiji je jezik bolji.
Veličković preko ovog odsjeka objašnjava pojam kulturinžinjeringa, pojma kojeg uvodi i definira Klod Moral zagovarajući potrebu za studijama kulturnog menadžmenta prateći odnos politike i kulture u Francuskoj. Ovaj pojam Veličković uvodi kako bi objasnio širi kontekst za razumijevanje uloge univerziteta u kojem država više očekuje od kulture nego od obrazovanja. Tačnije, u kojem obrazovanje vidi kao funkciju kulture, kulturu kao garant očuvanja baštine, baštinu kao oblik kulturalnog pamćenja, a kulturno pamćenje kao afirmaciju vrijednosti vladajuće ideologije.
Ako se, dakle, uloga univerziteta, a u njemu humanistike, a u njoj književnosti (jezika i istorije) shvati u okviru sukoba tri bosanskohercegovačka etnonacionalizma, kroz kulturu fokusiranu na baštinu, onda se stalež akademskih nastavnika angažovanih u tom sukobu može prepoznati kao kulturinžinjerija. Metaforom se želi istaknuti veza sa rodom vojske čije su konstrukcije (pontoni, utvrde, putevi) u periodima faze sukoba samo faze destrukcije.
Susret Veličkovića pisca i naučnika
Svjestan da analizira suhoparni birokratski diskurs kako bi postupio objektivno, logično, jasno (neke od njegovih osnovnih akademskih vrijednosti) Veličković je u ovom rukopisu uspješno spojio naučnika i književnika, pa je ono što se na prvu čini dosadnim ispričano tipičnim Veličkovićevim stilom: britko, duhovito, ilustrativno.
Veličković u knjizi o akademskim šarlatanima i univerzitetu u tranziciji potkrijepljeno dokazima, jasno i logično govori o studentskom parlamentu kao produženoj ruci SDA stranke, udžbeniku iz jezika i književnosti za učenike u dijaspori, izboru asistenta, šefovanju odsjekom, naučnim skupovima, naučnim radovima univerzitetskih profesora, desantu klera na Univerzitet i posebnom statusu Fakulteta islamskih nauka i Teološkom fakultetu, doktorskim disertacijama, Institutu za historiju, pokušaju da se dvije studentice ispitaju u oktobru kako bi završile fakultet u septembru. O tome kako, zapravo, standardi naučnog mišljenja u našoj akademskoj interpretativnoj zajednici ukazuju na najamni odnos kvazinauke i gramzipolitike.
Knjiga Akademsko šarlatanstvo namijenjena je posebno „običnim“ ljudima, onima koji još uvijek vjeruju u autoritet akademskih radnika. No, šire gledano Veličković je ponudio pravu sociološku studiju o tome kako se danas u odnosu na naučne vrijednosti i principe prednost daje karijerizmu, konformizmu, finansijama, politici i ideologiji. U konačnici, ova knjiga je Veličkovićev beskompromisan pokušaj da se iz takve naučne zajednice izuzme. S druge strane pak, šutnja i ignoriranje kritikovanih u knjizi, također, govori mnogo. Ali o njihovim mehanizmima nošenja sa kritikom Veličković je već sve, također, rekao u knjizi koja otvara oči i podsjeća da hinjeno neznanje (stvari koje bi svi trebali znati) više nema nikakvo uporište u stvarnosti, kritiziranoj u ovoj knjizi na britak i ilustrativan način.
Knjigu možete kupiti u Buybooku i Sarajevo Publishingu.
Uredništvo Prometeja