“Situacija u Libiji plaši nas više od korona virusa. A otkad se u zemlji epidemija uveliko počela širiti, situacija je postala gora od samog virusa”. To su riječi afričkih migranata zaglavljenih u Libiji koje odražavaju stanje hiljada izbjeglica ostavljenih na milost i nemilost krijumčara, dok se istovremeno suočavaju s prijetnjom od zaraze korona virusa i problemom zatvaranja svih kopnenih i morskih prelaza.
Italijanski list Corriere della Sera objavio je na svom sajtu videosnimak (sedam i po minuta) sa svjedočenjima migranata i migrantica iz nekoliko afričkih država, uglavnom mlađih osoba koje na engleskom jeziku apeliraju na sve strane da otvore legalne izlaze iz zemlje kako bi im se olakšalo spašavanje iz libijskog pakla, bilo povratkom u njihove zemlje ili prelaskom u Evropu.
List je uspio prikupiti svjedočenja tih osoba u okviru projekta “Egzodus – glasovi iz Libije”, komunicirajući s velikim brojem imigranata u prihvatnim centrima i izvan njih pametnim telefonima i posredstvom društvenih mreža.
“Ako vam je koža tamna, bolje je da se ne pojavljuje u okolini”, kaže mlada žena iz Nigerije, pokazujući svojim mobitelom napuštenu ulicu koja okružuje kuću libijske porodice s kojom živi kao sluškinja.
Dodaje da “u Nigeriji, kao i u drugim zemljama supsaharaske Afrike, ima više slučajeva zaraze korona virusom nego ovdje u Libiji, zbog čega su Libijci uvjereni da mi nosimo virus”.
Povratak ili smrt
O takvoj situaciji mladić iz Somalije koji u Zawiyi (zapadno od Tripolija) čeka evakuaciju iz Libije u okviru programa koje je nadgledao Visoki komesarijat Ujedinjenih naroda za izbjeglice (UNHCR), rekao je: “Nazvao sam ured Međunarodne organizacije za migracije (IOM) kako bi me evakuirali, ali mi nisu odgovorili.”
Nevolje afričkih imigranata pogoršale su se u svjetlu zaoštravanja borbi između snaga međunarodno priznate Vlade nacionalnog jedinstva i snaga penzionisanog generala Khalife Haftara.
Vladine snage uspjele su potisnuti Haftarove snage iz svih gradova na zapadnoj obali do granice Tunisa i vratiti kontrolu nad tamošnjim gradovima, među kojima su najvažniji Sabrata i Surman.
Osim ratnih događanja, situaciju u kojoj su afrički migranti otežava i širenje korona virusa.
UNHCR-ov program urbane pomoći
Nakon ograničenja međunarodnih zračnih putovanja i odluke mnogih afričkih zemalja da ograniče ulazak na svoje teritorije, IOM i UNHCR obustavili su program preseljenja u treće zemlje i program dobrovoljnih repatrijacija, koji je trebao omogućiti povratak za više od 14.700 imigranata u njihove matične države.
Nakon bombardiranja prihvatnog centra Tajaoura, raseljavanja stotina imigranata iz centra Abu Salim i prenapučenosti u centru u Tripoliju UNHCR je aktivirao “program urbane pomoći'” s ciljem nabavke higijenskih potrepština afričkim migrantima, a prije svega novca kako bi ih potakli da traže privatni smještaj u Tripoliju umjesto da ostanu u skloništima.
Ako međunarodne agencije ne usredotoče napore na ponovno otvaranje legalnih izlaznih kanala iz zemlje za afričke migrante, moguće je da će u sljedećim sedmicama, posebno ako se poboljšaju vremenski uvjeti, porasti broj pokušaja migracije morskim putem, što nosi rizike od smrtnih ishoda, zaključuje italijanski list svoj izvještaj.
(Agencije)