Diskriminacija na osnovu porijekla u Njemačkoj je u porastu, a to pokazuje i godišnji izvještaj Ureda za antidiskriminaciju, u kojem se upozorava na velike posljedice takvog trenda.
Od nasilne smrti Georga Floyda protesti širom SAD ne prestaju, a gotovo devetominutna borba tog Afroamerikanca za goli život pokrenula je i mnoge građane Njemačke.
Prošlog vikenda je na desetke hiljada građana širom zemlje protestiralo protiv rasizma, piše Detsche Welle (DW), prenosi Tanjug.
Na tim demonstracijama nije jedina tema bila smrt Georga Floyda, već i rasizam u samoj Njemačkoj.
Svakodnevni rasizam, netrpeljivost prema strancima i napadi s radikalno desnom pozadinom i u toj zemlji su dio svakodnevice, ističe se u komentaru.
Nove statistike potvrđuju taj zabrinjavajući trend, a diskriminacija na osnovu rase ili etničke pripadnosti osjetno je porasla.
Duboki i bolni tragovi
Prema godišnjem izvještaju Saveznog ureda za antidiskriminaciju (ADS) za 2019. godinu, broj prijavljenih slučajeva u Njemačkoj porastao je u poređenju s prošlom godinom 10 posto – na 1.176.
Od 2015. godine broj tih prijava se više nego udvostručio, pokazuje izveštaj ADS-a.
Taj ured od 2006. godine pruža i savjete osobama koje se osjećaju diskriminirano zbog svoje boje kože, porijekla, vjere, svjetonazora ili polnog identiteta.
“Njemačka ima trajni problem s rasističkom diskriminacijom i ne pomaže dovoljno onima koji su pogođeni tim fenomenom“, izjavio je šef ADS-a Bernhard Franke prilikom predstavljanja ovogodišnjeg izvještaja.
Naglašava da ljudi koji su time ugroženi imaju osećaj da su sa svojim problemima prepušteni sami sebi i ocjenjuje da to “ima dugoročne posljedice po društveno zajedništvo”.
U predgovoru za izvještaj Franke navodi da je 2019. bila godina u kojoj su “mržnja i neprijateljstvo prema određenim grupama građana ostavile duboke i bolne tragove”, počevši od ubistva demokršćanskog političara Waltera Lubckea, koji se zalagao za izbjeglice, preko napada na sinagogu u Halleu, pa do mnogih svakodnevnih slučajeva rasne diskriminacije.
‘Gdje je moja crnčuga?’
DW navodi primjere konkretnih prijava zbog diskriminacije – mušterija jednog frizerskog salona pozvala je i pitala: “Gdje je moja crnčuga? Najviše volim kad mi on masira glavu”, a jedna majka svjedočila je da je njen sin zbog tamnije boje kože bio pretučen u školi, a da je učiteljica to vidjela i nije reagirala.
Također, jednu inženjerku iz Sirije su kolege na novom radnom mjestu pitale da li je ona tu zaposlena da im kuha kafu.
U izvještaju se navodi da mnogi pogođeni imaju osjećaj da se situacija već godinama ne poboljšava, da napadi i ubistva s radikalno desnom pozadinom uvijek prodrmaju društvo, ali da se i dalje strahovi i iskustva građana s migrantskom pozadinom ne shvataju ozbiljno.
Napadi i ubistva su pri tome samo vrh ledenog brijega, piše u izvještaju.
Prošle godine je svaka treća osoba s migrantskim porijeklom izjavila da je u posljednjih deset godina iskusila diskriminaciju prilikom potrage za stanom.
Istovremeno, 41 posto ispitanih reklo je da bi “imalo problema” ili čak “velikih problema” da izda stan nekoj osobi stranog poriijekla.
Pravna zaštita često upitna
Opći zakon o jednakom tretmanu zabranjuje diskriminaciju, ali pravna zaštita je često upitna zbog mnogih izuzetaka u zakonu.
Jedno pravno vještačenje pokazuje da se antirasistička smjernica Evropske unije u njemačkoj svakodnevici nedovoljno primjenjuje.
Savezni ured za antidiskriminaciju od zakonodavca traži poboljšanje pomoći za osobe pogođene diskriminacijom.
Isto tako, mora biti poboljšana pravna zaštita u slučaju diskriminacije koja proističe iz sistema.
Političari su svjesni tih nedostataka.
Bivša predjsednica vladajuće Kršćansko-demokratske unije (CDU) Annegret Kramp-Karrenbauer za DW je izjavila da se o svim aspektima mržnje prema strancima i rasizmu redovno raspravlja u jednom posebnom odboru vlade Njemačke.
Tu se, naprimjer, raspravlja i o mogućnosti da se ljudi anonimno prijavljuju za posao ili za iznajmljivanje stana.
Neke zakonske promjene u tom smislu već su pokrenute.
Lani 3.580 slučajeva diskriminacije
Tako je u Berlinu nedavno stupio na snagu antidiskriminacioni zakon koji omogućava lakše podnošenje pritužbi i prijava u slučaju diskriminacije, a zakon predviđa i odštete.
Savezni ured za antidiskriminaciju prošle godine je reagirao na ukupno 3.580 slučajeva diskriminacije.
Pored pritužbi zbog diskriminacije na osnovu porijekla, 29 posto pritužbi se odnosi na polnu diskriminaciju, iza čega slijedi disikriminacija zbog tjelesnih nedostataka (26 posto), starosti (12 posto), vjere i polnog identiteta (4,0 posto).
Najveći broj slučajeva diskriminacije odnosi se na traženje posla, ali tu su i druge situacije, poput potrage za stanom, prilikom kupovine ili u ugostiteljskim objektima, kao i pri poslovanju s bankama ili osiguravajućim kućama.
(Agencije)