Prema podacima Svjetskog udruženja za zaštitu prirode (The World Conservation Union, IUCN), koje na naučnoj osnovi i prema utvrđenim kriterijima procjenjuje ugroženost vrsta na svjetskoj razini, ljudski utjecaj stalno se povećava – čovjek uništava živi svijet izravno ili posredno, uništavanjem staništa ugroženih vrsta.
Kako su mogućnosti zaštite prirode, odnosno primjenjivanja zaštitnih mjera nedovoljne da bi zaustavile takve razvojne tendencije, nužno je kategorizirati vrste prema stupnju njihove ugroženosti te u skladu s tim utvrditi prioritete. Upravo to omogućuje Crvena knjiga.
Temeljem utvrđenih kriterija vrstama se pridodaje neki od stupnjeva ugroženosti, bez obzira je li riječ o globalnoj, regionalnoj ili nacionalnoj razini. Svaka zemlja nastoji utvrditi “svoj” crveni popis kako bi osigurala što racionalniju i uspješniju zaštitu ugroženih vrsta na državnoj razini. Prema iskustvima drugih zemalja u regionu i svijetu, izradi nacionalnih Crvenih knjiga su prethodile Crvene liste s procjenom stanja svih oblasti u zemlji, popisom biljnih i životinjskih vrsta u opasnosti i kategorizacijom ugroženosti.
Redovni profesor Prirodno-matematičkog fakulteta (PMF) Sarajevo, oblast ekologija i botanika, ekspert iz oblasti zaštite prirode i biološke raznolikosti, ekspert za GIS i daljinska istraživanja Samir Đug kazao je u razgovoru za Fenu da je Međunarodna unija za konzervaciju prirode (IUCN) uspostavila Crvene liste još 1964. godine. One danas predstavljaju najpouzdaniji i sveobuhvatan izvor informacija o globalnom riziku od istrebljenja za biljne i životinjske vrste, kao i za gljive. IUCN Crvena lista je ključni pokazatelj zdravlja biološke raznolikosti na globalnom nivou.
– Pored same liste vrsta, ona predstavlja i vrlo snažan alat za informiranje i kataliziranje akcija usmjerenih ka konzervaciji biološke raznolikosti, što je od vitalnog značaja za očuvanje prirodnih resursa koji su i nama neophodni za opstanak. Crvene liste daju informacije o distribuciji, veličini populacije, staništu i ekologiji, upotrebi i trgovini, prijetnjama, te konzervacijskim aktivnostima neophodnim za uspješnu i dugoročnu zaštitu – ustvrdio je on.
Tako je u okviru realizacije Projekta Šumskih i planinskih zaštićenih područja 2014. godine nakon dužeg vremana urađen projekat izrade Crvene liste ugroženih biljaka, životinja i gljiva u Federaciji Bosne i Hercegovine. Ova lista pored naziva vrste (latinski i narodni naziv), sinonima za datu vrstu, daje i status vrste prema IUCN i u Federaciji BiH, te podatke o njenoj rasprostranjenosti i literaturne podatke.
Bosna i Hercegovina nema Crvenu knjigu kao jedinstven dokument, ali ni jedinstvene Crvene liste.
– Budući da je zaštita prirode nadležnost entiteta, nažalost BiH nema jedinstvenu Crvenu listu za BiH. Postoje crvene liste za entitete koje se razlikuju. Mada stručnjaci iz oba entiteta često surađuju po ovom pitanju, još uvijek nije urađen jedinstven dokument – kaže Đug.
On takođe ističe da su Crvene knjige jedan od neophodnih dokumenata iz oblasti zaštite prirode koje BiH treba uraditi u procesu pridruživanja Evropskoj uniji.
– U Zakonu o zaštiti prirode Federacije BiH navodi se da je Međuentitetsko tijelo za okoliš, pored ovlaštenja utvrđenih u Zakonu o zaštiti okoliša, ovlašteno i za izradu Crvene liste za Bosnu i Hercegovinu, te izradu smjernica za unošenje vrsta u Bosnu i Hercegovinu; usaglašavanje Međuentitetske strategije zaštite prirode u Bosni i Hercegovini; i izradu smjernica za koordinaciju i saradnju prekograničnih zaštićenih područja – ističe Đug, komentirajući mogućnost provedbi postojećih Crvenih listi.
Profesor Samir Đug podsjeća da je Federalno ministarstvo okoliša i turizma postavljeno za operativnu tačku uime BiH za potrebe Konvencije o biološkoj raznolikosti (KBR). U skladu s tim, Federalno ministarstvo zastupa zemlju u provedbi aktivnosti vezanih za KBR i vrši koordinaciju djelovanja svih drugih organa, na svim nivoima, u kontekstu provođenja zahtjeva koji proističu iz KBR.
– Zakon o zaštiti prirode predviđa uspostavu federalnog zavoda za zaštitu prirode, kao neophodne stručne institucije za provođenje zakona. Uspostava federalnog zavoda bi trebala biti razmatrana u okviru sveukupnih aktivnosti reorganizacije i racionalnizacije za okoliš relevantnih institucija, odnosno uspostave federalne agencije za zaštitu okoliša. Nažalost ovaj Zavod još uvijek nije uspostavljen – dodaje on.
Projekat izrade Crvene liste flore, faune i gljiva u Federaciji Bosne i Hercegovine je rezultirao podacima o stanju flore u FBiH. Tako prema sakupljenim podacima od ukupno 659 vrsta na Crvenoj listi flore FBiH, najveći broj spada u kategoriju ranjivih (VU) – 26,25 posto, u kategoriju ugroženih (EN) 22 posto dok je kritično ugroženo (CR) 10,94 posto.
Na osnovu rezultata dobijenih iz literaturnih navoda i ostvarenih terenskih istraživanja u Crvenoj listi faune FBiH navedeno je 79 vrsta sisara, 328 vrsta ptica, 28 vrsta gmizavaca, 14 vrsta vodozemaca, 399 vrsta insekata iz redova vodencvjetokrilaša, vilinskih konjica, obalčara i tulara, kao i 185 vrsta dnevnih leptira, 62 vrste i podvrste trčuljaka, te 180 vrsta listorožaca. Od 79 vrsta sisara, u kategoriju ranjivih (VU) spada 19 posto kao što su mrki medvjed i ris, dok u u kategoriju ugroženih (EN) spada 11,39 posto.
– Od 328 vrsta ptica, 40 vrsta koje se gnijezde u FBiH ima status veće ugroženosti (CR, VU i EN) – 12,2 posto. Među njima se nalaze i crvenokljuni labud, velika bijela čaplja, tetrijeb gluhan i druge. Kad je riječ o gmizavcima i vodozemcima, 5 vrsta gmizavaca i 3 vrste vodozemaca spadaju u kategoriju ranjivih (VU). Ovdje spadaju barska kornjača, čančara, zmija leopard, najveća europska zmija – kravosas, te šargan – precizirao je Đug.
On je također podvukao da je na Crvenoj listi ugroženih vrsta i podvrsta biljaka, životinja i gljiva naveden značajan broj vrsta za koje nema dovoljno podataka (čak 69 posto vrsta gljiva, 24,43 posto vrsta biljaka), što ukazuje na potrebu za daljnjim istraživanjima kako bi se mogla utvrditi stvarna ugroženost vrsta.
Govoreći o uticaju čovjeka na eko sistem, između ostalog i vezano za gradnju mini hidroelektrana, Đug ističe da se podaci o statusu pojedinih vrsta koji se navode u Crvenoj listi FBiH koriste prilikom izrade studija nultog stanja ekosistema na području koja se nalaze u zoni uticaja gradnje značajnijih infrastrukturnih objekata, kao što su autoceste, hidroelektrane, vjetroelektrane, itd.
Ukoliko rezultati ovih istraživanja pokažu da se na takvom području nalaze staništa rijetkih ili ugroženih vrsta potrebno je definisati mjere ublažavanja, što uključuje i zaustavljanje gradnje objekta.
Đug potcrtava da svakako jednu od najvećih prijetnji biološkoj raznolikosti predstavlja i gradnja hidroeneregetskih objekata koji se vrlo često grade na lokacijama koja su stanište ugroženih vrsta. Svaki ljudski zahvat, podvukao je, u prostoru izaziva određene posljedice u okolišu i prirodnim resursima.
– Kod izgradnje hidroenergetskih objekata zahvata se veliki prostor, mijenja se prirodni ambijent te dolazi do stvaranja novih sekundarnih staništa kojima se flora i fauna pokušava prilagoditi. Antropogenim uticajima mijenja se izgled rijeka, a time i stanište vodenog ekosistema, na kakav su one navikle. Da bi se njihovi biološki procesi mogli neometano odvijati, moraju im se osigurati za to odgovarajući uvjeti. Danas je poznato da su brane općenito jedna od glavnih antropogenih poremećaja života vodenih ekosistema našeg vodenog sistema. Problem je tim veći što su riječni ekosistemi među najugroženijim ekosistemima općenito, o čemu govori i podatak da na crvenoj listi ugroženih vrsta najviše ima onih vrsta koje ovise o prirodnim, slobodno tekućim rijekama – mišljenja je profesor Samir Đug.
On je podvukao da različite vrste hidroenergetskih objekata imaju vrlo različite uticaje na biološku raznolikost i funkciju ekosistema, te svaku rijeka i njena biotička zajednica različito reaguje na kratkoročne i dugoročne uticaje izgradnje i rada hidroenergetskih objekata.
Pojašnjava da se Crvena lista često koristi kao smjernica prilikom revizije nekih značajanijih međunarodnih sporazuma, kao što su Konvencija o međunarodnoj trgovini ugroženim vrstama (Convention on International Trade in Endangered Species – CITES) i Konvencija o migratornim vrstama (Convention on Migratory Species – CMS).
– Podaci iz Crvene liste se koriste za računanje Indeksa crvene liste koji kao jedan od pokazatelja stanja biološke raznolikosti koristi Konvencija o biološkoj raznolikosti radi praćenja napretka u ostvarivanju ciljeva postavljenih u Strateškom planu za biološku raznolikost 2011. – 2020. Podaci vezani za vrste koje naseljavaju slatkovodne ekosisteme se koriste u radu Ramsarske konvencije (Konvencija o vlažnim područjima, Ramsar 1971) prilikom odabira lokacija koje je potrebno zaštititi – zaključio je profesor PMF-a Sarajevo, oblast ekologija i botanika, ekspert iz oblasti zaštite prirode i biološke raznolikosti Samir Đug, uz podsjećanje da bi Crvene liste trebalo obnavljati svakih pet godina.
(FENA)