Zarada na zatvorenim imigrantima

Securus Technologies, zatvorska telekomunikacijska kompanija poznata po svojim predatorskim poslovnim praksama, tiho se pridružila redovima kompanija koje profitiraju od pritvora imigranata.

Kompanija posluje u više od 3.400 popravnih ustanova širom zemlje i – za cijene koje su prešle čak 25 dolara za 15-minutni poziv – pruža jedinu telefonsku uslugu dostupnu za oko 1,2 miliona zatvorenih osoba, navodi se na njihovoj web stranici. Danas, dijelom zahvaljujući brzom širenju pritvaranja od strane Američke imigracijske i carinske službe (ICE) u Trumpovoj administraciji, mnogi od tih zatvorenika su imigranti.

Piše: Garrett Hazelwood, VICE
Prevod: AbrašMEDIA

Iako je Securus loš za sve koji su podvrgnuti njegovoj mreži, kompanija nameće uslove koji su posebno teški onima koji nisu građani Sjedinjenih Država. Za mnoge imigrante i tražitelje azila koji su već odvojeni od porodice i prijatelja, visoke cijene Securusa čine trošak telefonskih poziva ili video konferencija nedostižnim, što vodi u dalju izolaciju. Za one bez bankovnih računa ili kredita, korištenje Securusovih usluga je veoma otežano. Što je još gore, osoba koja se nalazi u zatvoru i koja komunicira sa neidentificiranom voljenom osobom može je dovesti u opasnost zbog kontaktiranja, putem Securusovog veoma kontrolisanog sistema.

Ne samo što Securus iskorištava rastuću populaciju imigrantskih zatvorenika radi zarade, već kroz provizije isplaćuje objekte u kojima djeluje, a tvrtka također stvara financijske poticaje za zatvore kako bi povećali i broj ljudi u zatvoru kao i dužinu vremena koje imigrantski zatvorenici ostaju zatvoreni. Sakupljajući podatke o komunikaciji ICE zatvorenika, Securus također prodaje lokalnim policijskim organima nekoliko moćnih alata za praćenje i identifikaciju porodice i prijatelja zatvorenika.

I dok Securus nije pod direktnim ugovorom sa ICE-om, samo 10% svih pritvorenih imigranata u SAD-u su zadržani u objektima pod nadzorom ICE-a. Ostali se drže u privatnim pritvorskim centrima ili okružnim i lokalnim pritvorima koji imaju sporazume o međuvladinoj službi (IGSA) sa ICE-om, Maršalskom službom i Ministarstvom domovinske sigurnosti o pritvaranju migranata.

Dokumenti dobijeni od federalnih agencija i javnih evidencija pokazuju da Securus djeluje u objektima u kojima se imigranti nalaze još od 2008. godine te je pružio telekomunikacijske i nadzorne usluge za ne manje od 13 objekata koji drže zatočenike ICE-a u 11 država, od čega su većina okružni zatvori u kojima imigranti čine manjinski dio cjelokupnog broja zatvorenika. Od januara 2020. Securus je imao aktivne ugovore s najmanje devet okružnih zatvora u kojima su bili smješteni imigranti.

Također, Securus ima ugovore s privatnim pritvorskim centrima, od kojih je jedan bio i pritvor West Texas, čiji je vlasnik LaSalle Corrections, prema izvještaju inspekcije ICE za 2018. godinu. U objektu su bili smješteni ljudi koje su zatvorile lokalne, državne i savezne agencije, ali su i zadnjeg dana aprila 2019. godine držali i 662 imigranata za ICE (preko 60 posto njihovog ukupnog kapaciteta), pokazuju podaci iz TRAC-a (Transactional Records Access Clearinghouse, a data gathering, data research and data distribution organization) izvještaja Syracus Univerziteta.

Partnerstvo s najgorim od najgorih

Ustanova West Texas bila je u centru mnogih optužbi o zlostavljanjima i kršenjima ljudskih prava. Jedan imigrant s kojim sam razgovarao, Ali, čije se puno ime neće otkriti jer je njegov status azila još uvijek u procesu, tvrdi da je više puta sprejan biber-sprejom u centru West Texas, za koji savezni dokumenti pokazuju da je imao ugovor sa Securusom iste godine u kojoj je Ali bio zatočen tamo. Također, navodi da ga je čuvar zgrabio za kosu i glavom udarao od tuš u njegovoj ćeliji, a u jednom trenutku je bio za kaznu svučen do bokserica i zaključan napolju u kavezu više od dva sata na hladnoći jer je tražio svoje lijekove protiv astme.

“Ono što mi je učinjeno u toj West Texas ustanovi utjecalo je na moj cijeli život, mentalno i fizički”, rekao mi je Ali. “Volio bih da niko nikad ne prođe kroz ono kroz što sam ja prošao… Bilo je nehumano… Ja sam bio samo objekat pred deportacijom.”

Njegove pritužbe su glas onih iz grupe od oko 80 afričkih imigranata, intervjuisanih od strane aktivista i advokata RAICES-a, Klinike za prava imigranata teksaškog A&M Pravnog fakulteta te Pravnog fakulteta Univerziteta u Texasu, koji kažu da su bili predmetima teškog psihičkog, verbalnog i seksualnog iskorištavanja u West Texas pritvoreničkom centru neposredno prije masovne deportacije 2018. godine.

Objekt je također podlijegao nestašici vode, u članku u Fronterasu iz 2016. godine navedeno je kako su toaleti bili preplavljeni, a zatvoreni ljudi su morali defecirati u plastične kese.

Upitan da komentira ove navode, David Valdez, pomoćnik upravnika pritvorskog centra West Texas, odbio je ići u detalje, ali je rekao: “Morate shvatiti da je ovo popravna ustanova, ako se tako nešto dogodilo, agencije bi zapravo bile uključene, postojala bi istraga, stvari se prijavljuju u našem korporativnom uredu. Dakle, sve što želite da pogledate, na vama je da nazovete agencije ili naš korporativni ured i oni vam mogu dati više informacija o tome.”

Ured korporacije nije odgovorio na brojne zahtjeve za komentare. Manjak vode krajem 2019. godine napokon je naveo ICE na premještanje svojih zatvorenika iz objekta.

Među ostalim ustanovama koje imaju ugovor sa Securusom, nekoliko njih je veoma poznato po optužbama o zlostavljanjima nad imigrantima. U pritvorskom centru okruga Baker na Floridi, koji je u prosjeku držao 269 osoba koje je pritvorio ICE u vrijeme njihovog zadnjeg javnog financijskog izvještaja 2017.godine, istraga Južnjačkog pravnog centra za siromašne (Southern Poverty Law Center) pokazala je veliki broj ozbiljnih optužbi od strane pritvorenih imigranata u 2016. godini, uključujući psihička zlostavljanja od strane stražara, uskraćivanja hitne medicinske njege, nedostatak adekvatne hrane te nedostatak osnovnih sanitarnih mjera.

Iskorištavanje zatvorenika za korisne informacije

I dok je ICE proširio svoj zatvorski prostor kroz serije IGSA sa okružnim zatvorima kao što je Baker i privatnim pritvorskim centrima poput West Texas, hiljade imigranata je uhvaćeno u Securusovu mašinu za vađenje bogatstva, a svakim danom sve više i ulazi u nju.

Invazivni nadzorni aparat kompanije, namijenjen isključivo profitu, posebno je zabrinjavjaući za zatvorenike koje drži ICE. Budući da je većina zatvora u SAD-u otkazala svu posjetu tokom izbijanja COVID-19, a i zato što su neki čak otkazali i lične posjete prije pandemije, mnogi zatvoreni imigranti nemaju način na koji bi komunicirali s vanjskim svijetom, osim putem kanala koje nadzire Securus. To uključuje telefone, videopozive i pismenu komunikaciju – sve preko čega Securus prikuplja lične podatke zatvorenika i njihovih porodica.

U 2018. godini utvrđeno je da Securus pruža alat, stotinama popravnih ustanova i okružnim šerifskim odjeljenjima, za prepoznavanje GPS koordinata bilo kojeg mobitela.

Alat, koji Securus iznajmljuje okružnom zatvoru u St. Clairu, Michiganu, dozvolio je lokalnim policijskim službama, bez naloga, praćenje civila samo jer su na telefon razgovarali sa zatvorenom osobom. Izvještaj ICE-a iz 2018. pokazuje da su najmanje 82 migranta zatvorena u augustu te godine.

Telefonsko praćenje je prekinuto nakon što su razotkriveni u medijima. Međutim, drugi invazivni nadzorni alat pod imenom THREADS i dalje prestavlja temeljnu uslugu Securusa. U ugovorima opisana kao platforma koja “omogućava službenicima za provođenje zakona da analiziraju ispravke i komunikacijske podatke iz više izvora radi generisanja ciljanih istražnih tragova”, THREADS zapravo predstavlja ogromnu bazu podataka o snimljenim pozivima, telefonskim zapisima, imenima i adresama sa računa, podacima izvučenim sa telefona zatvorenika, skeniranom poštom zatvorenika, sve to skupljeno i podijeljeno među hiljadama objekata u kojima Securus posluje.

Baza ne prikuplja samo podatke o zatočenim imigrantima, već o svima onima koji su prisiljeni koristiti Securusov sistem, također prikuplja informacije o svima s kojima komuniciraju zatvorenici.

Godine 2017. na svojoj web stranici, a koja je od tada preformulisana, Securus je opisao THREADS kao rastuću bazu podataka koja je već tad uključivala imena i adrese preko 600.000 ljudi koji nisu bili zatvoreni, ali koji su u jednom trenutku komunicirali sa zatvorenim ljudima preko Securus mreže.

Securus je uveo i takozvani digitalni centar za poštu putem kojeg skenira poštu koja se šalje zatvorenicima, a dostavlja im digitalne kopije putem tableta. Ovaj sistem je dizajniran tako da sprječava krijumčarenje u objekte, ali također omogućava Securusu da skenira i sprema svako pismo koje zatvorenici šalju ili prime. Ovo uključuje fotografije koje Securus skenira i čuva u periodu od dvije godine. Te slike, pohranjene u bazi THREADS, dostupne su stražarima u hiljadama zatvora širom zemlje.

Mnoga etička pitanja umiješanosti Securusa u pritvaranju imigranata nalaze se u oštrom fokusu i to na postrojenju u kojem se kompanija nalazi usred pokretanja jednog od svojih najnovijih sistema: zatvora u okrugu Etowah. Smješten u sjevernoistočnoj Alabami, Etowah je u 2017. godini držao oko 300 imigrantskih zatvorenika dnevno te ICE-u naplaćuje jednu od najnižih dnevnica po danu od bilo kojeg objekta u zemlji: 45$ prema podacima IGSA potpisanog u 2015. godini, u odnosu na nacionalni prosjek iz te godine koji je iznosio više od 160$.

Godine 2018. lokalni portal AL.com je otkrio kako je bivši šerif Etowaha, oslanjajući se na zakon Jima Crowa, u svoj džep stavio više od 1.5 miliona dolara zatvorskih fondova namijenjenih za hranu, dok je zatvorenike hranio trulom hranom i hranom kojoj je istekao rok trajanja.

Awot Negash koji je nedavno pušten iz Etowah ICE zatvora, opisao je obroke kao neadekvatne, govoreći kako su oni koji nisu mogli priuštiti kupovinu dodatne hrane iz kantene bili prisiljeni biti gladnima.

Guardian je već izvještavao o Etowahu kao ustanovi koja privlači veliki broj žalbi te koja veoma dugo zadržava imigrante u zatvoru. U 2019. godini, trogodišnja tužba FOIA, koju je pokrenulo nekoliko organizacija za prava imigranata (predvođeni Adelante radničkim centrom iz Alabame) protiv Ministarstva unutrašnje sigurnosti, otkrila je dugu historiju zlostavljanja migranata zatvorenih u Etowahu, a koja su prošla uglavnom bez ikakvih prijavljivanja i istraživanja.

Krajem 2019. godine Securus je dobio ponudu za pružanje usluga u zatvorima korištenjem metoda koje su ukazale na način na koji je ta kompanija dominirala u tako velikom broju zatvorskih telekomunikacijskih tržišta. Prema njihovoj najboljoj i konačnoj ponudi prihvaćenoj od strane komisije Etowah okruga, Securusova pobjednička ponuda uključila je davanje Etowah okrugu 85% provizije za sav prihod koji zarade od poziva zatvorenika (sa zagarontavnim minimumom od 106.250$ svakog četvrtog mjeseca), zajedno sa 100.000$ “unaprijed dopunskog plaćanja”.

Bianca Tylek, osnivačica organizacije za zaštitu zatvorenika “Worth Rises”, nazvala je takav aranžman, koji obično koristi Securus, jednak podmićivanju. “To je kupljeni ugovor”, navela je, opisujući dalje taj aranžman kao osmišljen za izvlačenje ogromne količine bogatstva od onih koji imaju najmanje.

U ovoj zemlji, situacija je neodvojiva od duge historije porobljavanja i zatvaranja ljudi, radi stvaranja profita.

“Ako nešto tako ozbiljno, neproporcionalno utječe na ljude sa obojenom kožom”, kazala je Tylek, čija organizacija vodi kampanju protiv Securusa, “i ako kažete da želite biti dio tog sistema koji i dalje uzima od njih, onda vaš sistem vrijednosti mora biti rasističke prirode.”

Prema uslovima navedenim u konačnoj ponudi, onima koji su zadržani u Etowahu, Securus naplaćuje između 0,21 i 0,25 USD po minuti za domaće pozive i 0,75 USD po minuti za međunarodne. Svakoj zatvorenoj osobi navodno će uskoro dodijeliti besplatan tablet na kojem mogu slati ili primati e-poruke za 0,50 USD po poruci, plus dodatnih 0,50 USD za svaku dolaznu fotografiju.

Ljudi zatvoreni u Etowahu moći će upotrebljavati tablete za preuzimanje igara (0,99–12,99 dolara po preuzimanju), muzike (1,06–1,99 dolara po preuzimanju) i filmova (1,99– 14,99 dolara po preuzimanju) – s tim da će okrug dobiti 20% provizije za svaku prodaju izvršenu preko Securus tableta.

Iako Securusova ponuda za Etowah ne spominje knjige, Awot Negash mi je objasnio da je Etowah nedavno zabranio knjige i ostali materijal za čitanje, što je jedna od najvećih njegovih frustracija.

“Vaš mozak je kao bilo koji drugi mišić, atrofiraće ako ga ne koristite”, rekao mi je. “Ne mogu dovoljno naglasiti koliko sam mrzio to što ne mogu tamo da naručim knjige.”

Izvještaj iz organizacije Book Riot prošle godine otkrio je da je nedugo nakon što je ODRC (Ohio Department of Rehabilitation and Correction) odbio fizičke donacije knjiga, Securus je podijelio tablete i zatvorenim osobama počeo naplaćivati pristup projektu Gutenberg ebooks, koji je inače dostupan besplatno za javnost.

Securus će Etowah-u pružiti i svoju uslugu Digital Mail Center, osiguravajući da se gotovo svaka komunikacija između ljudi koji su tamo zatvoreni i vanjskog svijeta zabilježi, snimi i prenese na nadzornu platformu THREADS.

Pokretanje Securusovog sistema poklopilo se s odlukom šerifa okruga Etowah da ograniči dugotrajni program posjećivanja volontera, gdje su članovi zajednice iz okruženja redovno posjećivali zatvorene migrante, donosili im knjige i higijenske pakete te održavali minimalnu dozu kontakta sa vanjskim svijetom. Nove restrikcije pokrenute su kao odgovor za protestni skup kojem su članovi programa prisustvovali van objekta, te je tako okončan besplatan program posjeta, navodi Katherine Weather direktorica Projekta za posjetu Etowahu, kao i Resha Swanson iz radničke koalicije Adelante u Alabami.

Zbog toga što Etowah ne dozvoljava posjetu zatvorenim osobama (politika koja je uspostavljena mnogo prije nego što je počela pandemija), sve posjete uskoro će se provoditi putem Securusove udaljene platforme za video konferencije, što će koštati zatvorene osobe od 11,40 dolara po 30-minutnoj sesiji, 20 posto od toga će biti plaćeno kao provizija okrugu Etowah.

Lokalne novine iz Etowaha predviđaju da bi, prema svemu sudeći, ugovor sa Securusom mogao donijeti oko 700.000 USD godišnje.

Osim što će šerifu dati financijski poticaj za povećanje broja zatvorenih osoba, kao i invazivno novo sredstvo za istragu prijatelja i članova porodica onih koji se već nalaze u njemu, Etowahov aranžman sa Securusom također će dalje produbiti narušavanje prava imigranata u objektu, od kojih su gotovo svi u procesu borbe protiv vlastitih deportacija.

ICE zatvorski standardi predviđaju da pritvorenici imaju pravo na besplatne telefonske pozive sa pravnim zastupnicima. Ipak, dokument dobiven putem gore spomenute tužbe FOIA Adelante Alabama iz Kancelarije za građanska prava i građanske slobode DHS-a pokazuje na desetine neodgovorenih pritužbi imigranata u Etowahu da besplatni pozivi nisu omogućeni.

Još jedan imigrant, koji je 2018. godine zatvoren u Etowahu i koji je razgovarao sa mnom, pod uslovom da mu ne objavim identitet zbog straha da ne ugrozi svoj slučaj azila, tvrdio je da za poziv advokatu bez plaćanja trebala pismena molba koja je na odobrenje čekala sedmicama, čineći gotovo nemogućom komunikaciju s pravnom pomoći za one koji nisu mogli priuštiti da koriste Etowahove telefone.

“Morate se smijati”, rekao mi je Negash, opisujući svoje iskustvo o funkcioniranju administrativnog sistema ICE. “Ako se ne smijete, poludjet ćete”, rekao je. “Smiješno je na jako tužan i uznemirujući način, ti načini i metode kojima će se služiti samo da vas drže zatvorenim.”

U međuvremenu, Securus negira odgovornost, tvrdeći da zato što drže i okružne logoraše, zatvori s kojima imaju ugovore nisu tehnički imigrantski pritvorski centri.

Na listu pitanja o tome kako njihovi servisi mogu štetiti imigrantima, Jade Trombetta, viši menadžer za komunikacije u Aventiv Technologies, matičnoj kompaniji Securusa, odgovorila je kako “Securus Technologies ne pruža proizvode ili usluge niti jednom imigrantskom pritvorskom objektu, niti imaju ugovor sa ICE-om. Tvrtka pruža proizvode i usluge državnim kaznenim ustanovama i okružnim zatvorima. Naše ugovorne obaveze ne dozvoljavaju nam da odbijemo uslugu zatvorenom pojedincu na osnovu njegovog ili njenog statusa pritvorenika.”

(AbrašMEDIA)