Organizacioni odbor Bh. povorke ponosa je alternativnim akcijama obilježio datum na koji se trebala desiti druga protestna šetnja Bh. povorke ponosa.
Zbog loše epidemiološke situacije šetnja je odgođena, ali aktivisti iz BiH poručuju javnosti i institucijama da su LGBTIQ osobe dio bh.društva i kao takve zahtijevaju jednaka prava.
Ističu da Bh.povorka ponosa nije komercijalni događaj, nego neophodan politički protest i iskaz otpora, kao što su to i protesti drugih obespravljenih građana i građanki. Navode da institucije zadužene za provođenje Zakona o javnom okupljanju imaju neproporcionalan pristup protestima za ljudska prava, a protesti sa predznakom LGBTIQ bivaju dodatno pogođeni.
„MUP izdaje određene mjere koje mi kao organzatori_ce moramo da ispunimo kako bi uopšte odobrili naš izlazak na ulicu. Ove godine susreli smo se sa istim dodatnim mjerama kao i prošle godine: privatno osiguranje, betonski blokovi i željezne ograde. Ukoliko oni nama nameću takve mjere, a mi nemamo novca da ih ispunimo, mi nemamo mogućnost da se borimo za naša osnovna ljudska prava. To je bit cijele priče“, govori Lejla Huremović u ime OO, naglašavajući da policajci na prošlogodišnjoj Povorci ponosa nisu bili tu zbog učesnika jer su oni širili ljubav, već zbog svih komentara i prijetnji koje su ti isti ljudi primili od svojih sugrađana.
Pored toga, organizatori Bh. povorke ponosa suočavaju se sa nerazumijevanjem koje dolazi od strane različitih institucija, odnosno njihovih predstavnika_ca. Problem je što se Povorka ne posmatra kao protest, što ona zapravo i jeste, već kao festival što ne odgovara stvarnoj slici i ulozi Povorke.
„Mi izlazimo iz potrebe, a ne iz hira. To nerazumijevanje graniči sa homofobijom i dovodi do diskriminacije od strane institucija. Pored toga, veliki izazov nam je podrška koju dobijamo ili ne dobijamo od od naših sugrađana_ki, iako nas je prošlogodišnja Povorka jako ohrabrila jer smo vidjeli da postoji jako mnogo podrške. Ovogodišnji momenat vezan za pandemiju zapravo je stavio na test i tu podršku, gdje jako mnogo ljudi kalkuliše da li ove godine treba ili ne treba podržati Povorku. Nas nekako rastužuje ta činjenica jer smatramo da podrška treba da bude tu konstantna i da pandemija niti bilo koja druga eksterna situacija ne bi trebala da bude izgovor za to da se jedna marginalizovana grupa ne čuje u javnosti niti da ne dobije podršku“, ističe ona.
Osim dodatnih mjera koje je MUP kantona Sarajevo tražio od organizatora Bh. povorke ponosa, ove godine jedna od prepreka bila je i odluka koju potpisuje Ministarstvo saobraćaja. Ministarstvo je odbilo da na traženoj ruti u traženom periodu obustavi saobraćaj zbog održavanja Povorke ponosa.
„Njihovo rješenje nema nikakvo utemeljenje u zakonu. Pozvali su se na Zakon o uređenju saobraćaja kantona Sarajevo i Zakon o javnom okupljanju, ali samo obrazloženje nije imalo nikakve zakonske osnove da odbiju naš zahtjev za izmjenu režima saobraćaja. Obrazloženje je pisano bez pravnog jezika, kao da su iznošena subjektivna mišljenja i subjektivni stavovi. Kao razloge su naveli to da su uzeli u obzir dnevni i godišnji prometni izvještaj sa te dionice, da tu prođe oko 30.000 vozila i da će doći do kolapsa saobraćaja. Kada su se održavali prethodni protesti na toj istoj dionici nije dolazilo do kolapsa saobraćaja. Takođe, to se ne može uzeti kao nešto relevantno. Kada se krši pravo koje je zagarantovano Ustavom, obrazloženje mora da bude opširno i detaljno, dok je njihovo neozbiljno“, ističe Amar Ćatović, član OO Bh. povorke ponosa, inače diplomirani pravnik.
Ministarstvo saobraćaja takođe se pozvalo na negodovanje građana zbog održavanja Povorke, što zakoni ne prepoznaju kao legitiman razlog za odbijanje zahtjeva za izmjenu režima saobraćaja. Na kraju, kao jedan od razloga navedeni su i potencijalni finansijski gubici javnih preduzeća.
„Moramo znati šta podrazumijeva negodovanje građana. Da li većina ima pravo da odlučuje o pravima manjina? Da li to znači da jedna takva institucija potvrđuje stav većinske populacije, koji je nažalost homofoban? Zatim, naveli su da bi obustava saobraćaja dovela do kolapsa javnog operatera, koji će izgubili prihode. Rješenje je potvrdilo neke stavove sa kojima se mi susrećemo u društvu i od strane samih institucija, a koji su homofobni i diskriminatorni“, navodi Ćatović.
Osim toga što ove prepreke nemaju utemeljenja u domaćem zakonodavstvu, one nisu usklađene ni sa nizom međunarodnih standarda.
„Ti standardi, u prvom redu standardi UN-a, OSCE-a i Venecijanske komsije, kažu da ljudi imaju jednako pravo da koriste ulicu za proteste, kao i što imaju pravo da koriste ulicu za auta. Dakle, kretanje nas i korištenje ulice da bismo izrazili našu političku poruku je jednako ljudima koji žele da koriste svoja auta. Ti isti standardi kažu da oni koji administriraju ove zahtjeve trebaju da se pripreme na neku vrstu ometanja svakodnevnih tokova saobraćaja. To se ometanje može desiti i radnim danom, to je naša solidarnost i naša želja kako ne bismo ometali ljudi tokom njihovih svakodnevnih aktivnosti, poput odlaska na posao i vraćanja sa njega. Nedjelja je dan koji mi biramo upravo zbog toga. I onda dobijemo rješenje u kome piše kako se građani žale što mi blokiramo saobraćaj“, govori Ena Bavčić u ime OO druge Bh. povorke ponosa.
Govoreći o nametnutim mjerama od strane MUP-a, odnosno o obaveznoj nabavci dodatnog osiguranja, metalnih i betonskih barijera, ona ističe da se ovdje radi o principu proporcionalnosti.
„Problematično je to što se Ustav BiH i Zakon o policiji BiH vrlo jasno kažu da je policija organ koji je zadužen za osiguravanje sigurnosti. To ne mogu biti građani i građanke BiH. Mi ne možemo biti zaduženi da obezbjedimo dodatne mjere sigurnosti, posebno ne te mjere koje se u stručnom jeziku zovu antiterorističkim. Tu je prekršen princip proporcionalnosti, jer je to neproporcionalan zahtjev prema nama kao građanima građankama. Prekršeno je pravo na javno okupljanje gdje sami moramo da snosimo teret svog osiguravanja. Država ima ulogu da osigurava i zaštiti ljude na javnim okupljanjima. Mi smo ti koji trebamo da budemo zaštićeni od strane države a ne da sami plaćamo svoju zaštitu“, naglašava Ena Bavčić.
Povorka ponosa pripada svim ugroženim građanima_kama
Važno je naglasiti da je Povorka ponosa otvoren, inkluzivan prostor za prava svih diskriminisanih građana_ki. Organizatori Povorke kroz svoju borbu žele adresirati brojne probleme koje prepoznaju kao važno pitanje solidarnosti sa svim onim kategorijama stanovništva koje su na bilo koji način ugnjetavane i stavljene na marginu.
„Mi smo takođe radnici_ce koji su izrabljivani, osobe sa invaliditetom, Romi_kinje. Tu je i pitanje otimanja javnih prostora, prošle godine smo javno izrazili podršku protestima za Hastahana park. Nama je zaista bitno da pokažemo solidarnost i našu uključenost u te procese. Naša borba nije ekskluzivna borba jedne manjinske grupe ljudi, koja je odlučila da nešto mijenja u društvu. Zaista želimo da ponudimo naš prostor kao prostor svih onih koji su na bilo koji način ugroženi u ovom društvu, da zajedno i solidarno gradimo bolje društvo za sve nas“, ističe Branko Ćulibrk, član OO Povorke ponosa, dodajući da male marginalizovane grupe solidarno mogu postati većina, koja je ogromna snaga za promjene u društvu.
Pandemija ne smije biti izgovor za gušenje sloboda
Pandemija koronavirusa donijela je niz otkaza LGBTIQ osobama, kao i drugim građanima_kama BiH, zbog čega su one bile prinuđene da se vrate u svoje porodice gdje doživljavaju nasilje i nerazumjevanje. Zbog toga članovi_ice OO Povorke ponosa smatraju da nijedna ekstremna situacija ne smije biti izgovor da se aktivisti ne bore za ljudska prava.
„Ne možemo dozvoliti da cijeli svijet stane zato što je pandemija, da stanu naši angažmani koji trebaju da imaju kontinuitet. Pandemija pogađa i nas lično, mi smo pod trostrukim stresom zbog nje. Članovi_ce OO doživljavaju ozbiljne posljedice pandemije, ali ne možemo dozvoliti da nas to zaustavi. Ona će biti tu i moramo naučiti da živimo sa tim, da nastavimo naša djelovanja kroz pandemiju“, govori Ena Bavčić.
Tokom organizovanja Povorke ponosa članovi_ce OO dobijali su različite komentare od svojih sugrađana, koji su im čak predlagali da novac potreban za organizovanje protestnog marša preusmjere na pomoć LGBTIQ zajednici.
„Mi smo tu da budemo solidarni_e, ali postoji razlika između borbe za akutne i borbe za dugoročne probleme. Ne kažem da jedno isključuje drugo, ali jako je bitno da članovi_ce zajednice prihvate da mi sada možda nećemo riješiti neki njihov akutni problem, dok ćemo dugoročno sigurno doprinijeti poboljšanju položaja LGBTIQ osoba“, kaže Bavčićeva.
Govoreći o očekivanjima koja dolaze ka OO Povorke ponosa, Lejla Huremović ističe da su to situacije karakteristične za svakodnevni život LGBTIQ osoba. Naime, kada se članovi_ce zajednice autuju najčešće se moraju truditi da budu znatno bolji od svoje okoline, samo da bi bili prihvaćeni.
„Mi moramo imati najbolje ocjene, biti najdivniji, najmoralniji, najhumanitarniji… A i dalje je upitno da li ćemo biti prihvaćeni. Kako god se mi ponašali, i dalje nismo dovoljno dobri sugrađani_ke. Ja sam ulazila u rasprave sa ljudima od kojih su dolazili sumnjičavi komentari, kako mi treba sad da pokažemo da smo odgovorni i otkažemo Povorku, ne razmišljajući da mi razmišljamo upravo o tome. Mi od početka imamo više scenarija, sve pokušavamo da obuhvatimo, a sa druge strane ti ljudi ne shvataju koliko posljedica mi posljedica imamo za svaku takvu njihovu izjavu. Svaki put kad neko nešto tako kaže to se odnosi na naše živote i na Bh. povorku ponosa“, govori Lejla Huremović, dodajući da su članovi_ce OO proveli storine sati razgovarajući o svakoj odluci prije nego što su je donijeli.
„Ovo je grupa vrlo ozbiljnih ljudi koji su se odrekli svog slobodnog vremena kako bi se posvetili borbi za ljudska prava, mislim da se i to treba poštovati i zaslužuje podršku“, ističe ona.
(AbrašMEDIA)