Od kada je pandemija korona virusa pogodila SAD, mnogim Amerikancima se život promijenio iz korijena, a jedna od najvećih promjena je bila zatvaranje škola i univerziteta.
To je jedan od razloga što se mladi vraćaju da žive s roditeljima, piše Glas Amerike (VoA), prenosi Tanjug.
Odrasla djeca spisateljice i kolumnistkinje Mary Dell Harrington ovih dana žive u istoj kući s njom.
Kada je počela pandemija, i sin i kćerka su odlučili napustiti New York i vratiti se kod roditelja u veliku kuću u Georgiji.
“Svi smo morali brzo naučiti neke nove stvari zbog COVID-19. Pronašli smo način za suživot. Počela sam više cijeniti svoju djecu i bliskost koju imamo”, kaže Mery.
Trend koji je već postojao
Za neke je povratak u roditeljski dom lični izbor, ali za veliku većinu je ta odluka neophodna, jer su, zbog pandemije, izgubili posao ili je zatvoren univerzitetski kampus gdje su živjeli.
Prema istraživačkom centru Pew, broj mladih Amerikanaca koji žive s roditeljima je porastao za više od 2,5 miliona od početka pandemije.
Međutim, eksperti kažu da je pandemija samo ubrzala trend koji je već postojao.
“Mladi se vjenčavaju kasnije nego što je tradicionalno bio slučaj, duže studiraju, žive u vezama koje se, možda, okončaju, rade poslove koji su kratkoročni, potrebno im je više vremena da nađu stalan posao. Kada se sve to uzme u obzir, ima više smisla što žive s roditeljima”, ističe Jeffrey Arnett, profesor psihologije na Univerzitetu Clark.
I 23-godišnja Jaroslava Zonova preselila se u SAD iz Rusije 2017. godine i od tada živi sa roditeljima.
Kaže da zarađuje dovoljno da priušti sopstveni stan, ali vjeruje da je lakše proći teška vremena ako ste okruženi svojim najbližima.
Stigma zbog življenja s roditeljima
“Nije samo stvar u tome da živimo kao porodica. Moja mama i ja smo, također, koleginice, radimo u istoj školi i spremamo časove zajedno. Kada je počeo karantin, počele smo se zajedno baviti umjetnošću i počele sopstveni projekat, što je bio najljepši dio ovog perioda”, kaže ona.
U Sjedinjenim Američkim Državama je uobičajeno da djeca počnu živjeti odvojeno od roditelja nakon što odu na koledž.
Proteklih šest mjeseci 22-godišnji Fletcher Lowe živi sa svojom velikom porodicom.
“Mislim da ponekad postoji stigma da ako živite s roditeljima – to se doživljava kao neuspjeh. Ne mislim da je tako, jer često, bez obzira na to koliko vrijedno radimo, budemo žrtve nekih objektivnih okolnosti. Uzmite moj primjer – dobio sam posao nakon što sam diplomirao, ali onda nisam mogao raditi zbog pandemije”, priča on.
Isti trend postoji među svim etničkim grupama i teško je reći da li će se promijeniti kada pandemija konačno prođe.
(Agencije)