U sklopu 13. Subversive Festivala održat će se i 13. izdanje Subversive Film Festivala i to od 28. studenog do 7. prosinca u zagrebačkim kinima Kinoteka i Dokukino KIC te na online platformi volimdokumentarce.net.
Izvor: H-Alter
Natjecateljski program donosi dvadesetak filmskih naslova koji su obilježili tekuću godinu. Filmovi u selekciji Dine Pokrajac i Dragana Rubeše na sadržajno i formalno inovativan način problematiziraju socijalne nepravde, društvene promjene, ženska prava i prava manjina, queer estetiku, studentske i radničke pokrete, te nasljeđe kolonijalizma, a tročlani žiri u sastavu Panos Kotzathanasis (filmski kritičar i vlasnik portala Asian Movie Pulse), David Lušičić (redatelj i kustos) i Sabine Putorti (ravnateljica francuskog Institut de l’image) dodijelit će nagrade Wild Dreamer za najbolji dokumentarni i igrani film.
U dokumentarnoj konkurenciji izdvajaju se novi filmovi renomiranih autorskih imena kao što su ugledni kambodžanski sineast Rithy Panh i svjetski putnik Hubert Sauper, dostojni nasljednik Chrisa Markera i Jorisa Ivensa. Najbolji dokumentarac ovogodišnjeg Berlinalea Iradijacija filmski je triptih i autorov pokušaj otvaranja demonskih vrata povijesnog arhiva kako bi zaustavio protok smrti koju zrači 20. stoljeće. Riječ je o seriji fragmenata koji pripadaju različitim povijesnim epohama, povezanih jezivim anonimnim svjedočanstvima.
U Epicentru Hubert Sauper oboružan svojom kamerom i zamaskiran kao privilegirani turist nakon višegodišnjeg istraživanja noćnih mora Afrike ovoga puta vodi nas u postkolonijalnu, utopijsku Kubu. Slijedeći kubansku djecu, te „mlade proroke“, kako iz zove, Sauper istražuje stoljeće filma i posredstvom filma konstruiranih mitova, a njegov najnoviji uradak ovjenčan je Velikom nagradom žirija na Sundanceu. Na programu je i uznemirujući aktivistički doks Dobro došli u Čečeniju Davida Francea o jedinom konclogoru za LGBTQ populaciju na svijetu. Krakovski nadbiskup etiketirao je LGBTQ populaciju kao „duginu kugu“, ali čečenski diktator Ramzan Kadirov jedini je nakon nacista koji se zalaže za njezino totalno istrebljenje. U filmu koji je imao svjetsku premijeru u sklopu Berlinale Panorame pratimo ispovijesti njegovih žrtava koje su pronašle snagu oduprijeti se.
Iz Portugala nam pak stiže višestruko nagrađivani i krajnje osebujni filmski hibrid Metamorfoza ptica Catarine Vasconcelos, začudna oda odsutnom matrijarhu čije ime tvori vezivno tkivo triju generacija jedne portugalske porodice koja gaji ornitološke fascinacije. Obiteljska povijest rastvara se u polifonoj dnevničkoj elegiji čiji pomno komponirani i vizualno profinjeni kadrovi prizivaju estetiku Manoela de Oliveira i Agnès Varde. U esejističkom filmu ceste Priča o mojem imenu filmska debitantica Karin Cuyul razotkriva osobne i kolektivne aspekte bolnog razdoblja suvremene čileanske povijesti na način koji mnogo toga duguje njezinu zemljaku Patriciju Guzmánu.
Talijanski doks Služiti druge Davidea Maldija vodi nas u prestižnu ugostiteljsku školu u Domodossoli koja pretvara svoje učenike u savršene robote. U austrijsko-njemačkoj koprodukciji Space Dogs autorski tandem Kremser&Peter stvara nekonvencionalni osvrt na sovjetsku svemirsku prošlost kroz priču o napuštenim psima koji nastanjuju rusku metropolu. Kremser&Peter u svojoj dokumentarističkoj bajci zamišljaju za Lajkine potomke drukčiju sudbinu: što ako su se reinkarnirali u pse lutalice koji se snalažljivo i samouvjereno kreću kroz moskovsku urbanu divljinu.
Krajem sedamdesetih politički uzlet Nacionalne fronte, popraćen rasističkim javnim ispadima velikana rock scene poput Erica Claptona, dobio je odgovor u formiranju Rock Against Racism (RAR) inicijative koju su oformili britanski aktivisti, reggae/ska i punk rock glazbenici (The Clash, Tom Robinson, X-Ray Spex, Steel Pulse, Sham 69 i drugi) okupljeni oko fanzina Temporary Hoarding. U White Riot redateljica Rubika Shah uz dosad neobjavljene arhivske snimke i intervjue sa sudionicima isporučuje nezaobilazni vodič iz glazbenog aktivizma koji itekako rezonira danas u tmurno doba Brexita i uspona ekstremne desnice.
U igranoj konkurenciji ističe se dobitnik Srebrnog medvjeda za najbolju režiju Žena koja je bježala, minimalistički filmski komad o uljezima koji istražuje prostore dijaloga. Renomirani korejski autor Hong Sang-soo daje nam još jednu filmsku lekciju o promatranju i pokazuje da je sazrelo vrijeme da ga prestanemo uspoređivati s Rohmerom i počnemo promatrati kao korejskog Čehova. Tu je i halucinantni gerilski manifest Los Conductos kolumbijskog redatelja Camila Restrepa u kojem je junakovo stanje svedeno na instinkt za preživljavanje u nekoj vrsti simulacije otpora. Restrepo je nagrađen kao najbolji debitant na filmskom festivalu u Berlinu, a film je snimljen na 16 mm filmskoj vrpci. S Berlinalea nam stiže i Asistentica, krajnje urgentni odgovor Kitty Green na #MeToo eru i Weinsteinova zlodjela, prati uredske rutine asistentice medijskog mogula u njegovu njujorškom uredu. Satkan od rigoroznih i preciznih kadrova, autoričin komad maestralno denuncira opresivne prakse iza zidova zatvorenog (poslovnog) svijeta, u kojem se sumnje i nelagode njezine heroine otimaju kontroli.
Višestruko nagrađivana tropska melodrama Nevidljivi život Eurídice Gusmão u prvi plan stavlja nemogući dijalog tijela i duha, te priziva kasnog Fassbindera. Film brazilskog redatelja Karima Aïnouza adaptacija je romana Marthe Batalhe o dvije sestre Guidi i Eurídice koje su izgubljene u Riju pedesetih. Guidin odabir slobode i Eurídicein obiteljski kavez proizvode identična razočaranja i izdaju iluzija.
Eksperimentalni vizualni dnevnik Oblak u njezinoj sobi satkan je od fragmenata sjećanja 22-godišnje Muzi koja se vraća u Hangzhou svojeg djetinjstva. Crno-bijela fotografija svojim šarmom priziva rane uratke novog vala, ali egzistencijalistički zanos mladih francuskih intelektualaca transformira se u egzistencijalistički zamor mladih kineskih milenijalaca. Prvijenac kineske sineastice Zheng Lu Xinyuan odnio je najviše priznanje u Rotterdamu. Tu je i njemačka autorska legenda Alexander Kluge i njegova posljednja suradnja s filipinskim pankerom Khavnom – Orfeja je mjuzikl za novi milenij koji donosi rodnu dekonstrukciju mita o Orfeju i Euridici. Visoko stilizirane vinjete tvore konceptualni kolaž koji fluktuira između fotografije, filma i videa – negdje na pola puta između filmske adaptacije brechtijanske operete i interaktivne muzejske instalacije.
Sićušna afrička država Lesoto godišnje izveze 780 milijuna kubičnih metara vode u svojeg susjeda, Južnoafričku Republiku – ovaj imperijalistički projekt koji je izmjestio tisuće seljana osmišljen je tijekom apartheida, ali nastavio ga je provoditi i Nelson Mandela. Ovo nije pogreb, ovo je uskrsnuće Lemohanga Jeremiaha Mosesea meditacija je o rođenju i smrti te posveta zemlji i tlu koja priziva kolektivni duh otpora zajednice utjelovljen u starici Mantoa. Trostruki pobjednik Venecijanskog filmskog festivala Pusta zemlja iranskog redatelja Ahmada Bahramija vodi nas u provincijsku tvornicu opeke kojoj prijeti stečaj. Ondje živi nekoliko obitelji različitog etniciteta, a patrijarhalni vlasnik tvornice u svojim rukama drži ključ njihove sudbine. Oporo, crno-bijelo remek-djelo nesvakidašnji je spoj Abbasa Kiarostamija i Béle Tarra, a uz radničke sudbine Bahrami dotiče i brojne teme koje su tabu za tradicionalno iransko društvo – od etničkih tenzija preko konzumiranja alkohola do izvanbračnih veza. Izvan konkurencije prikazat će se SF distopija Posljednji i prvi ljudi koja je nastala kao međuigra triju neobičnih protagonista: jugoslavenskih partizanskih spomenika, naracije škotske glumice Tilde Swinton i glazbe islandskog minimalističkog kompozitora Jóhanna Jóhannssona.
Čitava dokumentarna konkurencija te dio igrane konkurencije (Žena koja je bježala, Los Conductos, Orfeja i Oblak u njezinoj sobi) uz kino Kinoteka moći će se pogledati i online na platformi volimdokumentarce.net gdje će filmovi biti dostupni za gledanje od 28. studenog do 7. prosinca bez posebnog dnevnog rasporeda.