Kroz crtež akademskog grafičara Dine Džumhura i uz kratki opis, Narodni univerzitet Konjic (NUK) u petak, 22. januara, na svojim Facebook, Instagram i Viber mrežama predstavit će nacionalni spomenik – zbirku drvorezbarenih proizvoda u Konjicu.
“Bogat šumom i voćem, konjički kraj pogodovao je izradi predmeta od drveta. U pripremi drveta za obradu, drvorezbari nužno moraju poznavati tehnike sušenja drveta, lijepljenja i spajanja dijelova u cjelinu, kao i na koncu, kako se drvo ponaša prilikom obrade dlijetima. Drvorezbarstvo je definitivno najznačajniji element kulturno-povijesnog naslijeđa u Konjicu i jedini element u Federaciji BiH koji je 6. decembra 2017. godine uvršten na UNESCO-ovu listu nematerijalne baštine čovječanstva”, priopćeno je iz Narodnog univerziteta Konjic.
Putopisac Heinrich Renner u Konjicu je boravio tijekom 1885. i 1895. godine, i o Konjicu, odnosno konjičkom drvorezbarstvu, zapisao kako je “vrijedno preporučiti i direktni izlet iz Konjica u dolinu Bijele. Tu se izrađuju veoma lijepe drvene rezbarije i sprave, osobito oni sanduci u kojima seljaci spremaju svoje haljine i vrjednije stvari”.
Vještinu drvorezbarenja u konjički kraj donijeli su doseljeni zemljoradnici, drvorezbari iz Hercegovine. Austrougarska vlast krajem 19. stoljeća otvorila je tečaj za drvorezbarstvo u Sarajevu, a kasnije i u Konjicu, a to je, kako kažu, dovelo do razvoja drvorezbarstva i otvaranja prvih radionica.
Zbirke drvorezbarenih proizvoda u Konjicu nalaze se na tri lokacije. Prva zbirka SZR “Braća Nikšić” pripada Arminu Nikšiću i nalazi se u obiteljskoj kući i poslovnom prostoru. Druga zbirka “Rukotvorine” pripada Besimu Nikšiću i nalazi se u obiteljskoj kući i poslovnom prostoru Adema Nikšića, gdje se nalazi i muzej drvorezbarstva, a treća zbirka “Mulićev rekord”, zajedno s proizvodnom radionicom u vlasništvu je Sejfudina Vile i nalazi se u obiteljskoj kući.
“Pokretna dobra-zbirke drvorezbarskih proizvoda 2006. godine dobile su status nacionalnih spomenika Bosne i Hercegovine. Inače, Konjic je jedino mjesto u BiH u kojem je razvijeno drvorezbarstvo, a tradicija konjičkog drvorezbarstava zaista je bogata i duga što pokazuje brojka od 218 evidentiranih konjičkih obitelji drvorezbara svih generacija”, ističu iz Narodnog univerziteta Konjic.
Navode kako je uobičajena tehnika drvorezbarenje s jednim dlijetom s drškom.
Konjički drvorezbari koriste dlijeta bez drške za nasijecanje i dlijeta s drškom za kopanje. Upotrebom obje vrste dlijeta postiže se reljefni izgled, a postupak rezbarenja sastoji se od više faza, zavisno od vrste šare i efekta koji se želi postići.
Ocrtavanje ili crtanje postupak je kojim se željeni motiv prenosi na drvenu podlogu suhom olovkom pomoću ravnala i šestara. Svi detalji buduće izrezbarene površine se ne crtaju, već osnovne linije.
Šaranje ili natucanje je tehnika zasijecanja drvene podloge pored ocrtanih linija i izvodi se pomoću metalnih dlijeta udarcem čekića po okomici alatke.
Kopanje je dubljenje drvene podloge do dubine zasijecanja prilikom šaranja, a cifranjem ili ukrašavanjem predmeta konjički drvorezbari najčešće su koristili bosansku, arapsku i duboku šaru.
Duboka šara je najteža za obradu i ovdje individualnost obrađivača dolazi do izražaja.
(FENA)