Arhus centar Zenica prezentirao je danas na pres-konferenciji listu najvećih zagađivača zraka u Bosni i Hercegovini za 2018. godinu, na osnovu baze podataka o zagađivačima koju su kreirali zajedno sa organizacijama Arnika iz Češke Republike te Eko foruma Zenica.
Listu predvode kompanija ArcelorMittal Zenica, zatim termoelektrane Tuzla, Ugljevik i Gacko, cementare Lukavac i Kakanj, koksara GIKIL i rafinerija u Slavonskom Brodu.
Arnika i Eko forum Zenica objavljuju podatke koje od nadležnih institucija prikupljaju još od 2011. godine, a alternativna baza podataka zagađivača ove godine po prvi put prikazuje podatke i iz entiteta Republika Srpska.
Profesor Samir Lemeš iz Eko foruma Zenica istakao je da je došlo do “blagog poboljšanja u transparentnosti podataka”, jer su godišnji izvještaji o emisijama konačno javno dostupni na internetu”.
– Međutim, službene web stranice nisu prilagođene korisnicima i samo eksperti su u stanju razumjeti šta ti brojevi predstavljaju. Zbog toga mi tumačimo te podatke i vjerujemo da će ih javnost koristiti za djelovanje prema zagađivačima i vlastima. Bez učešća javnosti, stanje okoliša nikada se neće poboljšati – podvlači Lemeš.
Uporedbom podataka unazad desetak godina, napomenuo je, može se prepoznati koje kompanije ulažu u modernizaciju i tehnologije za zaštitu okoliša i zdravlja ljudi.
Tako je, kako je rečeno, Termoelektrana Ugljevik postigla ulaganje emisija izgradnjom postrojenja za odsumporavanje 2019. godine, a ulaganja u filtere za prašinu pomogla su da se značajno smanji zagađenje iz cementare Kakanj, dok za smanjenje emisije iz postrojenja kompanije ArcelorMittal Zenica smatraju da je uzrok bio pad proizvodnje usljed globalne ekonomske krize.
Podaci koje dostavljaju industrijska postrojenja, kako je ustvrdio Martin Skalsky iz češke Arnike, nisu pouzdana, jer sadrže i ogroman broj grešaka pa je gotovo 90 posto tih podataka i nebitno. Pritom, dva entiteta koriste različite sisteme i različite metodologije.
Skalsky navodi da je BiH 2003. potpisala, a od 2009. godine i promjenjuje Protokol o registrima ispuštanja i prenosa zagađenja, koji je sastavni dio Arhuske konvencije.
-Po tom protokolu, države su se obavezale da će javno objavljivati podatke o zagađenju. Do ove godine ratificiralo ga je 37 država i kao poseban entitet Evropska unija, ali ga još uvijek nije ratificirao i parlament BiH. Dakle, ovaj sistem nije obavezan za industriju – istakao je Skalsky.
Podvlači da bez “transparentnosti podataka o zagađenju, što je ključni korak na putu ka čišćem zraku”, državni organi ne mogu djelovati pa javnost i mediji nisu u stanju kontrolirati situaciju.
-S druge strane, uopšte nema informacija o količinama teških metala koji predstavljaju ozbiljnu prijetnju zdravlju ljudi. Poređenja radi, u Češkoj je emisije u 2018. godini prijavilo 1.334 postrojenja, a izvještaji uključuju 35 zagađujućih materija samo u zraku, uz podatke o ispuštanjima u tlo, otpadne vode i otpad. U FBiH izvještaji sačinjavaju 19 zagađujućih materija u zraku, a u Republici Srpskoj samo šest hemikalija. Situacija se ne popravlja, a broj prijavljenih supstanci danas je u osnovi isti kao i 2011. godine – zaključio je Skalsky.
(FENA)