Centar za životnu sredinu je pred kraj 2020. godine, godine koja je umnogome bila prekretnica u pogledu destrukcije ali i zaštite rijeka u BiH, uložio tužbu protiv rješenja Komisije za koncesije RS, kojim je ovaj organ dao prethodnu saglasnost za zaključivanje Aneksa I ugovora o koncesiji za izgradnju MHE Bjelava, planiranu nadomak Foče.
Izvor: Centar za životnu sredinu
Prethodne godine su borci i borkinje za rijeke i za životnu sredinu u BiH zajedno izvojevali pobjedu koja se ogleda u usvajanju Deklaracije o zaštiti rijeka u FBiH, a odmah s početka tekuće godine iste Deklaracije i u RS, a kojim, iako deklarativnim aktima, se odaje priznanje neophodnosti posebne pažnje zaštiti prirodnog naslijeđa naše zemlje.
Međutim, unatoč jednoglasnoj borbi cjelovitog građanstva BiH, kada je u pitanju rijeka Bjelava, čini se da će ova pritoka Drine morati još da čeka institucionalnu zaštitu od pravne države.
Naime, Centar je nakon jedanaest mjeseci nakon utuživanja akta koji je Komisija za koncesije RS donijela bez ikakve provjere rada ozloglašenog koncesionara “Srbinjeputevi” d.o.o. iz Foče, zaprimio presudu Okružnog suda u Banja Luci kojom se tužba odbija kao neosnovana.
Pored priznanja suda da je tužitelj s pravom utužio osporeni akt, jer izgradnja malih hidroelektrana značajno utiče na životnu sredinu na određenom lokalitetu, ipak isti sud, pored višestrukih tužbenih razloga, nije našao niti jedan razlog zbog kojeg je pomenuta Komisija trebala da odbije da dadne saglasnost kojom se uveliko udovoljava zahtjevima koncesionara.
Stvar bi bila manje zabrinjavajuća da isti koncesionar, sredinom tekuće godine, nije pravoznažno osuđen za krivično djelo povezano sa falsifikovanjem, i to na osnovu priznanja krivice. Međutim, iako je nadležni sud bio blagovremeno obaviješten o tome dopunom tužbe, kao i sama Komsija, te Vlada i Narodna skupština RS, sporno rješenje, kao i povlaštenost osuđenog koncesionara su ostali neupitni.
Sud je cijenio sve navode tužbe, ali se zbog nesretnog privatno-pravnog karaktera ugovora o koncesiji, priklanja tumačenju da samo i isključivo ugovorne strane imaju pravo da raskinu ili pak produže koncesioni ugovor. Sud navodi da Vlada ima pravo da raskine ugovor o koncesiji za izgradnju MHE na rijeci Bjelava, ali u obrazloženju presude izostaje ono ključno pitanje – da li Vlada RS, nakon svega, ima i OBAVEZU da raskine ugovor.
Podsjećamo da je 30.12.2020. godine sa nadležnim ministrima u zgradi Vlade održan sastanak u vezi sa spornom realizacijom koncesije na rijeci Bjelava. Tada je saopšteno da je Vlada ekspresno dala saglasnost za aneksiranje ugovora sa “Srbinjeputevi” d.o.o., unatoč krivičnim prijavama i izvještaju MUP-a RS u kojem se sporni koncesionar sumnjiči za počinjenje više krivičnih djela. Nakon toga, Centar za životnu sredinu je uložio tužbu i protiv ove odluke Vlade RS, a dok sudski postupak traje, realizaciju ove nesretne koncesije je prekinulo Ministarstvo za prostono uređenje, građevinarstvo i ekologiju.
Poučeni iskustvom, javnost sumnja u izglede da Vlada RS konačno napravi korak ka raskidu ove koncesije. Međutim, dok se očekuje epilog cjelokupne krivične istrage i upravnog spora protiv koncedenta, borci i borkinje za rijeke istovremeno poručuju da neće dozvoliti vladavinu neprava, te da od pravosudnih organa, kao i Vlade RS, očekuju da stanu na pravu stranu historije i prepoznaju istinski opšti interes našeg društva.